Posvećeno dragom bratu Ebu Hamzi, koji već šestu godinu, potpuno nevin, trune u zatvoru:
Ti si ptica slobodna,
imaš krila čelična,
kavez te ne sputava,
da takneš srca muminska.
Slobodan si, ahi,
slobodan si, wAllahi,
tvoj din; dušmanin –
ne može ti oteti.
Mi smo uz tebe, uz tebe, Abu Hamza, strpi se,
i taj zulum proći će, glavu gore, ne daj se.
Nemoć zalima je vidljiva,
njihova su usta vezana,
u podaničkoj tamnici,
oni su sluge prodane.
Izdajice, zemlja vas je sita,
nevin čovjek je iza rešetaka,
dok zločinac, krvavih ruku do lakata –
od tuzlanske kapije, slobodno se šeta.
Zar poslanik Junus, alejhi selam,
utrobom kita, nije bio iskušan,
pa ga je Allah, Zaštitnik, uzdigao,
i pomen na njega sačuvao.
Ne očekuj da prestanu otkucaji srca,
kao ni žar u očima tvojih evlada
za tobom; u suzama duša grca
i vrućeg zagrljaju sa tobom se nada.
Svjedočimo ti sabur na iskušenjima,
nijedan musibet slomio te nije,
osamljen, u društvu sa kur’anskim ajetima;
noć tamnu, osvjetljava nur iz tvoje ćelije.
Allahovo je obećanje istina,
uslišava se dova mazluma,
pa dovi i za naša srca slabašna;
Da te Allah izbavi iz zatvora, Abu Hamza.
Amin.
Mi smo uz tebe, uz tebe, Abu Hamza, strpi se,
i taj zulum proći će, glavu gore, ne daj se.
Slobodan si, ahi,
slobodan si, wAllahi,
tvoj din; dušmanin –
ne može ti oteti.
Posjetilac