Istočni Turkestan u Kini je dom jedne etničke grupe već 4 000 godina. Ova regija je poznata i kao autonomna pokrajina Xingijang i prvi put se susrela sa islamom sredinom desetog stoljeća. Xinjiang je 1933. i 1944. godine svjedočio uspostavljanju nezavisne istočnoturkestanske republike smještene uzduž poznatog „Puta svile“.
Usponom Kineske komunističke partije 1949. godine, istočni Turkestan je okupiran i postaje dijelom uprave koja želi „prorijediti religioznu muslimansku sredinu“ prisiljavajući ih da prihvate brutalnu vladavinu kineske države.
Kineska vlada želi pacifizirati ove muslimane i ugasiti njihov san o nezavisnoj islamskoj državi. Nedavno su na silu u mihrabe po džamijama postavljali kineske zastave.
Redakcija portala Onislam.net je razgovarala sa Alimom Seytoffom o položaju muslimana u istočnom Turkestanu.
Kao istaknuti advokat za ljudska prava u istočnom Turkestanu, gospodin Seytoff je Predsjednik Ujgursko-američke asocijacije (UAA) i Direktor Ujgurskog projekta za ljudska prava (UHRP).
OnIslam.net (OI): Kakva je priroda sukoba između Ujgura i kineskih vlasti?
G. Seytoff: Priroda sukoba je takva da autokratska kineska država namjerava izbrisati ujgurske muslimane kao domicilni narod sa drugačijom kulturom, jezikom, tradicijom, vrijednostima i načinom života tako što će ih konačno nasilno asimilirati u kinesku kulturu i izbrisati sa mape današnje Kine, baš kao i narod Manchu.
Ujguri su ponosan narod sa civilizacijom starom preko 3 000 godina. Oni su uspostavljali carstva i države u prošlosti i oni jednostavno ne žele prihvatiti kineski zlobni plan vezan za kreiranje njihove budućnosti.
Želimo ostati ono što jesmo: Ujguri i muslimani. Zbog toga je ujgurski etnički i vjerski identitet konstantno demoniziran i agresivno napadan od strane kineskih vlasti.
OI: Da li bi ste rekli da kineska vlast napada Ujgure zbog toga što su muslimani, što se bore za slobodu, što su druge etničke pripadnosti ili iz drugih razloga?
G. Seytoff: Zbog svih navedenih razloga. Kina islam vidi kao direktnu prijetnju svojoj kolonijalnoj politici u istočnom Turkestanu. Zbog toga oni pokušavaju kriminalizirati naš vjerski identitet zabranjujući muškarcima da puštaju brade, ženama da nose marame, braneći omladini da dolazi u džamije, ukidajući vjersko obrazovanje djeci, etiketirajući vjersku različitost kao terorizam i ekstremizam i dopuštajući protivzakonito ubijanje ljudi zbog molitve po ujgurskim kućama.
Nedavne egzekucije ujgurskih muškaraca su dobar primjer. Ujguri su takođe napadani i zbog toga što zahtjevaju prava sadržana u kineskom Ustavu i zakonima o regionalnim etničkim autonomijama. Kineska vlast Ujgure ne voli i zato što nisu bliski kineskoj kulturi. Oni zapravo nisu istočnjački narod. Oni su turkijski muslimani koji su sličniji narodima centralne Azije.
U prošlosti su kineski režiseri Ujgure predstavljali kao strance. Zbog toga je za Kinu veoma teško dokazati da je istočni Turkestan (Xinjiang) i prije bio dio Kine jer narod koji tamo živi zapravo nisu Kinezi.
OI: Sa čime bi uporedili patnje Ujgura? Sa Palestinom, muslimanima pod Ataturkom, crncima u Južnoj Africi, Židovima pod Hitlerom ili nečim drugim?
G. Seytoff: Nisam upoznat sa patnjama muslimana pod Ataturkom, ali patnje Ujgura veoma sliče onome što trpe Palestinci, crnci u Južnoj Africi, pa čak i Židovi pod Hitlerovom vladavinom prije početka 2. svjetskog rata. Ujgurske patnje su poput palestinskih zato što smo mi takođe pod okupacijom i kolonijalizacijom, a tretirani smo kao neprijatelji od strane kineskih snaga sigurnosti.
Iako Ujguri gotovo nikad nisu počinili nikakvo djelo terorizma, Kina ih etiketira tako zbog svake vrste protivljenja ugnjetavanju, čak i mirne. Mi smo poput crnaca iz Južne Afrike zato što se suočavamo sa aparthejdom koji provode kineske sigurnosne snage. Oni patroliraju kineskim četvrtima da bi zaštitili njihovo stanovništvo, a ujgurskim da nas kažnjavaju bez razloga.
Kineska država, policija i sudovi štite Han (kineske op.a.) imigrante u istočnom Turkestanu, dok Ujgure zlostavljaju i obespravljuju na svaki mogući način.
Ujguri su poput Židova pod Hitlerovom vlašću zato što kineska država potiče etničku mržnju prema muslimanima još od masakra Ujgura od strane kineske policije 5. jula 2009. godine u gradu Urumchi. Kina je upotrijebila svoju propagandnu mašineriju da Ujgure predstavi kineskom narodu kao nezahvalne i zaostale primitivce i demonizira ih kao neprijatelje, ekstremiste i separatiste.
Tako Kinezi gledaju na nas danas. Kineski zakoni su tu da zaštite imigrante Kineze i da se koriste protiv domicilnih Ujgura. Ukoliko ne prestanu sa ovakvom praksom demoniziranja, bojim se da bi se Ujguri u budućnosti mogli suočiti sa genocidom.
OI: Represija nad muslimanima kroz njihovo povezivanje sa terorizmom je šablon koji se danas može vidjeti u mnogim državama širom svijeta. Koliko ima istine u kineskim tvrdnjama da Ujguri štite islamske teroriste u istočnom Turkestanu?
G. Seytoff: To je obična farsa kojom kineske vlasti opravdavaju kolonizaciju i okupaciju istočnog Turkestana, kao i surove represivne mjere prema Ujgurima. Prije 11. septembra Kina nikad nije svjedočila bilo kakvom obliku terorizma od strane Ujgura i nikad u javnosti nije koristila riječ Turkestan. Zapravo sedmicu dana prije napada na New York sekretar Komunističke Partije u Xinjiangu Wang Lequan je u obraćanju grupi biznismena iz Hong Konga rekao da je Turkestan u potpunosti stabilan i da ne postoji bilo kakva teroristička prijetnja. Nakon toga sve se promjenilo.
Kina je 11. septembar vidjela kao historijsku priliku da opravda svoju inače nelegitimnu kolonijalnu vladavinu kao vlastiti „rat protiv terorizma“. Oni su se preko noći proglasili žrtvom terorizma i podržali američke ratove zbog svojih interesa. Od tada svaki oblik suprotstavljanja od strane Ujgura, čak i najmirniji etiketira se kao terorizam, ekstemizam i separatizam.
Ozbiljno smo zabrinuti da bi u budućnosti brutalan i represivan odnos mogao radikalizirati neke, inače miroljubive, ujgurske muslimane. Drugim riječima, kineska politika u Turkestanu je kontraproduktivna i mogla bi u konačnici izazvati slične reakcije.
OI: Šta mislite koja instanca bi trebala biti najodgovornija za pružanje ruke pomoći Ujgurima u njihovoj borbi za slobodu?
G. Seytoff: Ujgurski narod je potlačen muslimanski narod koji se bori za osnovna ljudska prava i samoopredjeljenje pod kineskom vladavinom. Zbog toga bi turkijske zemlje, islamski svijet i Zapad trebali podržati njihovu legitimnu borbu. Turska i centralnoazijske turkijske države bi trebale pomoći Ujgurima. Arapi i druge islamske zemlje bi trebale aktuelizirati ovo pitanje sa Kinom. Organizacija za islamsku saradnju (OIC) ne bi trebala dozvoliti Kini da čini kulturocid nad ujgurskim muslimanima nasilno im namećući kinesku kulturu. UN bi trebao ujgursko pitanje uzeti za prioritet i delegirati ga Kini pošto je ona jedna od pet stalnih članica Vijeća sigurnosti. SAD bi takođe kao vodeća svjetska sila trebale zahtjevati mirno rješenje ujgurskog problema.
OI: Kako ocjenjujete poziciju američkih predsjednika naspram kršenja ljudskih prava u Kini, pogotovo kad su u pitanju Ujguri?
G. Seytoff: SAD su zabrinute zbog kršenja ljudskih prava u Kini i agresivno dižu glas po tom pitanju svaki put na godišnjem dijalogu o ljudskim pravima. Cijenimo njihovu podršku rješavanju ujgurskog problema. Pošto Kina ozbiljno shvata stav SAD-a, podrška američkog predsjednika nam je veoma važna. Nadamo se da će se podrška nastaviti nesmanjenim intenzitetom sve dok ne dođe do mirnog rješenja našeg problema u istočnom Turkestanu.
OI: Zašto mislite da će buduća supersila odutati od dijela zemlje kojeg smatra svojim zbog manjine poput Ujgura?
G. Seytoff: Nijedan kolonizator neće vratiti koloniziranu zemlju njenom narodu. Nijedna autokratska vlast neće vratiti slobodu ugnjetavanima. Kolonizirani narod mora pravedno zahtjevati svoju zemlju nazad i boriti se za slobodu. Zbog toga nam je važno napraviti međunarodni slučaj od toga kako je Kina okupirala našu zemlju i kako brutalno postupa sa njenim stanovnicima. Kina ne može u 21. stoljeću jednostavno počiniti genocid nad Ujgurima. Ona mora zbog sebe pronaći rješenje koje odgovara njenim dugoročnim interesima, a to je mirna i sporazumna nagodba.
OI: Imate li na kraju poruku za muslimane širom svijeta?
G. Seytoff: Kada se muslimanima širom svijeta spomene ugnjetavani muslimanski narod, oni obično pomisle na Palestince. S druge strane, kad slušaju o Kini oni misle da je to sjajna zemlja koja je prijatelj muslimanima. Ni jedno, ni drugo nije istina. Mislim da su Ujguri najugnjetavaniji muslimanski narod na svijetu, iako to nije poznato svjetskoj javnosti.
Kadgod se nešto desi Palestincima, tamo su CNN ili Al Jazeera. Kad se nešto desi Ujgurima, Kina isključi internet, blokira protok informacija, zabrani stranim novinarima i diplomatama da posjećuju Turkestan, optuži muslimane za nasilje i ubija ih kao „teroriste“ i „ekstremiste“.
Čitav arapski i muslimanski svijet podržava Palestinu, dok nijedna muslimanska država ne podržava otvoreno Ujgure. Nažalost, zbog kineske propagande u islamskom svijetu muslimani imaju romantiziranu i iskrivljenu predstavu o Kini.
Kina nikad nije bila prijatelj muslimanima. Ona je jedan od najbrutalnijih progonitelja muslimana koji pokušava izbrisati sa lica zemlje muslimanski identitet Ujgura. Kina se dodvorava muslimanskim zemljama zbog dvije stvari – jeftine nafte i šutnje nad brutalnim progonom muslimana u Turkestanu.
Pitanje je koliko dugo će muslimani širom svijeta ignorisati kineski kulturocid nad Ujgurima i koliko dugo će islamske zemlje zatvarati oči pred nepravdom nad nama.
Ako ste pravi musliman i vidite patnju i ugnjetavanje drugog muslimana, šta je vaša obaveza kao pojedinca i kao države? Ako Kina danas čuje oštar glas islamskog svijeta, ujgurski problem će sutra lakše biti riješen.
Izvor: onislam.net (objavljeno 24.10.2013)
Preveo za minber.ba: Nermin Spahić