Autor: dr. Selman El-Aude
Preveo: Nedim Botić
Važnost elektronskih i TV-medija
Čovječanstvo je poput jedne velike porodice. Ono je raznoliko, obuhvata mnoge narode, kulture, ideologije i načine života. Ipak, iskonska ljudska priroda nam je svima ista. Svako od nas se rađa s sličnim ljudskim sklonostima, s tim što ih ljudi iz različitih kultura izražavaju na svoje jedinstvene načine.
Dramatična dešavanja su u stanju da dotaknu duše bez obzira na njihove kulturne i nacionalne granice. Ko može poreći utjecaj koji su filmovi poput The Passion of Christ, Titanic, To Kill a Mockingbird, and The Help imali na zapadna društva?
Filmska industrija mijenja i oblikuje stav javnosti po pitanju mnogih društvenih pitanja, poput rasizma, siromaštva, zlostavljanja djece i žena.
Filmovi su utjecali na način na koji javno mnijenje posmatra ključna politička pitanja, poput Iraka, Afganistana i Palestine. Oni takođe utiču i na vjerovanja ljudi i načine na koji razumijevaju historijske događaje.
Razumljivo je da snažni mediji utječu na oblikovanje svijesti jednog društva, ali je daleko ozbiljnije kada taj utjecaj prelazi nacionalne, kulturne, pa i civilizacijske barijere. Žalosno je da postoje društva koja samo konzumiraju televizijske i filmske sadržaje, ali ne proizvode svoje vlastite. Kao posljedica toga, moćni mediji utječu na njih, ali oni nemaju svoga utjecaja na ostatak svijeta.
SAD su u više navrata koristile film i televiziju kao sredstva da predstave okupacije Iraka, Vijetnama i drugih zemalja u pozitivnom svjetlu. Bili su u tome veoma uspješni, jer nije bilo zrelih filmskih i televizijskih emisija koje bi prezentovale istinitu priču.
Nažalost, islamski svijet je još daleko od toga da proizvodi televizijske programe i filmske sadržaje koji se mogu takmičiti ili ostaviti traga na međunarodnoj sceni.
Nedostatak ove vrste je jedan od razloga zbog kojih muslimane tako lako prevare i zavaraju mediji. Mediji nam najgore ljude predstavljaju u najboljem svjetlu, kao iskrene predstavnike naših društava. Ljude koji su pošteni i iskreni predstavljaju kao nazadne, pokvarenjake i prijestupnike. Dok god mediji budu predstavljali naše učene ljude na takav neukusan način, naša će društva imati probleme.
Medijski programi koje gledaju milioni ljudi nemilice nasrću i na temeljne principe vjere i osnovne moralne vrijednosti, pritom predstavljajući zapadni način života na najljepši i najprivlačniji način.
Bojim se da nećemo uspjeti da ljudima širom svijeta dostavimo naš stav, niti da promijenimo negativne stereotipe o muslimanima i Arapima, niti da ukažemo na teška nerazumijevanja naše historije, sve dok se ne upustimo u medijsku borbu, pritom ulažući naš novac i najbolje talente. Ovo je bolje nego da novac utrošimo na reklamne kampanje koje jedva dopru do uske skupine ljudi.
Ipak, čak i rad koji ne ispunjava visoke standarde može polučiti pozitivne rezultate. Dramski sadržaji koji uključuju vjersku, historijsku ili kulturnu dimenziju mogu biti osvježavajuća alternativa trenutnoj ponudi, pa čak i ako je njihova kvaliteta niža u odnosu na međunarodnu filmsku industriju. Ako ništa drugo, bila bi to pozitivna promjena, protuteža današnjem jednostranom odnosu snaga. Moguće je da mnogi ljudi napuste negativne društvene običaje ili lične navike, ukoliko bi vidjeli ružnoću tih stvari prezentovanu u kvalitetnoj televizijskoj produkciji.
Važnost drame i komedije
Historijski gledano, porijeklo drame se može pratiti sve do doba antičke Grčke, ali i u arapskoj historiji nailazimo na njene tragove. Sjene su igrale važnu ulogu u arapskoj verziji dramskih predstava, i mnoga stara književna djela opisuju zanimljive događaje, visprene dijaloge i maštovite sukobe. To na mnogo načina podsjeća na dramu i ukazuje na njenu važnost u arapskoj historiji.
Ovdje se postavlja pitanje historijskih drama, bez obzira da li govorimo o svjetskoj historiji, islamskoj historiji ili dramatizovanim pričama o sadašnjim događajima. Omer Muhtar, vođa libijskog otpora protiv italijanskog okupatora, je poznatiji od drugih boraca protiv kolonijalizma, a film ‘Lion of the Desert’ je svakako utjecao da se javnost više upozna s njim.
Komedija je takođe važan dio dramskih vještina. Zabilježen je slučaj u Danskoj da se je čovjek toliko smijao gledajući komičan program da je umro. Njegova žena je napisala pismo producentima i zahvalila im se! Da li im se zahvalila zato jer su joj pomogli da se oslobodi nasilnog muža, ili zato jer su učinili da njegovi posljednji životni trenuci prođu u sreći i smijehu, nikad nećemo saznati.
Čak i osmijeh ima poruku koju mora prenijeti. Islam svim stvarima daje njihovo pravo, uključujući osmijeh. Poslanik, sallallahu alejhi we sellem, se je smijao, poput poslanika i vjerovjesnika prije njega, Osmijeh na licu je jedno od vrlina pobožnih. Poslanik, sallallahu alejhi we sellem, je rekao: „Osmijeh u lice tvoga brata je sadaka.“ (Tirmizi)
Samo je pretjeran i nedoličan smijeh zabranjen. Poslanik, sallallahu alejhi we sellem, je rekao: „Nemoj se previše smijati, jer to umrtvljuje srce.“ (Tirmizi u Sunenu i Ahmed u Musnedu)
Mediji i djeca
Djeca provode mnoge sate ispred TV-ekrana, čak i više nego što provode u školskim klupama. Većinom prate crtane filmove, a posebno Anime (japanske crtiće). Takođe, mnogo vremena provode uz video-igre.
Ovi programi i igrice su napravljeni s ciljem da utječu na dječije živote, a preko djece i na roditelje. Radi se o veoma zanimljivom i uspješnom načinu primjene tehnologije.
Čak i u slučaju da televizija ne igra veliku ulogu u životima naše djece, odlično su je zamjenili portali na internetu. Web-stranice se rigorozno natječu za pažnju naših mališana, i vrše veliki utjecaj na to kako naša djeca misle, govore i osjećaju. Koliko samo puta oni požele da imaju ono što vide na reklamama, pa makar i roditelji bili protiv?
Da li je tehnologija neutralna? Jeste, ali do određene granice.
Može biti izuzetno korisna ukoliko smo u stanju da je iskoristimo za promociju pozitivnih životnih vrijednosti poput optimizma, nade, strpljenja i tolerancije, ili za jačanje našeg islamskog identiteta; ukoliko nam omogućava da ostvarimo pozitivnu i efikasnu interakciju, koegzistenciju ili zajedničko sudjelovanje u produktivnim akcijama.
Tehnologija je štetna u onolikoj mjeri u kojoj ljudi nisu u stanju da je razumiju ili koriste na produktivne načine, ili da iskoriste njene prednosti. Nažalost, ovakvo je stanje islamskog svijeta danas.
Svijet današnjice je poput velikog video-ekrana koji svaka mlada osoba nosi u džepu, i putem njega ima pristup čemu god i kad god požele.
Da li ćemo biti u stanju da kroz njega dostavimo drugima naše vjerovanje, naslijeđe, i vrijednosti? Jesmo li u stanju da makar pridobijemo našu djecu, ako ne i druge ljude?