Svjetski bošnjački kongres je 5. aprila 2014. godine organizirao Historijski čas o oslobađanju Sarajeva i masovnim likvidacijama bošnjačkih civila.
U spomen na 16. muslimasnku brigadu koja je 5. aprila 1945. oslobodila Sarajevo a čije su zasluge nepravedno pripisane srbijanskim i crnogorskim četničko-partizanskim formacijama koje su 6. aprila 1945. umarširale u oslobođeno Sarajevo, da bi narednih sedmica likvidarale i u masovne grobnice bacili na stotine bošnjačkih civila pod optužbom da su bili saradnici okupatora.
Recitalom se skupu prvi obratio književnik Sead Zubanović.
U uvodnoj riječi predsjednik Odbora za ljudska prava, prava žrtava rata i genocid SBK-a dr. Admir Muratović je ukazao na značaj 5. aprila jer su danas Bošnjaci dočekali radost kad mogu slobodno govoriti o historijskim činjenicama a koje su godinama skrivane.
Dr. Muratović je u svom izlaganju uporedio slučaj „Hadžet“ u Novom Pazaru gdje je izvršena likvidacija bošnjačke elite kao što je to učinjeno i u Sarajevu, tj. na Alipašinom polju.
Prisutnima se obratio mr. Fatmir Alispahić koji je i inicijator ove manifestacije, naglasivši da su Bošnjaci oslobodili Sarajevo jer je ulaskom u Sarajevo, 16. muslimanska brigada sa Vijećnice skinula nacističku zastavu da bi tek kasnije partizanski odred ušao u Sarajevo.
Napomenuto je da se ispred „Vječne vatre“ svake godine 6. aprila prouči Fatiha, oda počast minutom šutnje, a da pritom nije postavljena ploča pravim oslobodiocima Sarajeva, 16. muslimskoj brigadi.
Na Historijskom času, učešće su uzeli i svjedoci zločina nad Bošnjacima, Atif Delalić (zločini u oslobođenom Sarajevu i masovna grobnica na Alipašinom polju), Kasim Čorbo (o zločinima četničko-partizanskim jedinica u Sarajevu) i Mustafa Mujagić (o roditeljima koje su likvidirali četnici u partizanskim uniformama).
Ovom prilikom, usvojena je inicijativa:
– Da se na nivou Grada Sarajeva formira stručna komisija koja će objektivno i bez ideoloških i stranačkih utjecaja sagledati činjenice i predložiti tekst Deklaracije o osudi četničko-partizanskih zločina nad Bošnjacima Sarajeva nakon 6. aprila 1945. godine.
– Da se na spomeniku “Vječna vatra” ispiše istinit historijski tekst o oslobodiocima Sarajeva i nevinim žrtvama koje su ubili četnici u partizanskim uniformama.
– Da se istraže lokacije u Sarajevu za koje svjedoci tvrde da su masovne grobnice sa tijelima ubijenih Bošnjaka.
– Da se planira zajednička dženaza i spomen-obilježje za sarajevske Bošnjake koje su nakon 6. aprila 1945. ubili četnici u partizanskim uniformama.
– Da se sa zainteresiranim institucijama krene u organizaciju naučnog skupa na temu četničko-partizanskih zločina i komunističkih progona nad Bošnjacima, odnosno, da se razmotri mogućnost snimanja dokumentarnog filma ili serijala po tragovima istraživačkih radova Nihada Halilbegovića.
– Da se na 70. godišnjicu oslobođenja Sarajeva, naredne 2015. godine, isprave ove neistine i nepravde, i da se historijski tekst utemelji na činjenicama, a za dobrobit antifašističke kulture i tradicije.
(sbk)