Preveo: Salih ef. Haušić
Hutba je bila i ostala najučinkovitije sredstvo u širenju islamskog misionarstva, tako što je od samoga početka Muhammedove poslaničke misije, zauzimala istaknuto mjesto u širenju islamske da’ve i dostavljanju iste ljudima. Tajna ovoga je u činjenici da će hutbu ljudi najprije razumjeti i da ona kod sviju ostavlja najvećeg traga, a pored toga neposredno i brzo utječe na javno mnijenje.
Zbog toga je potrebno da džumanska hutba ostvari sljedeće ciljeve::
- Opominjanje i podsjećanje na Allaha, Sudnji dan, onim što oživljava srca, potiče na činjenje dobrih djela i odvraća od griješenja.
- Poučavanje muslimana vjeri islamu iz Kur’ana i sunneta Allahovog Poslanika, r , čišćenje vjerovanja (akide) od krivovjerstva, očuvanje ibadeta (obredoslovlja) od novotarija i ispravljanje devijantnih oblika ponašanja i morala.
- Ispravljanje iskrivljenih shvatanja islama, odbijanje potvora i neistina koje iznose neprijatelji islama na islam, ali na dostojanstven i mudar način, bez vrijeđanja i žučnih rasprava. Islam treba prikazati onakvim kakav on jeste i na taj način će se sačuvati od pogubnih ideja i utjecaja.
- Hutbu treba vezati za život i stvarnost u kojoj ljudi žive. Hutbom treba liječiti bolesti društva i u svjetlu ove čiste vjere iznaći rješenja za probleme pojedinca i zajednice.
- Voditi računa o posebnim islamskim prigodama, kao što su ramazan, hadždž, i različitim vanrednim situacijama, jer to privlači pažnju slušalaca i pojašnjava im aktuelna pitanja.
- Jačati islamsko bratstvo i jedinstvo čitavog islamskog ummeta, boriti se protiv sektašenja, slijepog slijeđenja mezhebskih pravaca, i svih oblika cijepanja islamskog društva. Muslimane posebno treba podsjećati na veze koje ih povezuju s drugim muslimanima, i na to da su oni međusobno braća koju vežu iste ideje i ista osjećanja.
- Posebno treba voditi računa da se hutba ne koristi u propagiranje nečega ili napadanje nekoga. Hutba se drži isključivo radi Allaha, širenja Njegove vjere i uzdizanja Njegove riječi. Uzvišeni Allah kaže:
”Džamije su Allaha radi, i ne molite se, pored Allaha, nikome!”[1]
Osobine hatiba
Postoje osobine koje trebaju krasiti svakog hatiba, i stoga navodimo neke od njih:
1. Iskrenost
Hatib svojom hutbom i pozivanjem ljudi u islam treba da traži isključivo Allahovo lice i ništa drugo. Hutba nije sredstvo za podizanje ugleda, položaja niti bilo kakve ovosvjetske koristi. Hutba i pozivanje Allahu su ibadeti i najbolji načini približavanja Allahu, zato je neophodno da se pri tim djelima nađu dva osnovna preduvjeta za njihovo primanje i vrednovanje kod Uzvišenog Allaha, a to su;
a) iskren nijjet (ihlas)
b) i usklađenost s Kur’anom i sunnetom Poslanika, s.a.v.s., (mutabe’a).
Povrh toga, riječi koje se ne izgovore iskreno, mrtve su i ne ostavljaju nikakav utjecaj na slušaoce.
2. Lijep uzor
Ako daija ne radi ono što govori, slušaoci će od njega preuzeti samo njegove riječi. Kako da sjena bude uspravna ako je iskrivljen štap koji tu sjenu daje?! Kako da svjetlo daruje onaj ko ga ne posjeduje?! Djela snažnije govore od riječi. Malik b. Dinar rekao je: ”Ako djela učenjaka nisu usklađena sa njegovim riječima, njegovi savjeti padaju sa srca slušaoca kao što rosa spada sa lista.”
3. Znanje i učenost
Znanje je prva osobina kojom treba da se okiti hatib. Uzvišeni Allah stavlja znanje ispred djela, pa kaže:
”Znaj da nema boga osim Allaha! Traži oprosta za svoje grijehe i za vjernike i za vjernice! Allah zna kud se krećete i gdje boravite.”[2]
To su jasni dokazi koji predstavljaju preduvjet za slijeđenje Poslanika. Uzvišeni Allah kaže:
”Reci: ‘Ovo je put moj, ja pozivam k Allahu, imajući jasne dokaze, ja, i svaki onaj koji me slijedi, i neka je hvaljen Allah, ja Njemu nikoga ne smatram ravnim.”’ [3]
Hatib je odgajatelj, učitelj i uputitelj. Ako ne posjeduje potrebno znanje, on će učiniti štetu veću od koristi koju treba pridonijeti. I ne samo to, nego od njega neće biti nikakve koristi. Znanja koja svaki hatib treba da posjeduje su:
a) Poznavanje Kur’ana
Poznavanje Kur’ana je glavna opskrba hatiba[4] i njegov najveći kapital. Hatib ljude ne može upućivati i usmjeravati ako ne poznaje Kur’an i sunnet. Hafiz Kur’ana je u većoj mogućnosti da citira ajete i koristi ih kao dokaz za ono o čemu govori u svojoj hutbi. Također, treba da poznaje kako su islamski učenjaci tumačili određene kur’anske ajete, vjerodostojne i slabe predaje, i treba da zna šta su od toga israilijati[5], kako ne bi ajete na pogrešan način interpretirao, ili ih prilagođavao znanstvenim teorijama i savremenim naučnim otkrićima, ili vremenu i mjestu, a na štetu Allahove vjere.
b) Poznavanje Poslanikovog, s.a.v.s., sunneta
Sunnet obuhvata Poslanikove, s.a.v.s., riječi, djela, ono što je odobrio, njegov opis i životopis. Hatib treba da provjeri da li je njegova hutba čista od daif (slabih) i mevdu’ (apokrifnih) predaja hadisa, jer sahih (vjerodostojne) predaje su dovoljne.
c) Poznavanje akide (ispravnog islamskog vjerovanja)
Pod ovim se podrazumijeva da hatib treba poznavati ispravnu islamsku akidu, tj. vjerovanje naših dobrih prethodnika, ehli-sunneta vel-džemata (sljedbenika sunneta i džemata). Ako hatib ne poznaje ispravnu akidu, može se desiti da u vihoru zanosa i zaslijepljen emocijama počne potpomagati i uzdizati zablude a da pri tome misli da čini dobro.
d) Poznavanje ahlaka i rekaika
Pod ovim mislimo na znanje uzeto iz Kur’ana, sunneta, riječi naših dobrih prethodnika (selefu salih) i njihovih životopisa, daleko od nedoličnih mišljenja sljedbenika pojedinih zalutalih sekti i njihovih devijantnih programa. Hatib ima veliku potrebu da pokrene emocije ljudi i njihove osjećaje, jer tako će moći da ih na dobro uputi, izliječi od bolesti duše i očisti od mahana.
e) Poznavanje historije
Poznavanje historije proširuje vidike hatiba, pomaže mu da spozna stanja naroda, životopise ljudi, kroz nju vidi Allahove zakonitosti, kako su okončali prijašnji narodi, zajednice i civilizacije, kao i uspjeh i neuspjeh poslaničkih misija. Historija je izglačano ogledalo u kome se jasno vidi kako iman i bogobojaznost na kraju pobjeđuju, a nevjerstvo i griješenje gube. Historija je najbolji svjedok koji svjedoči u korist misije Allahovih poslanika i njihovih sljedbenika. I kada hatib i daija dobro izuče historiju i njome se okoriste, to će im najbolje pomoći da potvrde značenja i vrijednosti kojima pozivaju, naročito kada su okolnosti i uzroci slični.
f) Poznavanje religija i vjerskih sekti
Poznavanje danas živućih religija i zabluda zalutalih sekti je od velikog značaja za zaštitu islamskog ummeta i vraćanje neprijateljskih strelica onima koji ih i bacaju.
4. Oštroumnost
Oštroumnost je osobina koja treba da krasi svakog hatiba, jer ona mu omogućava da intenzivno istražuje, precizno zapaža, ispravno zaključuje, dobro poredi i vrednuje između stvari, te da upoznaje prirodu stvari, osoba i događaja.
5. Visoke ambicije
Hatib treba da ima visoke ambicije, da je dostojanstven, i mora da se uzdigne iznad niskih ovozemnih preokupacija. Ciljevi kojima on ide su veličanstveni i on se ne zadovoljava sa manjim.
6. Snažna osjećanja
Ako hatib nema uzbuđene emocije, živa osjećanja, nježno srce i oštra čula, riječi koje izgovara bit će mrtve, bez ikakva života i duha i ponajviše će nalikovati unajmljenoj narikači, i te njegove riječi neće dopirati dalje od ušiju slušalaca. Osjećanja hatiba su poput duše u tijelu. Naravno, ta osjećanja moraju biti kontrolirana zdravim razumom, ispravnim rezonovanjem i usklađena sa propisima veličanstvenog šerijata.
7. Rječitost
Snažna i lijepa riječ je najsnažnije pomagalo daije, njegova najvažnija osobina i o njoj uveliko ovisi njegov uspjeh.
8. Energičnost i odlučnost
Hatib mora biti smiren, uvjeren u ono što govori i stabilan. Ako slušaoci osjete da je on prevrtljiv i slab, njegov ugled u njihovim očima opada, a riječi gube na snazi.
9. Jasan, lijep i odmjeren govor
Ovo je je jedna od neminovnih osobina hatiba koja mu omogućava da vlada dušama slušalaca i da privlači njihovu pažnju. Kada bi Allahov Poslanik, s.a.v.s., držao hutbu, oči bi mu se zacrvenjele, podigao bi svoj glas i naoštrio bi se, kao da upozorava na neprijatelja, govoreći: ”Neprijatelj će vas iznenaditi ujutro ili uvečer.”
10. Lijep izgled
U hatiba svi gledaju, a pogled ostavlja trag na srce isto kao što riječi djeluju na uši, i zato se hatib prije hutbe treba lijepo okupati, namirisati i uljepšati, u skladu sa uputom i praksom Allahova Poslanika, s.a.v.s.