Minber.ba – Imajući u vidu da se u prostorijama Bošnjačkog instituta u Sarajevu, danas, 10. 12. 2014. godine, održava Međunarodni simpozij na temu “Svijet bez nasilja i ekstremizma”, koji organizira Kulturni centar Ambasade Islamske Republike Iran u Sarajevu i Naučno-istraživački institut “Ibn Sina”, dok su suorganizatori Grad Sarajevo, Asocijacija nezavisnih intelektualaca KRUG 99, Centar za ljudska prava Univerziteta u Sarajevu i Bošnjački institut – Fondacija Adila Zulfikarpašića, ovom prilikom, iako s malim zakašnjenjem, predlažemo da uvaženi izlagači iz Irana kolegama učesnicima iz Bosne i Hercegovine, Srbije i Hrvatske predstave problematičnu praksu tatbira (ar. التطبير), tj. ritualnog samoranjavanja kojem 10. muharrema svake hidžretske godine pribjegavaju sljedbenici šiizma u Iranu, ali i u čitavom svijetu, te tako navodno oplakuju smrt Husejna, radijallahu anhu. Ta praksa je, bez ikakve sumnje, vrsta ekstremizma kojem mnogi “brižni i bogobojazni” roditelji podvrgavaju čak i svoje maloljetne sinove i kćeri, što je definitivno vid javnog i transparentnog nasilja nad djecom, pa bi na dotičnom simpoziju stručnjaci iz regiona zajedno sa kolegama iz Irana možda mogli ponuditi adekvatno rješenje kako i na koji način dokinuti taj višestoljetni paganski ritual ili, u najmanju ruku, barem ga javno osuditi i pozvati šiitske autoritete, kao i vlade država u kojima se ovo masakriranje prakticira, da ga strogo zabrane.
Međutim, imajući u vidu da je kod sljedbenika šiizma sasvim legitimno služiti se tukjom, tj. pretvaranjem i skrivanjem istine i neupitnih dogmatskih i drugih činjenica od svih onih koji nisu šiitskog mezheba, nemojte da vas čudi to što mnogi domaći i inozemni šiiti negiraju legitimnost ove prakse i pored toga što je ona itekako potvrđena u njihovim izvorima i što na nju blagonaklono gledaju najveći šiitski autoriteti, i prvi i potonji. Jedan od onih koji formalno negiraju legitimnost tatbira jeste i najpoznatiji domaći misionar šiizma, gospodin Abdullah Šabar, koji je na poleđini svoje brošure “Istina o šiijama” kazao: “Samoranjavanje tokom obilježavanja godišnjice pogibije Poslanikovog unuka Huseina običaj je koji nema nikakve veze sa šiitskim učenjem. Osuđuju ga svi glavni šiitski autoriteti današnjice čiji je stav da sve radnje i svi postupci koji stvaraju odvratnost prema vjeri i udaljavaju muslimane jedne od drugih nisu dopušteni.” (vidi sliku)
Ali, ako laže koza, ne laže rog. Naime, dvojica šiitskih autoriteta koji su gospodinu Abdullahu Šabaru bili saradnici na spomenutoj brošuri, Mustafa Kazvini i Muhammed Musavi, na tatbir gledaju sasvim blagonaklono, a njihove izjave u kojima legaliziraju tu praksu mogu se pronaći na mnogim šiitskim i prošiitskim stranicama na internetu. Dvije takve njihove izjave donosimo na engleskom jeziku. (vidi slike)
Također, jedan od najvećih šiitskih autoriteta Husejn Vehid Horosani dozvoljava tatbir, dok je Ali Sistani, također duhovni lider šiizma, nešto lukaviji, pa javno tatbir niti dozvoljava niti zabranjuje, tj. suzdržan je, premda se iz mnogih njegovih izjava indirektno može razumjeti da on u osnovi tu praksu podržava, ali to ne želi javno kazati.
Vidjeti: http://www.al-meshkah.com/maaref_detail.php?id=4247
Bilo kako bilo, tatbir – ritualno samoranjavanje na 10. muharrem, duboko je ukorijenjena praksa među šiitima, što je vrlo interesantan globalni fenomen koji se ne može nazvati nikako drugačije do vidom ekstremizma. Zato učesnicima ovog seminara dotičnu temu još jednom toplo preporučujemo.
