Piše: Muhamed Ikanović
Još se stanje u Federaciji nije smirilo nakon pobuna jednog dijela građana ovog entiteta: djelimično se usvajaju zahtjevi koji su upućeni vladajućim strukturama, sabiremo utiske nakon svega što se desilo kako bismo došli do kvalitetnog zaključka. Svi koji analiziraju dešavanja uglavnom su saglasni u nekoliko tačaka:
– narod je prilično zasićen nepravde, lopovluka i rasipanja društvene imovine,
– nasilje i rušenje koje se desilo potpuno je neopravdano,
– iza svega stoje vanjski faktori, tj. sile koje su preko pojedinih ljudi u politici uspjele da sve insceniraju,
– da se politika uveliko umiješala u tzv. plenume građana, kao i djelimično lobiji LGBT populacije.
Već odavno je jasno da stanje u društvu nije onako kako bi trebalo biti. Ugrožena su osnovna prava u mnogim segmentima života, pogotovo kad je u pitanju bošnjačka populacija.
Međutim, želim da malo govorim i o drugoj strani priče, o onima koji su izašli na ulice da se pobune protiv javašluka u državnim institucijama. Veoma često krivica ne biva samo na jednoj strani, pa se to i ovdje baš dobro vidi.
Bez obzira o kome se radi na onoj drugoj strani, obaveza muslimana jeste da bude objektivan i pravedan:
“Allah naređuje da se svačije pravo poštuje i da se dobro čini…” (En-Nahl, 90)
“…Allah voli pravedne.” (El-Maida, 42)
“O, vjernici, budite uvijek pravedni, svjedočite Allaha radi, pa i na svoju štetu ili na štetu roditelja i rođaka, bio on bogat ili siromašan, ta Allahovo je da se brine o njima…!” (En-Nisa, 135)
S jedne strane objektivnog gledanja, onim što se desilo nije se želio uspostaviti red. Bilo je tu dosta ljudi koji su došli s dobrim namjerama, ali su te dobre namjere zloupotrijebljene. A treba se i zapitati: Da li neko namjerno radi na tome da država bude nefunkcionalna, a stanovništvo obespravljeno?
Može se reći da se svašta oko nas dešava!
Mogli smo i da vidimo pojedince koju su pokušali da predstavljaju te mase: od pojedinaca koji su na taj način željeli ostvariti svoje interese, do onih koji dolaze s društvenih margina i koji su ubačeni s ciljem da izazovu nered. U jednom od manjih gradova nekakav samozvani predstavnik naroda sjeo je s načelnikom da razgovara pa mu je, između ostalog, rekao: “Načelniče, ostavi ostavku!”
Sličan scenarij mogli smo vidjeti i na ulicama i plenumima građana širom BiH i to je otvorilo pitanje: kakva je razlika između onih koji su na vlasti i onih koji na sve moguće načine pokušavaju da se dočepaju iste?!
Situacija nije zadovoljavajuća, kao ni podatak da je 80% mladih ljudi nezaposleno. Političari su dobrim dijelom ogledalo naroda. To sam mogao vidjeti i iz razgovora sa svojim učenicima koji ne kriju da bi i oni dobrim dijelom bili onakvi kakvi su političari trenutno sada, radili prije svega u ličnom interesu.
Zato se pitamo: Šta dobijamo smjenom političara?
Krajnje je vrijeme da malo drugačije razmišljamo te da promjene započnemo od sebe. Važno je i da shvatimo da nam nisu bitne ličnosti koliko nam je bitno da rade u interesu svog naroda, bilo da se radi o Muji ili Mehmedu. Shvatimo da će nam ovakvo stanje biti sve dok ne poslušamo savjet koji nam daje Kur’an:
“Allah vam zapovijeda da odgovorne službe onima koji su ih dostojni povjeravate i kada ljudima sudite, da pravično sudite. Uistinu je divan Allahov savjet! – A Allah doista sve čuje i vidi.” (En-Nisa, 58)
Nikome se na daje za pravo da ne bude pravedan i da državno vlasništvo prisvaja sebi i koristi ga u lične svrhe.
Ali, mi obični ljudi, uzmimo sebi za prioritet nešto drugo, a to je trenutno važnije od mnogih stvari o kojima se politizira: uložimo maksimalan trud na ličnom, a i društvenom odgoju u duhu islama. Dok se drugi otimaju za haram dinar, mi radimo na vjerskom odgoju. Onog trenutka kada većina građana ove zemlje bude živjela u skladu s islamskim pravilima i zakonima, možemo se i nadati da će promjene krenuti sigurnim korakom naprijed. Do tada ne prestoji ništa drugo nego nauka i postupanje po onome što naučimo.