Piše: Abdullah Nasup
Nema sumnje da su razlozi zbog kojih sam musliman, a ne kršćanin, brojni i jedan članak nedovoljan je da ih pobroji, a kamoli obrazloži. Stoga mi i nije namjera da ih ovdje sve nabrajam, nego da ukažem na nekoliko bitnih činjenica o Isau, alejhis-selam, kojeg kršćani nazivaju Isus. Pri tome mi je vrlo bitno da čitalac shvati kako mi nije namjera da omalovažavam Isaa, alejhis-selam, naprotiv, želja mi je da ukažem na ispravno vjerovanje o jednom od najvrednijih Allahovih poslanika. Riječi u ovom tekstu upućene su osobama otvorenog uma, koje su radi vječnog spasa svoje duše spremne objektivno sagledati činjenice.
Isa, alejhis-selam, kao i Muhammed, sallallahu alejhi ve sellem, samo je čovjek i poslanik
U Evanđelju po Luki, u kontekstu razgovora nekoliko osoba o Isau, alejhis-selam, navodi se: “…koji je bio prorok silan u djelu i u riječi pred Bogom i svim narodom.” (Biblija, prijevod Jehovinih svjedoka. Luka, poglavlje 24, redak/stih 19)
U Evanđelju po Ivanu: “A da bi dobili vječni život, trebaju dobro upoznati tebe, jedinog pravog Boga, i onoga koga si poslao, Isusa Krista.” (Ivan, 17/3)
Rekao je Uzvišeni Allah: “O, sljedbenici Knjige, ne zastranjujte u svome vjerovanju i o Allahu govorite samo istinu! Mesih, Isa, sin Merjemin, samo je Allahov poslanik, i Riječ Njegova koju je Merjemi dostavio, i Duh od Njega; zato vjerujte u Allaha i u Njegove poslanike i ne govorite: ‘Trojica su!’ Prestanite, bolje vam je! Allah je samo jedan Bog – hvaljen neka je On! – zar On da ima dijete?! Njegovo je ono što je na nebesima i ono što je na Zemlji, i Allah je dovoljan kao svjedok.” (En-Nisa, 171)
“Mesihu neće biti zazorno da prizna da je Allahov rob, pa ni melekima, Njemu najbližim. A one kojima bude zazorno da se Njemu klanjaju, i koji se budu oholili, Allah će ih sve pred Sebe sakupiti.” (En-Nisa, 172)
U Evanđelju se na više mjesta potvrđuje ljudska priroda Isaa, alejhis-selam, i često se naziva “sinom čovječijim”, a opisan je i osobinama svojstvenim stvorenju, a ne Bogu. A evo nekih primjera gdje se jasno kaže da je bio čovjek:
“Ljudi, Izraelci, čujte ove riječi: Isusa Nazarećanina, čovjeka kojega je Bog pred vama potvrdio silnim djelima, znamenjem i čudesnim znakovima koje je posredstvom njega učinio među vama, kao što i sami znate.” (Djela apostolska, poglavlje 2, redak/stih 22)
“A sada želite ubiti mene, (čovjeka) koji sam vam rekao istinu koju sam čuo od Boga. Abraham tako nije činio.” (Ivan, 8/40)
Vezano za ovaj stih/redak bitno je znati da je riječ koju sam stavio u zagradu izostavljena u prijevodu Jehovinih svjedoka, ali se nalazi u prijevodu Vuka Karadžića.
Primjer u kojem je opisan osobinom svojstvenom stvorenjima: “Vraćajući se rano ujutro u grad, ogladnio je.” (Matej, 21/18)
Uzvišeni Allah ukazuje na tu osobinu dajući do znanja da onaj ko osjeća glad i potrebu za hranom ne može biti Bog, pa kaže: “Mesih, sin Merjemin, samo je poslanik – i prije njega dolazili su i odlazili poslanici – a majka njegova uvijek je istinu govorila; i oboje su hranu jeli. Pogledaj kako Mi iznosimo jasne dokaze, i pogledaj, zatim, njih kako se odmeću.” (El-Maida, 75)
Isa, alejhis-selam, poslan je samo Izraelćanima, a Muhammed, sallallahu alejhi ve sellem, poslan je cijelom čovječanstvu
Isa, alejhis-selam, plemeniti je Allahov rob, visokog morala. Uzvišeni Allah odabrao ga je i poslao Izraelćanima kao poslanika, da im sudi po Tevratu i da im dostavi Indžil (Evanđelje – Radosna vijest) u kojem je radosni nagovještaj dolaska posljednjeg poslanika Muhammeda, sallallahu alejhi ve sellem, koji će biti poslan cijelom čovječanstvu.
U Evanđelju po Mateju kaže se: “Na to je on rekao: ‘Nisam poslan nikome osim izgubljenim ovcama doma Izraelova.’” (Biblija, prijevod Jehovinih svjedoka, Matej, 24 stih, poglavlje 15, str. 1251)
Kur’an časni potvrđuje da je njegovo poslanje bilo ograničeno na Izraelćane: “I podučit će ga Knjizi i mudrosti, i Tevratu i Indžilu, i poslati kao poslanika sinovima Israilovim.” (Alu Imran, 48–49)
S druge strane, Uzvišeni Allah za Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, kaže: “Mi smo te poslali svima ljudima da radosne vijesti donosiš i da opominješ, ali većina ljudi ne zna.” (Sebe, 28)
Isa, alejhis-selam, kao i Muhammed, sallallahu alejhi ve sellem, pozivao je u monoteizam
Isa, alejhis-selam, putovao je Palestinom pozivajući Izraelćane da obožavaju samo jednog Boga, da se samo jednom Bogu klanjaju i da Ga mole, nastojeći u njihova srca posijati sjeme monoteizma i svakog dobra.
“Isus mu je na to rekao: Pisano je: ‘Jehovu, Boga svojega, obožavaj, i jedino Njemu služi!’” (Luka, poglavlje 4, redak 8)
“A jedan od pismoznanaca, koji je pristupio i čuo njihovu raspravu, znajući da im je dobro odgovorio, upitao ga je: ‘Koja je zapovijed prva od svih?’ Isus je odgovorio: ‘Prva je: ‘Čuj, Izraele, Jehova, Bog naš, jedan je Jehova, i ljubi Jehovu, Boga svojega, svim srcem svojim i svom dušom svojom i svim umom svojim i svom snagom svojom!’ Druga je ova: ‘Ljubi bližnjega svojeg kao samoga sebe!’ Nema drugih zapovijedi većih od ovih.’ A pismoznanac mu je rekao: ‘Učitelju, dobro je i istinito što si rekao: On je jedan i nema drugoga osim Njega.’” (Marko, 12 poglavlje, reci 28–32)
Rekao je Uzvišeni Allah: “Nevjernici su oni koji govore: ‘Bog je – Mesih, sin Merjemin!’, a Mesih je govorio: ‘O, sinovi Israilovi, klanjajte se Allahu, i mome i vašem Gospodaru! Ko drugog Allahu smatra ravnim, Allah će mu ulazak u Džennet zabraniti i boravište njegovo će Džehennem biti; a nevjernicima neće niko pomoći.” (El-Maida, 72)
Istina je ono što je učio Muhammed, sallallahu alejhi ve sellem!
Gustave Le Bon tvrdi: “Ništa ne ukazuje na to da su ljudi u prvom kršćanskom vijeku Isusa smatrali bogom. Vjerovanje u njegovu božanstvenost pojavilo se kod nekih kršćanskih skupina tek u prvoj polovini drugog vijeka.” (Gustave Le Bon, Hajatul-hakaik, str. 51, Kairo, Darul-alemil-arabi, 2013)
Njemački pjesnik Goethe kazao je:
Isus je osjećao čisto i mislio
Samo na Jednog Boga u mirnoći;
Ko ga je učinio Bogom,
Svetu volju vrijeđa njegovu.
I tako mora pravda sjati
Što je i Muhammedu uspjelo;
Samo kroz pojam o Jednom
Savladao je čitav svijet.