Piše: Nazif Subašić
Taberani bilježi u svom Mu‘džemu da je jednom Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, vraćajući se sa nekog putovanja, svratio kod jednog pustinjaka, seljaka, da se odmori. Pustinjak ga dobro ugosti i počasti, a Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, reče mu: “Kada dođeš u Medinu, posjeti nas!” Nedugo poslije toga, beduin se zaputi u pravcu Medine i posjeti Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, a kada htjede da krene nazad, Poslanik mu reče: “Traži od mene ako imaš neku potrebu!” Bilo je za očekivati da će od Poslanika tražiti blagodati onog svijeta, Džennet, šehadet na Allahovom putu ili da mu se dova prima itd., međutim, ovaj čovjek reče: “Tražim od tebe devu koju ću moći jahati”, pa mu je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, dade i opet mu reče: “Traži!” Čovjek reče: “Tražim psa koji će mi čuvati stoku”, a Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, naredi da mu daju psa da mu čuva stoku, a zatim mu ponovo reče: “Traži!” Čovjek reče: “Tražim robinju koja će mi služiti u kući”, pa mu Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, dade robinju, a zatim ovaj čovjek zašuti.
Tada mu Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, koreći ga zbog njegovih niskih ambicija i ciljeva, reče: “Zar si klonuo i nećeš biti kao starica iz Benu Israila?” Čuvši to, ashabi upitaše: “Šta je bilo sa staricom iz Benu Israila?” Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, reče: “Kada je Musa, alejhis-selam, htio da krene na jedno putovanje, njegovi sunarodnjaci mu rekoše: ‘Doista nam je Jusuf, alejhis-selam, (misleći na poslanika koji je bio prije njega) naredio da ne idemo nigdje na putovanje, a da njega ne ponesemo sa sobom.’ Musa, alejhis-selam, upita ih: ‘A gdje je kabur Jusufa?’ ‘To niko od nas ne zna osim jedne starice’, rekoše i dovedoše mu tu staricu, koja je bila u dubokoj starosti, povijenih leđa i toliko oronula da je samo čekala smrt. Musa, alejhis-selam, upita je: ‘Gdje je Jusufov kabur?’, a starica reče: ‘Tako mi Allaha, neću ti reći sve dok mi ne ispuniš moju želju!’ ‘Koja je to tvoja želja?’, upita Musa, a ona mu odgovori: ‘Da budem u tvom društvu u Džennetu’, reče starica. To se Musau učini velikim, da ta starica zbog tako male stvari – tj. samo što će pokazati gdje je kabur Jusufa – traži da bude u Džennetu sa poslanicima. Dok se Musa dvoumio da li da uputi dovu za nju, Allah, subhanehu ve te‘ala, objavio mu je: ‘Reci joj, Musa, da će biti s tobom u Džennetu’, pa joj je to i rekao. Nakon toga, ona im je rekla da odu do jedne močvare i da iscrpaju vodu, što su i učinili, a zatim su iskopali rupu i izvadili kovčeg sa ostacima Jusufa, alejhis-selam.”
Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, stalno je ashabima naređivao da imaju visoke ambicije, pa tako u hadisu koji bilježi Taberani kaže: “Doista Allah voli uzvišene i plemenite stvari, a prezire otrcane, učinjene bez elana.” Dakle, kada se vjernik bavi trgovinom, treba imati na umu da Allah voli najplemenitiju trgovinu, a, isto tako, ako želi steći imetak, udijeliti sadaku, stupiti u bračnu vezu, činiti neki ibadet ili neko drugo djelo, isto tako treba imati na umu da nam Allah naređuje da to činimo na najbolji način i da u to uložimo maksimum napora. Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao je: “Doista Allah voli uzvišene i plemenite stvari, a prezire otrcane, učinjene bez elana”, tj. prezire najniže, a Allah, subhanehu ve te‘ala, kaže: “…zato se natječite ko će više dobra učiniti” (El-Maida, 48).
Allah, subhanehu ve te‘ala, naređuje vjernicima natjecanje u plemenitim djelima i kaže: “Vjernici koji se ne bore – osim onih koji su za borbu nesposobni – nisu jednaki onima koji se na Allahovom putu bore imecima svojim i životima svojim. One koji se budu borili ulažući imetke svoje i živote svoje, Allah će odlikovati čitavim stepenom nad onima koji se ne budu borili.” (En-Nisa, 95) Zbog toga je ljude koji se bore i žrtvuju Allah opisao kao ljude visokih ambicija, kao one koji nisu ostali pasivni. Allah ih je odlikovao nad ostalima i prilikom spominjanja uživanja u Džennetu, objašnjavajući vrijednost onih koji se natječu, opisuje njihove osobine: “Za ovakvo nešto neka se trude trudbenici!” Gdje su oni sa visokim ambicijama? Kada pogledaš danas u stanje ljudi, vidjet ćeš kako se dijele na one koji imaju vrlo niske ambicije, tako da nemaju snage ni da pogledaju u plemenitost i visinu, i takvi ostaju stalno u podnožju.
Jedan pjesnik kaže: “Ko se boji penjati po brdima, on zauvijek ostaje da živi u rupi.” Kada takve ljude podstičeš na traženje znanja, na džihad, pozivanje u islam, na žrtvovanje, na savjetovanje drugih, vidiš da su preplavljeni niskim ciljevima i ambicijama i kako su stalno nešto lijeni i tromi. Rekao je Ibn Kajjim, rahimehullah: “Svi pametni ljudi ovoga ummeta složili su se da se odmor ne postiže odmaranjem”, tj. onaj koji želi da se odmara kada postane učenjak i tako podučava druge, ili trgovac koji ima novca pa ga udjeljuje, on mora da ostavi odmor, i ko želi istinske blagodati na ahiretu, mora ostaviti blagodati ovoga svijeta. Ove su riječi svakako ispravne, pa kada pogledaš sve one koji su se podigli na visoke stepene, bilo to u znanju, džihadu ili nečemu drugom, vidjet ćeš da su se trudili i umarali više od drugih, da su ostvarenju svojih ciljeva posvetili više vremena i truda.
Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, podsticao je svoje ashabe da stalno imaju visoke ciljeve i ambicije, što se bilježi u Sahihu imama Buharija: “Kada tražite Džennet, tražite Firdevs!” (Buhari, br. 7423) Dakle, nije rekao: “Gospodaru, daj mi samo Džennet”, nego je rekao: “Gospodaru, daj mi najviši stepen u Džennetu!”
“Kada tražite od Allaha Džennet, tražite Firdevs, jer je on najuzvišeniji i on je središnji dio Dženneta, iz njega izviru džennetske rijeke, a iznad njega je Arš (Prijestolje) Milostivog Allaha.” (Muttefekun alejhi)
Isto tako, Allah u Svojoj Knjizi podstiče vjernike da teže ka visokim ambicijama, što se uočava u suri El-Furkan u kojoj opisuje vjernike: “A robovi Milostivoga su oni koji po Zemlji mirno hodaju, a kada ih bestidnici oslove, odgovaraju: ‘Mir vama!’” (El-Furkan, 63), i, govoreći o osobinama vjernika i dovama koje upućuju, Uzvišeni kaže: “… i učini da se čestiti na nas ugledaju!” (El-Furkan, 74)
Dakle, nisu rekli: “Gospodaru, učini nas od čestitih”, nego: “Učini da se čestiti na nas ugledaju.” Ibn Kesir, rahimehullah, u svom Tefsiru kaže: “To jest, učini nas prvacima tako što će se drugi ugledati na nas u ibadetima, udjeljivanju sadake, znanju, dobročinstvu, džihadu itd., i tako nas učini onima koji će pokazivati pravi put. Rekao je Omer b. Abdulaziz, rahimehullah, kako to prenosi Ibn Kesir: “Ja doista imam dušu koja je mnogo žudila da postanem emir, pa sam nastojao da to postignem i uspio sam. Zatim sam žudio da postanem halifa, pa sam i to postigao, a sada žudim za Džennetom, pa se nadam, ako Allah dozvoli, da ću ga dostići”, a njemu to i dolikuje, rahimehullah. Iz ovih riječi Omera b. Abdulaziza zaključujemo da je neophodno da čovjek koji ima visoke ambicije radi na njihovom ostvarenju.
Kada je preselio Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, Abdullah b. Abbas, radijallahu anhuma, bio je maloljetni dječak. Žudeći za stjecanjem znanja, svome prijatelju ensariji, koji je isto bio dječak kao on, rekao je: “Hajdemo stjecati znanje od ashaba Allahovog Poslanika!”, na što mu taj dječak, koji je imao niske ambicije, reče: “Pa šta želiš postići s tim traženjem znanja?” “Da postanemo učenjaci“, rekao je Ibn Abbas, koji je bio mali, ali je imao velike ambicije. Dječak mu reče: “Misliš da ćeš postati učenjak, a među nama su Ebu Bekr, Omer, Osman i Alija, i želiš da se sa njima natječeš?” Zatim se taj dječak posvetio izučavanju zanata, želeći da postane stolar ili kovač, a Ibn Abbas je krenuo putem traženja znanja i, zaplovivši u duboko u more znanja, ostavio je odmor i rahatluk kako bi se kasnije odmarao i uživao.
Nekoliko godina nakon toga, Ibn Abbas je sjedio u svojoj kući, učenici su mu dolazili sa svih strana, a on je imao svega trideset četiri godine. Jedan učenik postavljao mu je pitanja iz fikha – islamskog prava, drugi iz hadisa, treći iz historije, četvrti iz jezika, književnosti i pjesništva, a on je na sve odgovarao. Ibn Abbas je imao visoke ambicije, a isto tako, i svaki vjernik koji želi da ima velike ambicije, treba da se druži sa onima koji su takvi, jer čovjek je na vjeri svog prijatelja, pa neka svako gleda ko mu je prijatelj, tj. na njegovom putu, moralnim osobinama i njegovim težnjama. Vjernik treba birati prijatelje i ako odabere nekoga sa visokim ambicijama, postoji mogućnost da će i sâm postati takav.
Onaj koji odabere društvo koje je nema nikakvih ambicija, postat će kao i oni, kao što je Omer, radijallahu anhu, prezirao čovjeka koji nije imao nikakve želje ni za dunjalukom ni za ahiretom. Onaj ko se druži sa besposličarima, i sâm će biti takav, ali onaj koji uzme društvo sa visokim ambicijama, uzdići će se kao i oni.
Allah, subhanehu ve te‘ala, naređuje Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem: “Budi čvrsto uz one koji se Gospodaru svome mole ujutro i navečer u želji da naklonost Njegovu zasluže, i ne skidaj očiju svojih s njih iz želje za sjajem u životu na ovome svijetu, i ne slušaj onoga čije smo srce nehajnim prema Nama ostavili, koji strast svoju slijedi i čiji su postupci daleko od razboritosti.” (El-Kehf, 28) I pored toga što je pečat svih poslanika i prvak bogobojaznih, Allah naređuje Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem, da se druži sa dobrim ljudima, koji se Gospodaru svome ujutro i uvečer mole, tj. sa Ebu Bekrom, Omerom, Osmanom, Alijom, Talhom, Zubejrom i ostalima, koji su imali najveće ambicije među ashabima, radijallahu anhum.
Ljudi se razlikuju u pogledu ambicija, pa tako čovjek, shodno svojim ambicijama, treba da se osloni na Allaha i čini dovu da ga Allah pomogne, ali ako želi da nešto ostvari, treba da krene ka putevima koji će ga dovesti do toga i da na putu ostvarenja svojih ambicija pokaže čvrstinu i postojanost. Takav, ako bude imao iskrenu namjeru, zaslužuje da dostigne ono što drugi nisu u mogućnosti da ostvare.
Molimo Allaha, subhanehu ve te‘ala, da nas učini od onih koji imaju visoke ambicije!