Vijest o zatvaranju Fondacije “Darul-Kur’an” iz Mostara uznemirila je mnoge muslimane i izazvala buru različitih reakcija i komentara, ponajviše negodovanja i osuda. Ova negodovanja i osude dolaze kako iz svih krajeva Bosne, tako i iz islamskog svijeta. Nažalost, veliki broj tih osuda ispunjen je generaliziranjem, neosnovanom mržnjom, netrpeljivošću i ekstremnim stavovima u kojima se čitava Islamska zajednica proziva, osuđuje, vrijeđa i napada, dok se sve njene pozitivnosti i svijetla uloga u historiji Bošnjaka muslimana (ne)svjesno zaboravljaju pa čak i negiraju. Ono što je možda posebno doprinijelo ovako snažnim i oštrim reakcijama jeste, prije svega, činjenica da se radi o fondaciji koju je osnovao i na čijem čelu je bio, danas jedan od najučenijih ljudi iz oblasti kiraeta na prostoru Balkana, i o fondaciji koja se primarno bavi podučavanjem omladine kur’anskom pismu, učenju i izučavanju Allahove časne knjige Kur’ana, te činjenica da se to desilo u mjesecu ramazanu, mjesecu objave Kur’ana. Bez obzira šta je pozadina jedne ovakve odluke, nema sumnje da je ona uznemirila i povrijedila mnoge muslimane, a posebno one koji su poznavali rad i djelovanje Fondacije “Darul-Kur’an”. Bilo je čak i takvih neopreznih poziva da se osniva zasebna i nova vjerska zajednica muslimana, što je još jedan pokazatelj da je ova odluka, nažalost, probudila ekstremne ideje i razmišljanja kod pojedinih muslimana, koji se osjećaju dijelom Islamske zajednice i koji su njeni članovi.
Zašto se reisul-ulema odlučio za donošenje jedne ovakve odluke i kakve će biti njene posljedice? Da li je ovo početak jedne nove politike i odnosa Islamske zajednice prema nevladinim organizacijama koje u svome programu imaju vjerski i moralni odgoj i edukaciju ili se, pak, radi o izdvojenom i zasebnom slučaju? Odgovor na ova pitanja trebali bismo saznati u dogledno vrijeme.
Niko nije nepogrešiv u svome radu, pa ni dotična fondacija, ni njen direktor, ali zabranjivati nekome rad i djelovanje zbog eventualnih propusta i grešaka znači zabraniti djelovanje svima, jer je čovjek po svojoj prirodi podložan i sklon greškama iako slovio za eksperta u određenoj oblasti.
Islamska zajednica u Bosni i Hercegovini zajednica je svih muslimana i ona bi, kao takva, trebala da okuplja i ujedinjuje sve muslimane i da čuva njihovo jedinstvo sa svim njihovim razlikama, sve dok u svom vjerovanju i djelovanju ne odstupaju od osnovih i temeljnih učenja i propisa islama i dok Islamsku zajednicu osjećaju kao svoju zajednicu. Svi mi dobro znamo da je muslimanima u njihovoj borbi za vjerski i biološki opstanak bitan svaki pojedinac, a da ne govorimo o organizacijama i ustanovama koje baštine učenje ehli-sunnetske provenijencije. Na prvom mjestu to je sigurno Islamska zajednica koju smo čuvali i koju ćemo čuvati i raditi na njenoj egzistenciji, popravljanju i unapređenju, a ne rušenju i degradaciji.
Napredne zemlje danas ulažu velike napore i sredstva da ožive i razviju sektor nevladinih organizacija. Brinu se o njima, pomažu im, cijene ih i ističu njihove uspjehe, jer uspjeh tih organizacija nije ništa drugo do uspjeh države, odnosno društva u kojem one djeluju. Činjenica je da u Bosni i Hercegovini djeluje na desetine i stotine ovakvih organizacija koje u svojim aktivnostima imaju i vjersku edukaciju i odgoj, i to je Islamskoj zajednici dobro poznato. Te organizacije na neki način trebale bi biti ispomoć Islamskoj zajednici u njenom radu i aktivnostima, posebno ako znamo da one uglavnom rade s omladinom, koja je najvažnija za budućnost jednog naroda, a koja je u našem društvu većinom prepuštena ulici i pošastima savremenog doba. Islamska zajednica i reisul-ulema prema ovim organizacijama trebaju imati majčinski, a ne maćehinski odnos. Islamska zajednica, za dobrobit naše vjere i naroda, sa njima treba održavati stalni kontakt, otvoriti vrata dijaloga i međusobnog potpomaganja u dobru, pa čak i sa pojedincima i organizacijama sa kojima dosadašnja saradnja nije bila na odgovarajućem nivou. Islamska zajednica je ustanova svih muslimana i dobronamjerna kritika određenih pojava i postupaka u toj zajednici ili savjetovanje iste ne znači njeno nepriznavanje, rušenje i omalovažavanje.
Ako između Islamske zajednice i pojedinih organizacija postoje određeni nesporazumi ili nesuglasice, njih bi trebalo rješavati dijalogom i na konstruktivan način koji će doprinijeti zajedništvu i jedinstvu muslimana, a nikako odlukama i potezima koji će muslimane udaljiti jedne od drugih, zatvoriti vrata dijaloga, bratskog potpomaganja i saradnje, a otvoriti vrata fitne – smutnje, i dovesti u pitanje međumuslimansko povjerenje.
Zaista bismo željeli znati šta je toliko zgriješila Fondacija “Darul-Kur’an” iz Mostara pa je morala biti ugašena i zatvorena? Bitno je napomenuti, posebno za one koji ne znaju, da je Fondacija “Darul-Kur’an” iz Mostara jedna ugledna i respektabilna fondacija, koja je na stotine mladića i djevojaka podučila kur’anskom pismu, učenju Kur’ana i iznjedrila ogroman broj onih koji su naučili napamet mnoge dijelove Kur’ana, kao i onih koji su zapamtili cijeli Kur’an, tj. postali hafizi. Uloga spomenute fondacije dolazi do potpunog izražaja ako znamo da u BiH ima jako malo institucija koje na ovaj način brinu o časnom Kur’anu. Ova fondacija, ustvari, obavlja poslove koji rasterećuju rad IZ-a i dopunjuju nedostatke koji su vidni u ovom segmentu. Fondacija je veoma ugledna i u islamskom svijetu, njeni učenici i članovi učestvovali su na mnogim takmičenjima u učenju Kur’ana, kao i na mnogim edukativnim seminarima diljem islamskog svijeta. Ako nekoga zabrinjava odlazak učenika ispred ove fondacije na stručna usavršavanja i takmičenja po svetim muslimanskim mjestima, onda bi ga trebala zabrinjavati i činjenica da na stotine bošnjačkih mladića već studira u Iranu i sprema se za povratak u Bosnu, gdje će veliki broj njih raditi na širenju ideologije i mezheba koji su potpuno strani našem narodu.
Na kraju, pitanje koje se samo nameće glasi: Da li Rijaset ima namjeru zatvoriti sve nevladine organizacije koje se, između ostalog, bave islamskim djelovanjem ili se samo radi o izdvojenim slučajevima i posebnim uzrocima i povodima? Ako se već Islamska zajednica odlučila na takav potez, onda je za očekivati da će uskoro zatražiti zatvaranje i na desetine organizacija i fondacija, posebno šiitskih, koje godinama nesmetano rade na širenju šiitskog učenja i razumijevanja islama, koje se u mnogo čemu kosi sa sunnetskim (hanefijskim mezhebom) učenjem i razumijevanjem islama, a kojemu pripadaju i bosanski muslimani. Na Islamskoj zajednici, a posebno na reisul-ulemi, velika je odgovornost i emanet očuvanja izvornog islamskog učenja, prije svega, ali i jedinstva muslimana.
Odluka o zatvaranju Fondacije “Darul-Kur’an” iz Mostara izazvala je, bez sumnje, reakcije i negodovanja mnogih i otvorila vrata međusobnog udaljavanja muslimana, a možda i smutnje, što je očito iz dešavanja u Bosni, ali i širom islamskog svijeta. Ova odluka također je dala povoda posebno ekstremnim strujama u bošnjačkom narodu da još više kritiziraju i napadaju Islamsku zajednicu, šire nastrane ideje te tako još više kompliciraju ionako složenu situaciju u kojoj se nalaze muslimani.
Bez obzira na razloge i povode koji su utjecali na odluku Islamske zajednice o zatvaranju “Darul-Kur’ana”, smatramo da je ta odluka ishitrena i upitna, a zbog burnih reakcija, koje je izazvala, i poprilično zabrinjavajuća. Iskreno se nadamo da će svi oni koji su se našli u središtu spomenutih događaja smoći snage i volje da pronađu put do najboljeg i najbezbolnijeg rješenja, kao i da će svi muslimani, koji kroz različite prizme gledaju na cijeli slučaj, ostati razboriti i dostojanstveni te se suzdržati od neodgovornog ponašanja i neprimjerenih riječi i komentara. Molimo Uzvišenog Allaha da nam na tom putu svima pomogne, On je uistinu najbolji Pomagač i samo On upućuje na Pravi put.
redakcija