Iz masovne grobnice Tomašica kod Prijedora ekshumirano je 430 prijedorskih žrtava ubijenih 1992. godine. Rad na terenu se nastavlja i istražitelji vjeruju kako će na istom lokalitetu, tragom informacija koje su otkrili dvojica bivših pripadnika nekadašnje Vojske bosanskohercegovačkog entiteta Republika Srpska, pronaći još nekoliko stotina tijela.
Teško prohodan makadamski put vodi do masovne grobnice u Tomašici. Istim su, od maja do augusta 1992. godine, kamionima prevožena tijela ubijenih Prijedorčana. Stanovnici iz ovog kraja srpske nacionalnosti o Tomašici nerado govore.
“Ne znam ja ništa, nisam bio tu i ne mogu znat'”, kaže jedan od njih.
“Pa, mi smo tu živjeli, ali ja sam bio u ratu tokom tih dešavanja i nemam pojma šta se dešavalo”, rekao je drugi.
Novinarka Al Jazeere Nadina Maličbegović, koja je boravila na ovoj lokaciji, navodi kako su istražitelji još 1996. godine došli do informacije da se u Tomašici nalazi masovna grobnica.
“Od tada traje potraga, no tek u septembru ove godine pronašli su tačnu lokaciju na kojoj se grobnica nalazi”, dodaje.
Drugi informant
Uspostavilo se da je riječ o najvećoj masovnoj grobnici u Bosni i Hercegovini. Njenu lokaciju istražiteljima je otkrio bivši borac VRS-a, koji je učestvovao u odvoženju i zakopavanju tijela. Istražitelj Mujo Begić demantirao je navode da je plaćano za informacije o lokaciji.
“Ovo je prilika da demantiram sve navode koji govore da smo mi plaćali, platili 25.000 [konvertabilnih] maraka [oko 12.500 eura] ovu informaciju. To nije tačno. Mi nismo platili ništa”, izjavio je Begić.
U međuvremenu se pojavio i drugi informant s novim detaljima, na osnovu kojih su istražitelji proširili potragu na ovom terenu.
Na iskopavanju rade tri bagera. Rad jednog ranije su finansirale porodice nestalih, ali nakon apela udruženja porodica žrtava, državno Tužilaštvo preuzelo je sve troškove. No, to nije dovoljno, kažu u udruženju Izvor i traže kazne za počinioce zločina.
“Evo, i u ovoj masovnoj grobnici nije bilo nikakvih aktivnosti Tužilaštva da se osobe koje su učestvovale u ubijanju, a kasnije i u zatrpavanju i sakrivanju. Niko se nije priveo, nikakvih istraga nema po tom pitanju”, ističe Edin Ramulić iz ovog udruženja.
Potraga za najdražim
U obilazak Tomašice svakodnevno dolaze delegacije iz cijele države. Tu je i Suada Alić, koja traži nestalog supruga.
“Uvijek živim da će odnekud se pojavit’. Moja kćerka kaže skoro da ga je sanjala – kao on nju zove”, govori kroz suze.
I roditelji nestalog Alije Bešića, Jusuf i Jusufa, 20 godina čekaju bilo kakvu informaciju o sinu.
“Samo znam da je kombinezon plavi imao. Mogla bih ga poznati po alpinkama dubokim”, priča Alijina majka.
U identifikacijskom centru Šejkovača, pedesetak kilometara od Prijedora, leže posmrtni ostaci prijedorskih žrtava nađenih u Tomašici, kao i identifikacijski dokumenti te stvari koje su im pripadale. Zbog nedostatka kisika u zemlji, njihova se tijela nisu ni raspala. Njihovi posmrtni ostaci ovdje će biti identificirani.
Brojka od 430, bez sumnje, nije konačna.
(AJB)