Metoda “ponavljanja naredbi” odlična je odgojna mjera koja roditeljima olakšava da zaobiđu sve rasprave, pojašnjavanja i duge razgovore nakon što od djeteta zatraže da nešto učini. Djeca uvijek pronađu način da nam odvuku pažnju kako bismo zaboravili ono što smo, zapravo, od njih tražili, stoga moramo biti pripremljeni za adekvatno reagiranje i postupanje u takvim situacijama. Ovu metodu prikazat ćemo na primjeru dijaloga između Hasana i njegovog oca.
Ovako Hasan odgađa izvršavanje očeve naredbe:
Otac: Hasane, vrijeme je za spavanje.
Hasan: Ali, babo, tek je pola devet!?
Otac: Sine, jeste, pola devet je kasno za djecu.
Hasan: Ali, niko u mom razredu ne spava ovako rano, svi ostaju budni dokasno.
Otac: Sine, sigurno u tvom razredu ima dobre i poslušne djece koja idu na spavanje rano.
Hasan: Ne, niko tako ne radi! Svi gledaju televiziju do pola deset.
Otac: Dobro, možda ima i takvih, ali ti nisi kao oni.
Hasan: Ali to nije pravedno!
Otac: Možda ne mora biti pravedno, ali ti treba da ideš na spavanje rano, da bi ustao odmoran i spreman za novi dan.
Hasan: Obećavam ti da ću ustati odmoran i raspoložen, ali pod uvjetom da idem na spavanje u pola deset…
I tako, raspleo se razgovor između oca i sina. Primijetite li kako je Hasan odvukao očevu pažnju, odugovlačeći razgovor i prelazeći s teme na temu?
Rezultat ove situacije sigurno već svi znamo.
Da bismo izašli iz kruga rasprave i dijete usmjerili ka poslušnosti (većinu djece), na nama je da koristimo metodu“ponavljanja naredbe”. Razgovor između Hasana i njegovog oca upućuje nas na sljedeći zaključak: Da je otac koristio metodu “ponavljanja naredbe”, izbjegao bi bespotrebnu raspravu i dugi razgovor, što bi rezultiralo Hasanovom poslušnošću, odnosno, Hasan bi poslušao oca i odmah otišao na spavanje.
Situacija bi trebala izgledati ovako:
Otac: Hasane, vrijeme je za spavanje.
Hasan: Ali, babo, tek je pola devet.
Otac: Hasane, vrijeme je za spavanje.
Hasan: Ali, niko u mom razredu ne spava ovako rano, svi ostaju budni do kasno.
Otac: Hasane, vrijeme je za spavanje.
Hasan: Ne, niko tako ne radi. Svi gledaju televiziju do pola deset.
Otac: Hasane, vrijeme je za spavanje.
Hasan: Ali to nije pravedno!
Otac: Hasane, vrijeme je za spavanje.
Hasan: Zašto mi ponavljaš iste riječi?!
Otac: Hasane, vrijeme je za spavanje!
Hasan: Dobro, dobro, samo mi nemoj više ponavljati “vrijeme je za spavanje”.
Otac: Allah te nagradio, sinčiću, otpratit ću te do kreveta i poljubiti te pred spavanje.
U ovom slučaju, otac nije ostavio sinu prostora za raspravu. Kao da je rekao: “Ma kakav izgovor ti naveo, moraš na spavanje odmah, za raspravu nema mjesta.”
Kada roditelji primijene metodu “ponavljanja naredbi”, dijete neće pokušavati oduljiti razgovor, niti ustrajati u skretanju pažnje, jer će uvidjeti da mu to ne polazi za rukom i da ima nema nikakvu korist od toga. Otac (ili majka) nije dužan da navodi razloge svoje naredbe ili da se pravda pred djetetom. Ako ova metoda postane pravilo u kući, odnosno ako je oba roditelja budu primjenjivala, dijete će ubrzo shvatiti da naredbe roditelja mora ispoštovati, bez odgađanja. Takvo dijete će vas poslušati već nakon prve naredbe.
Ova metoda izazvala je divljenje većine očeva i majki, jer uvjerili su se da njena primjena iz porodice otklanja ljutnju, galamu i raspravu s djecom, a djeca postaju poslušna.
Odgajatelj osjeća veliku lahkoću i zadovoljstvo zbog pobjede nad dječijim “lukavstvom” u odgađanju i izbjegavanju naredbi.
Ako dijete otkrije vaše “lukavstvo”, tj. korištenje ove odgojne metode i počne da koristi metodu “upornog odbijanja naredbe”, odmah prestanite s ovim načinom odgoja i pređite na drugu odgojnu metodu koju ćemo predstaviti kroz sljedeći primjer:
Majka: Vrijeme je da ideš kući, Halide, kako smo se i dogovorili.
Halid: Ali, moji prijatelji se još igraju!
Majka: Vrijeme je da ideš kući, Halide, kako smo se i dogovorili.
Halid: Još malo.
Majka: Vrijeme je da ideš kući, Halide, kako smo se i dogovorili.
Halid: Ne, neću kuci!
Majka: Vrijeme je da ideš kući, Halide, kako smo se i dogovorili.
Halid: Ne, neću kući!
Majka: Vrijeme je da ideš kući, Halide, kako smo se i dogovorili.
Halid: Ne, neću kući!
Majka: Vrijeme je da ideš kući, Halide, kako smo se i dogovorili.
Halid: Ne, neću kući!
Majka (shvata da je Halid otkrio njeno “lukavstvo” i da ova metoda neće uspjeti, te brzo prelazi na drugu odgojnu metodu):
“Brojim do tri, ako ne pođeš kući, desit će se nešto što ti ne voliš.”
Ili kaže: “Želiš li da ideš kući na lijep način ili ćemo morati primijeniti nešto ružno, da bi pošao?”
Ili: “Ako ne pođeš kući, kako smo se i dogovorili, bit ćemo strožiji” (a dijete treba da zna kakvu će kaznu dobiti ako se ne pokori naredbi, a na roditeljima je da budu složni oko načina na koji ga kažnjavaju).
Plemeniti odgajatelju, zaista je metoda “ponavljanja naredbe” jedan od načina odgoja djeteta i usmjeravanja ka poslušnosti. Na tebi je da, pri primjenjivanju ove metode, budeš smiren i tih, ne podižući svoj glas, da ne mijenjaš nijednu riječ u “rečenici naredbe”, a ako dijete otkrije tvoje “lukavstvo” i primijeni metodu “upornog odbijanja naredbe”, predaj se i odmah pređi na drugu odgojnu metodu.
S arapskog prevela: Amina Hadžić-Jahić
Prema knjizi: Etfaluna kejfe jesme‘une kelamena, Abdullaha Muhammeda Abdulmu’taa
Ummu Abdulhadi