Priredio: Mr. Irfan Klica
Uzvišeni Allah kaže: “… Onaj Koji je stvorio smrt i život da bi iskušao koji od vas će bolje postupati.” (El-Mulk, 2)
Veliki islamski učenjak Fudajl b. Ijad rekao je da ovaj ajet znači: “Koji od vas će biti iskreniji i ispravniji”, pa su ga upitali: “Kako to iskreniji i ispravniji?” Na to je on odgovorio: “Ako djelo bude iskreno, a ne bude ispravno, neće biti primljeno, niti će biti primljeno ako bude ispravno, a ne bude iskreno, sve dok ne bude i iskreno i ispravno. Iskreno učinjeno djelo znači učinjeno u ime Allaha, a ispravno znači urađeno u skladu sa praksom Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem.”
Uzvišeni Allah kaže: “Ko je bolje vjere od onoga ko je predao svoje lice Allahu, a dobročinitelj je…” (En-Nisa, 125)
A za djela koja nisu učinjena u skladu sa sunnetom Muhammeda, sallallahu alejhi ve sellem, ili su učinjena u nečije drugo, a ne Allahovo ime, Uzvišeni kaže: “I Mi ćemo pristupiti djelima njihovim koja su učinili i u prah i pepeo ih pretvoriti.” (El-Furkan, 23)
Neko od ranijih učenjaka rekao je: “Nema nijednog djela, makar bilo i neznatno, a da se za njega ne postave dva pitanja: ‘zašto’ i ‘kako’, tj. zašto si i kako to učinio?”
Prvo pitanje je, dakle, o namjeri zašto se djelo učinilo; je li u cilju postizanja nekog ovosvjetskog interesa, ili u želji za slavom među ljudima, ili iz bojazni od kritike, ili je nijet bio postizanje Allahovog zadovoljstva. Drugo pitanje odnosi se na to da li je konkretno djelo Uzvišeni Allah, preko Svoga Poslanika, propisao ili nije i da li je On Uzvišeni time zadovoljan ili nije?
Iskrenost
Iskrenost znači da u nijetu, namjeri, i dobrim djelima na umu imaš samo Uzvišenog Allaha i Njegovo zadovoljstvo.
Uzvišeni Allah na više mjesta u Kur’anu naređuje da se prema Njemu postupa iskreno: “A naređeno im je da samo Allahu ibadet čine, da Mu iskreno, kao pravovjerni, vjeru ispovijedaju” (El-Bejjine, 5); “Iskreno ispovijedanje vjere dug je prema Allahu!” (Ez-Zumer, 3)
Vladar pravovjernih Ebu Hafs Omer, sin Hattaba, radijallahu anhu, rekao je: “Čuo sam Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, kada je kazao: ‘Zaista se djela cijene prema namjerama i zaista će svaki čovjek dobiti ono što je naumio svojim djelom, pa ko bude hidžru učinio u ime Allaha i Njegovog Poslanika, njegova hidžra je Allahu i Poslaniku; a ko bude hidžru učinio zbog materijalne dobiti, ili zbog žene da bi se njome oženio, njegova hidžra je za ono za šta ju je naumio.’” (Muttefekun alejhi)
Čovjek je sklon uživanjima i povodljiv za svojim prohtjevima. Rijetko je kad njegov postupak u potpunosti lišen želje da postigne neki od ovosvjetskih ciljeva. Čovjeku je drago isticanje, hvalisanje i upravljanje. Najteže mu je postići da mu namjera prema Uzvišenom Allahu bude čista i iskrena. Šejtan opsjeda čovjeka i kvari mu djela do te mjere da je čovjeku teško sačuvati makar i jedno djelo iskreno. Zato je makar i jedno iskreno djelo nada da će čovjek biti spašen. Kada je upitan: “Šta je duši najteže postići”, imam Sehl odgovorio je: “Iskrenost, jer nefsu, odnosno prohtjevima, u iskrenosti nema mjesta.”
Zato onaj ko želi biti iskren svoje srce mora očistiti od privrženosti prohtjevima, ispuniti ga ljubavlju prema Uzvišenom Allahu, i svoju brigu usmjeriti prema vječnosti – onom svijetu. Stoga, put ka ostvarivanju iskrenosti je u obuzdavanju naslađivanja duše, u prekidanju sa pohlepom za ovosvjetskim dobrima i posvećivanju onom svijetu. Ako navedene vrline prevladaju srcem, iskrenosti je otvoren put.
Koliko je samo djela oko kojih se čovjek namuči, misleći da su ona iskrena radi Allaha, a za njih se kasnije ispostavi suprotno i dokaže da se čovjek zavaravao. Tako se od nekog, ko je uvijek klanjao u prvom safu, prenosi da se postidio svijeta kada je jednom prilikom zakasnio i stao da klanja u drugom safu. Tek tada je shvatio da su zanos i ushićenje koje je osjećao u srcu bili ne zbog namaza nego zbog želje da ga drugi vide u prvom safu.
Teško je naći djelo da je pošteđeno ovakvih i sličnih natruha, a još teže je naići na osobe koje to kod sebe primijete. Na kraju, mnogi će, koji nisu vodili računa o iskrenosti, svoja djela za koja su mislili da su dobra, na Sudnjem danu zateći da su loša. Da nas Allah sačuva od toga!
Smisao i značaj nijeta
Smisao nijeta je duboki osjećaj koji u srce navire, odnosno čvrsta srčana odluka da se određeno djelo učini.
Džabir b. Abdullah, radijallahu anhuma, rekao je: “Bili smo uz Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, u jednoj bitki kada je rekao: ‘Zaista u Medini ima ljudi koji su cijelo vrijeme sa vama (po nagradi), kud god vi makli i koliko god dolina prošli, jer ih je samo bolest omela da stvarno budu sa vama.’’ A u drugoj predaji stoji: “Oni imaju nagradu zajedno s vama.” (Muslim)
Neko od čestitih predaka u tom je smislu rekao: “Koliko je samo malih djela zbog nijeta postalo veliko i koliko je samo velikih djela zbog nijeta postalo malo!”
Neko je drugi rekao: “Trgovina nijetima je trgovina učenih ljudi”, želeći time reći da učeni ljudi najbolje znaju kako se Allahu ibadet čini i kako se stječe najviše sevapa. U nekim stvarima to se postiže tako što im se pristupi sa višestrukim lijepim nijetima, naprimjer, da se pri odlasku u džamiju namjerava posjetiti Allahova kuća, klanjati namaz u džematu koji je dvadeset i sedam puta vredniji od namaza obavljenog pojedinačno, čuti savjet od učenih ljudi, uputiti drugoga na dobro, pomoći brata u vjeri itd.
Isto tako i svakodnevna, uobičajena, dozvoljena, mubah djela, ukoliko se čine sa lijepim nijetom, onome ko ih čini mogu biti upisana u dobra djela. Tako je naprimjer korištenje lijepih mirisa, radi uživanja u njima, dozvoljeno. Međutim, ukoliko se, u korištenju mirisa ima i nijet ugledanja na Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, to postaje dobro djelo. U suprotnom, ukoliko se time želi udvarati ženama ili hvalisati se, onda to prelazi u čin nepokornosti. To znači da dozvoljene stvari sa lijepim nijetom postaju dobra, a sa lošim nijetom loša djela.
Slijeđenje sunneta
Drugi uvjet za primanje djela jeste da ono bude u skladu sa Vjerovjesnikovim, sallallahu alejhi ve sellem, sunnetom. U tom smislu Aiša, radijallahu anha, prenosi da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Ko u ovu našu vjeru uvede ono što nije od nje, neće mu biti primljeno.” (Muttefekun alejhi) U Muslimovoj verziji stoji: “Ko uradi nešto što u ovoj našoj vjeri nije propisano, neće mu biti prihvaćeno.”
Ovaj hadis sadrži jedan od glavnih temelja islama. Naime, kao što je hadis: “Djela se cijene prema namjerama”, mjerilo valjanosti djela po unutrašnjem, tako je ovaj hadis mjerilo njihove valjanosti po vanjskom smislu.
Kao što izvršioci ni za jedno djelo, koje nije urađeno zbog Allahovog zadovoljstva, neće imati nikakvu nagradu, tako će svako djelo, koje je učinjeno mimo onoga što su Allah i Njegov Poslanik propisali, biti odbijeno.
Zato je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, ljudima pokazao put koji trebaju slijediti kako na Sudnjem danu ne bi bili kažnjeni. Uzvišeni Allah kaže: “Čiji će trud u životu na ovome svijetu uzaludan biti, a koji će misliti da je dobro ono što rade” (El-Kehf, 104), dok u hadisu koji prenosi Irbad b. Sarija stoji da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Ko poživi od vas nakon mene vidjet će mnogobrojna razilaženja. Tada se držite moga sunneta i sunneta pravednih halifa, čvrsto se držite (zubima zagrizite), a čuvajte se uvedenih stvari, jer, doista, svaka novotarija je zabluda.” (Tirmizi, Ahmed i dr.)
Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, također bi govorio: “Zaista je najbolji govor Allahova Knjiga, a najbolja uputa – uputa Muhammeda, a najgore stvari su novotarije (izmišljene stvari u vjeri), a svaka novotarija je zabluda.” (Muslim) Nesaija sa vjerodostojnim lancem prenosilaca bilježi dodatak: “… a svaka zabluda vodi u Vatru.” (En-Nesai’)
Uzvišeni Allah naređuje da se strogo slijedi sunnet Vjerovjesnika, sallallahu alejhi ve sellem, riječima: “Kada Allah i Njegov Poslanik nešto odrede, onda ni vjernik ni vjernica nemaju pravo po svome nahođenju da postupe. A ko Allaha i Njegova Poslanika ne posluša, taj je sigurno skrenuo sa pravog puta.” (El-Ahzab, 36)
Štaviše, slijeđenje Vjerovjesnikovog, sallallahu alejhi ve sellem, sunneta, Uzvišeni Allah učinio je znakom Svoje ljubavi prema onome ko to čini. Tako Uzvišeni kaže: “Reci: ‘Ako Allaha volite, mene (Muhammeda) slijedite, i vas će Allah voljeti!’” (Alu Imran, 31)
Pridržavanje Poslanikovog, sallallahu alejhi ve sellem, sunneta je spas, poput Nuhove lađe. Spasit će se ko se na nju ukrca, a propasti ko izostane. Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao je: “Neprestano će skupina iz mog ummeta biti na istini, neće im naškoditi ko ih na cjedilu ostavi sve dok dođe Allahovo određenje, a oni takvi.” (Muslim, br. 1920)
O pokuđenosti novotarija i onih koji ih uvode
Uzvišeni Allah kaže: “I ne budite kao oni koji su se razjedinili i u mišljenju podvojili kad su im već jasni dokazi došli – njih čeka patnja velika; na Dan kada će neka lica pobijeljeti, a neka pocrnjeti.” (Alu Imran, 105–106)
Ibn Abbas, radijallahu anhu, kaže: “Pobijeljet će lica zagovornika Poslanikovog sunneta i zajednice (džemata), a pocrnjeti lica onih koji uvode novotarije i neslogu.”
Abdullah b. Omer, radijallahu anhuma, prenosi da je Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Ko ne voli moj sunnet, nije moj.” (Muttefekun alejhi)
Fudajl je rekao: “Kada na putu vidiš čovjeka sklonog novotarijama, okreni se i idi drugim putem! Uzvišeni Allah ne prima djela onome ko uvodi novotarije, a onaj ko mu pomaže, pomaže rušenju islama.”
Neko će, možda, reći: “Hvališ Poslanikov, sallallahu alejhi ve sellem, sunnet, a kudiš novotariju. Šta je sunnet, a šta novotarija, kada danas svi koji slijede novotarije tvrde da slijede Poslanikov, sallallahu alejhi ve sellem, sunnet?”
Naš odgovor je da tradicija, sunnet, u jezičkom smislu znači: put, način i stil života i da su, bez sumnje, oni koji se ugledaju i vjerno slijede praksu Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, i njegovih ashaba, Allah bio zadovoljan njima, istinski tradicionalisti i sljedbenici Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, jer su na putu na kome nema nikakvih novotarija, budući da su novotarije u vjeri uvedene poslije Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, i njegovih ashaba. Dakle, novotarija u vjeri izraz je za ono čega u vrijeme Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, i ashaba nije bilo, nego je kasnije izmišljeno i uvedeno.
Odlomak iz knjige Lađa mudrosti – sažetak knjige Bistro more pobožnosti i suptilnosti Ahmeda Ferida
El-Asr