Piše: Amir Durmić
Priča o tome kako je slavni francuski okeanograf, naučnik, ekolog, pronalazač i avanturista, Žak Iv Kusto (fr. Jacques-Yves Cousteau; 11. juni 1910. – 25. juni 1997.) krajem šezdesetih godina prošlog vijeka primio islam, među običnim muslimanskim masama, ali i u ponekim krugovima muslimanskih intelektualaca, toliko je proširena da se izgleda većina njih nikada nije ni zapitala da li je ta informacija uopće tačna. U desetinama knjiga, a u eri interneta, i na hiljadama islamskih internetskih portala, uporno se ponavlja i nanovo objavljuje kako je ovaj moreplovac prešao na islam i to nakon što se lično uvjerio u istinitost riječi Uzvišenog Allaha koji je još prije više od 1400 godina objavio: “On je dvije vodene površine jednu pored druge ostavio – jedna je pitka i slatka, druga slana i gorka, a između njih je pregradu i nevidljivu branu postavio.” (El-Furkan, 53) Dakle, proučavajući mora i okeane, čemu je inače posvetio svoj život, Žak Kusto je navodno otkrio kako se slatka voda pri susretu sa slanom, bez obzira radilo se o izvorima slatke vode na dnu mora i okeana ili prilikom ulijevanja slatke vode u slanu, uopće ne miješa, već da među njima postoji određena pregrada koja okom nije vidljiva. Koliki god fenomen bila ova pojava, čiju analizu i pojašnjenje treba ostaviti stručnjacima, možda je još veći fenomen od nje činjenica da je muslimane u ovoj, više decenija staroj priči o Kustoovom prelasku na islam, izgleda najmanje interesirala njena pouzdanost i istinitost, što je jednostavno nedopustivo. Naime, sve informacije koje ukazuju na to da je ovaj Francuz uistinu primio islam, redom su glasine koje nisu potvrđene niti jednim jedinim jasnim dokazom niti svjedočenjem osoba od kojih svjedočenje može biti primljeno. U svemu ovome istina je da se na islamskim internetskim portalima nalazi nebrojeno mnogo članaka koji potvrđuju ovu glasinu te se čak navode njegove riječi kojima on to navodno jasno potvrđuje, međutim, te informacije, kako smo već spomenuli, uopće nisu referencirane niti potvrđene bilo čime što bi se moglo nazvati ozbiljnim i relevantnim izvorom.
Prvi ko je objavio ovu (dez)informaciju vjerovatno je turska izdavačka kuća “Vakf Ihlas” (vidjeti: http://wikiislam.net/wiki/Jacques_Cousteau_%28Conversion_to_Islam%29), a kasnije su je preuzeli mediji iz islamskog svijeta te je u narednim godinama jednostavno prepisivali, nadopunjavali, glorificirali i, slobodno možemo reći, prenapuhivali do te mjere da je ta, najvjerovatnije izmišljena priča, među muslimanima postala neupitna činjenica koju vrlo često, najčešće kada govore od nadnaravnosti Kur’ana ili osobama koje su prešle na islam, s ponosom, na svojim predavanjima i javnim tribinama, spominju mnoge daije pa i doktori islamskih nauka, a nije je teško pronaći ni u (polu)naučnim tekstovima koje potpisuju muslimani sa akademskim titulama. Pored toga, izvori te vijesti po pravilu ostaju nereferencirani te obavijeni velom tajne ili, bolje reći, velom fikcije i proizvoljnosti.
Nepostojanje dokaza je dovoljan dokaz
Sama činjenica da ne postoje jasni dokazi da je Žak Kusto primio islam, muslimanima bi trebala biti sasvim dovoljna da ovog rođenog katolika nikada ne proglase muslimanom, jer slijeđenje pukih pretpostavki i nagađanja nije put kojim treba da korača jedan musliman. Grdeći predislamske idolopoklonike, Uzvišeni Allah rekao je: “Većina njih slijedi samo pretpostavke; ali pretpostavke nisu nimalo od koristi Istini; Allah uistinu dobro zna ono što oni rade.” (Junus, 36) Pored nepostojanja dokaza da je primio islam, postoje konkretni dokazi da on to nikada nije učinio, iako naravno nije isključeno da je o islamu i muslimanima imao lijepo mišljenje, što je izgleda nekim sujetnim muslimanima bilo dovoljno da ga nasilu proglase muslimanom. Prije svega, zaklada “Fondation Cousteau” sa sjedištem u Parizu koju je 1981. godine osnovao lično Žak Kusto, jasno je, zvaničnim dopisom, opovrgla sve glasine o njegovom navodnom prelasku na islam. Ovaj dopis uslijedio je kao odgovor na pitanje upućeno na adresu fondacije u kojem se, zbog proširenih glasina, spomenuta informacija željela potvrditi ili pak opovrgnuti. Tada se fondacija oglasila kratkim, ali potpuno jasnim odgovorom u kojem je zanegirala dotičnu informaciju. Originalni dokument na francuskom jeziku može se vidjeti na sljedećem linku: http://wikiislam.net/wiki/uploads/f/f8/Cousteau.gif, a u prijevodu dr. Williama F. Campbella na engleski jezik glasi:
Fondation Cousteau
Monsieur Charles TUCKER
11A Chemin de Pennachy
69230 ST GENIS LAVAL
FC/DC
Paris, November 2, 1991
Sir,
We have received your letter and we thank you for your interest in our
activities.
We state precisely to you that Commander Cousteau has not become a Muslim and that this rumor passes around without foundation.
Very cordially,
Didier CERCEAU
chargé de mission
Fondacija Cousteau
Monsieur Charles TUCKER
11A Chemin de Pennachy
69230 ST GENIS LAVAL
FC/DC
Paris, November 2, 1991
Gospodine,
Zaprimili smo Vaše pismo i zahvaljujemo Vam se na interesovanju za naše aktivnosti.
Možemo precizno reći da kapetan Kusto nije postao musliman i da se ova glasina širi bez ikakvog
utemeljenja.
Srdačno,
Didier CERCEAU
šef misije
Nakon ovog dopisa, Žak Kusto je živio više od šest godina i nikada javno nije porekao njegovu sadržinu niti obznanio da je postao musliman. Nakon što je u Parizu, 25. juna 1997. godine u dobi od 87 godina preminuo od srčanog udara, sahranjen je po katoličkim običajima i ukopan u obiteljskoj grobnici u rodnom gradu Saint-André-de-Cubzac u Francuskoj, a njegov grob obilježen je velikim križem. Također, shodno pisanju poznatog magazina Forbes od 18. maja 2004. godine, porodica Žaka Kustoa je po ko zna koji put kulturno opovrgla glasine o njegovom navodnom primanju islama. (Vidjeti: http://www.forbes.com/2004/05/18/cx_mk_0518feat.html)
Teorije zavjere
Pored svih ovih činjenica, tu su, među nama, uvijek budni i spremni da nagađaju, pretpostavljaju, maštaju i svijetu “prodaju maglu”, teoretičari zavjera (u ovom slučaju muslimanski) koji će, bez ikakvog konkretnog dokaza, samouvjereno tvrditi da je kapetan Kusto sasvim sigurno primio islam, međutim, da je to, iz straha za svoju reputaciju na kršćanskom Zapadu, navodno krio sve do smrti te da je tako tu veliku tajnu sa sobom odnio ravno u grob (ili mezar?!). Kako bi i njihova sujeta barem djelimično bila zadovoljena, treba kazati sljedeće: Ako je Žak Kusto uistinu primio islam i umro kao musliman, korist od toga imat će jedino i isključivo on, i to je neupitno. S druge strane, ako se radi samo o glasinama (što je sasvim izvjesno) ili čistoj izmišljotini (što je vrlo vjerovatno), neupitno je da ta glasina odnosno laž, islamu i muslimanima neće donijeti nikakvu stvarnu korist već samo štetu, jer je izvorni islam sam po sebi nenatrunjena istina koja ne sadrži nikakve primjese laži, prevara i obmana, i kao takav, nije u potrebi da ga muslimani (ne)svjesno “pomažu” lažima ili, u najmanju ruku, neprovjerenim glasinama i rekla-kazala pričama. Historija potvrđuje, a iz iskustva znamo da istina iskrenim ljudima dolazi kao mehlem na ranu, prosvjetljuje ih i oplemenjuju njihova srca te ih, Allahovom voljom i Njegovom milošću, izvodi iz tmina na svjetlo i iz zablude na Pravi put. S druge strane, neiskrenim i oholim ljudima, koji se sa drugima raspravljaju samo radi rasprave i zadovoljenja vlastitih strasti, a ne iz stvarne želje da doznaju istinu, istina i lijepe riječi dolaze kao šamar i uvreda te vrlo brzo, ukoliko ustrajete ljubazno i iskreno promicati istinu, uz uvrede i psovke odbijaju nastaviti pristojno komunicirati. Zbog toga, bilo kakva upotreba neistina ili pukih glasina i neprovjerenih informacija u svrhu navodnog promicanja i širenja islama i njegovih vrijednosti, iskrene tragaoce za istinom samo će odbiti i odvratiti od ove, kod Allaha jedine ispravne vjere, jer će se s pravom zapitati zašto je za “pomaganje istine” potrebna laž i obmana, dok će se, s druge strane, neiskrenim i oholim mrziteljima svega što je islamsko, dati itekako dobar argument da nastave svoju antiislamsku propagandu i da na najzajedljiviji način ismijavaju muslimane. Svi mi koji se s ponosom smatramo dijelom islamskog ummeta, konačno bismo trebali shvatiti da je islam taj koji oplemenjuje ljude i čini ih velikim, a ne ljudi njega. Ako neka poznata osoba uistinu i primi islam i to javno obznani, na tome se Allahu treba zahvaliti, a dotičnoj osobi čestitati, dati joj punu podršku i svu potrebnu pomoć u vidu savjeta, smjernica i pojašnjenja. Ukoliko se pak radi o neprovjerenim informacijama, dotične glasine i pretpostavke treba ignorirati i zaobići u širokom luku te se držati činjenica i argumenata. Tako nas je učio najbolji učitelj i odgajatelj, Muhammed, sallallahu alejhi ve sellem, u kojem u svemu imamo najljepši uzor. Zašto bismo u pogledu ovog pitanja pravili izuzetak?
Preporod, br. 1012.