Piše: Nermin Spahić
Pregledajući neke portale sa islamskim predznakom, kao i analizirajući čitanost i posjećenost predavanja, literature i članaka islamskog sadržaja, može sa zaključiti da dobar dio muslimana u svom doživljavanju vjere očito ima jedan specifičan kratki spoj. O čemu se radi? Ja bih ovaj psihološki fenomen nazvao holivudizacijom islama. Dosta iskrenih vjernika, inspirisano nekim drugim izvorima, nesvjesno vjeri pokušava dati jednu dimenziju filmske mističnosti i teatralnosti, te u njoj pronaći elemente koji bude maštu i šokiraju. Zbog toga ćete primjetiti da je video ili članak koji u naslovu ima neku od magičnih riječi poput džin, sihr ili Dedžal drastično popularniji od drugih koji govore o temeljnim i bitnim stvarima neophodnim za svakodnevni život i praktikovanje vjere.
Neki konzumenti islamskih sadržaja mnogo vole teme poput ispovijesti zgodne djevojke koja je počinila blud, džina koji motaju sarmu, norveških sihirbaza, kao i mnogobrojne blockbuster motive poput Dedžala, Mehdija, egzorcizma, Jedžudža i Medžudža, tajni kaburskog života, dolaska Sudnjeg dana itd. Neki internet portali se kontinuirano bave ovom tematikom zatrpavajući posjetitelje naslovima kao iz horor filmova kroz koje se forsiraju teme vezane za umrle, mazarluke, magiju, sihr, te se prepričavaju anegdote onih koji se bave istjerivanjem džinna. Česti su i erotizirani naslovi koji vas natjeraju da se zapitate šta je pisac njima htio reći i kako uopće uklopiti takve erotske aluzije u filozofiju nekih, po shvatanjima inače temeljnih i strogih islamskih portala.
Nabasat ćemo na takvim mjestima i na instant online kurseve za zaštitu od džina koji će vas za par minuta učiniti nepobjedivim u borbi protiv ovih nevidljivih bića, a neshvatljivo je i to da neki portali pored akide, fikha i Kur’ana održavaju zasebne rubrike pod nazivom džini, sihr, šejtani i slično.
Vjerovatno u želji za što većom posjećenošću i dokazivanjem istinitosti islama urednici ovih portala na momente izgube osjećaj za mjeru i dobar ukus. Teme vezane za nevidljivi svijet i misterije su ljudskoj prirodi svakako interesantne, ali njihovo pretjerano forsiranje ostavlja dojam nezrelosti i neozbiljnosti, što često može napraviti kontraefekat kod nekih posjetilaca. Islam prevashodno treba predstavljati kao realan, odmjeren i poželjan okvir za život, a ne kao science fiction kandidata za Oskara.
Znamo da se dosta neupućenih i novih ljudi u vjeri zbog manjka iskustva i ispravnog razaznavanja prioriteta upušta u pretjeranu konzumaciju ovih za svakodnevni život uglavnom marginalnih tematika. Pogotovo je opasno pretjerano zanimanje za ove teme prije usvajanja nekih mnogo važnijih znanja koja su temeljna za našu vjeru i koje će nam pomoći da ispravno razumijemo i ove priče o nadnaravnom. Inače ako ne poredamo stvari kako treba, neminovno ćemo doći do toga da nakon deset godina staža u vjeri pričamo o smart sedžadama koje same klanjaju, džehenemskim kricima u ruskom rudniku i sličnim smijurijama koje upravo kao da su ispale iz nekog američkog blockbustera.
Zato se nemojmo pretjerano fokusirati na ove teme i o njima se radije informišimo iz autentičnih akademskih izvora nego iz „šokantnih“ internetskih ispovijesti anonimne „braće“ i „sestara“. Gledajmo radije kako ćemo što češće otići u džamiju, pročitati korisnu knjigu, pripremiti drva za zimu i biti bolji prema roditeljima, a (polu)intimne ispovijesti djevojaka koje su počinile blud i pričanje sa džinima preko Vibera ostavimo nekim drugim senzacionalistima na analizu.