Piše: Abdulvaris Ribo
Smutnja je stanje nereda, haosa, razdora, nemira, manipulacija i obmana. Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, često je upozoravao svoj ummet na različite smutnje koje će se dešavati, a i sam se vrlo često utjecao Allahu od smutnji. Smutnje, kada se pojave, ne pogađaju samo one koji su ih započeli i koji u njima direktno učestvuju, nego pogađaju sve ljude. Smutnju na njenom početku primjećuju samo oni razumni i mudri, a kada se smutnja završi i ostavi iza sebe svoje posljedice, onda svi znaju da je to bila smutnja.
U svojim djelima i osvrtima na smutnju – fitnu, islamski autori navode da su vremena smutnje teška vremena koja će zadesiti ljude, posebno vjernike, kada se često neće znati šta je istina, a šta laž, šta je dobro, a šta zlo. Mnoštvo smutnji i nereda jedan je od predznaka Sudnjeg dana. U vjerodostojnom hadisu prenosi se da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Vrijeme će brzo prolaziti, malo će se dobra činiti, zavladat će škrtost i bit će mnogo smutnji i ubijanja.” (Buhari i Muslim)
Jedno od značenja koja se najčešće spominju u kontekstu fitne jeste razdor, nered i razilaženje. Kada se pojave znakovi smutnje, mi, muslimani, jedni druge na to moramo podsjećati i upozoravati na njene posljedice, savjetovati blagost i pribranost, jer Uzvišeni Allah kaže: “Čuvajte se smutnje koja neće pogoditi samo one među vama koji su krivi.” (El-Enfal, 25)
Značenje ovog ajeta jeste sljedeće: Čuvajte se razdora i razilaženja čije posljedice neće pogoditi samo one koji čini nasilje i nepravdu, nego će pogoditi sve. Kada se dogodi smutnja, muslimani moraju voditi brigu o onome što govore, rade i o posljedicama tog stanja, jer ako tako ne budu postupali, posljedice smutnje mogle bi biti veoma pogubne za muslimansku zajednicu i narod.
Na temelju Kur’ana i sunneta, islamski učenjaci ustanovili su i utvrdili određena pravila ponašanja i principe kojih se trebamo obavezno pridržavati u vrijeme smutnje i u tom slučaju nećemo kasnije žaliti zbog svojih postupaka i izjava.
Zašto je važno pridržavati se ovih pravila?
Pridržavanjem ovih pravila sačuvat ćemo se da u tim momentima učinimo ili poduzmemo ono što nam naša vjera zabranjuje. Ako stvorimo predstavu i zauzmemo stav bez ikakvih pravila i principa, izgubit ćemo prisebnost, razum i učiniti nepromišljene poteze koji će nanijeti štetu i nama i našoj muslimanskoj zajednici.
Sačuvat ćemo se grešaka, jer ako se u vrijeme smutnje budemo povodili samo za svojim ličnim mišljenjem i sve budemo posmatrali samo kroz prizmu svoga mišljenja, a ne kroz prizmu islamskih pravila i učenja, napravit ćemo greške čije posljedice neće biti pohvalne ni po nas, a ni po druge ljude.
Pravila kojih se trebamo pridržavati u vremenu smutnje
Islamski učenjaci ustanovili su i postavili određena pravila kojih bi se trebali držati u vrijeme kada zavladaju smutnja i nered, a neka od njih jesu sljedeća:
1. Kada se pojavi smutnja, trebamo biti staloženi, blagi i suzdržani. Ne smijemo brzopleto donositi stavove i poduzimati mjere. Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao je: “U čemu se god nađe blagost, ona to uljepša, a gdje god nestane blagosti, to ispadne nakaradno.” U drugom hadisu bilježi se da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Aiša, Allah je uistinu blag i voli blagost, i daje uz blagost ono što ne daje uz grubost ili nešto drugo.” Muslim u svom Sahihu bilježi predaju u kojoj se navodi da je Amr b. El-As, radijallahu anhu, bio kod Mustevrida el-Kurešija, koji mu je rekao da je čuo Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, da kaže: “Nastupit će Sudnji dan, a Rimljani (kršćani) će biti najbrojniji.” On mu reče: “Pazi šta govoriš!” “A zašto ne bih govorio ono što nam je rekao Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem? Bit će to zbog toga što oni imaju sljedeće osobine: najpribraniji su u smutnji, najbrže se povrate nakon nevolje i nedaće, brzo uzvraćaju udarac i napad, darežljivi su prema bijedi i siročadi, i najviše se suprotstavljaju nasilju i nepravdi vladara.” (Muslim)
2. Ne donositi brzopleto sud o samoj smutnji i dešavanjima u njoj, sve dok se ne budu imale provjerene informacije. Ovo je ujedno i kur’ansko pravilo: “Ne govori o onome o čemu znanja nemaš.” Donositi sud i zaključke o određeneoj situaciji možemo tek onda kada budemo o njoj imali dovoljno pravih informacija i znanja. Ono što je posebno važno jeste da informacije i vijesti ne uzimamo od nepouzdanih osoba: lažova, licemjera, neprijatelja… Čovjeku je dovoljno laži da prenosi sve ono što čuje.Informacije možemo uzimati samo od pouzdanih i provjerenih osoba, kojima možemo vjerovati.
3. Uvijek se držati pravde i pravičnosti. Uzvišeni Allah kaže: “A kada govorite, pravedni budite, pa makar se radilo i o bližnjima.” A u drugom ajetu kaže: “Neka vas mržnja prema nekome ne navede da ne budete pravedni, pravedni budite, to je bliže bogobojaznosti.” Pravednost je da u obzir uzmemo sve činjenice, i ono što nam se sviđa i ono što nam se ne sviđa, pa da tek onda donosimo sud i zauzimamo stav.
4. Imati na umu kur’anski ajet: “Čvrsto se Allahovog užeta držite i ne razjedinjujte se.” Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao je: “Držite se džemata (zajednice), a čuvajte se razdora.”
“Zajednica je milost, a razdor je kazna.” Razilaženje u mišljenjima, riječima i postupcima je
azab – kazna, kojom Allah kažnjava one koji postupaju suprotno Njegovoj zapovijedi i uputi. Zato je posebno važno da se u vrijeme smutnje držimo zajednice muslimana, njihovih predvodnika i uleme. Ko se odvoji od zajednice, neće biti siguran da nije od onih koji su krenuli putem razdora i tako odabrali Allahovu kaznu na dunjaluku. Takvi nisu sigurni od zablude i za njih nije sigurno da nisu krenuli krivim putem. Zato je veoma bitno da se držimo zajednice muslimana, a posebno njenih učenjaka, koji na osnovu svoga znanja, zasnovanog na Kur’anu i sunnetu, znaju ono što ostali svijet ne zna. Oni imaju temeljito znanje, ispravne vizije i čvrsto su na putu istine.
5. Bajraci i parole koji se podižu u vrijeme smutnje moraju se mjeriti mjerilima islama, jer to su univerzalna i pravedna mjerila kojima se mjere i ljudi i ideje i postupci. Treba sagledati da li taj bajrak poziva dobru, istini i pravdi ili nečemu drugom.
7. Ne treba uvijek kazati ono što mislimo da je dobro ili uraditi ono što smatramo da je dobro, jer naše riječi i postupci u vrijeme smutnje, pa makar ih mi i smatrali ispravnim, mogu se pogrešno razumjeti i protumačiti, što svakako može izazvati negativne posljedice. Kaže Ebu Hurejra, radijallahu anhu: “Od Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, zapamtio sam dvije skupine hadisa, jednu sam obznanio, a da sam obznanio i drugu, glavu bih izgubio.” (Buhari) Ibn Mesud, radijallahu anhu, rekao je: “Nemoj ljudima pričati ono što svojim razumom ne mogu dokučiti, jer bi to za neke od njim mogla biti smutnja.”
8. Hadise o smutnjama ne treba primjenjivati na situaciju i stanje u kojem se nalazimo. Ljudi imaju običaj da u stanju smutnje navode i spominju Poslanikove, sallallahu alejhi ve sellem, hadise koji govore o smutnjama u ahiri zemanu, predznacima Sudnjeg dana, Mehdiju, Dedžalu i drugim temama, kao da žele kazati da je nastupilo to vrijeme smutnji koje je najavio Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem. Poslanikova, sallallahu alejhi ve sellem, istinitost o tim najavljenim događajima pokazat će se nakon što se oni dese i prođu. Tek tada ćemo znati da li su u pitanju ti najavljeni događaji ili nešto drugo.
I na kraju, budimo oprezni i odgovorni, i u stanju smutnje pridržavajmo se ovih islamskih pravila i smjernica koje su ustanovili i potvrdili islamski učenjaci i to na temelju Kur’ana i sunneta. Samo tako ćemo u smutnji doprinijeti dobru i nećemo biti od onih koji šire zlo i nered.