Piše: Amir Durmić
”Većina žena bi da budu samo domaćice” – naslov je kratke ali izuzetno zanimljive vijesti koju su nedavno prenijeli gotovo svi portali u regiji. Za feministe i feministice i sam naslov je i više nego šokantan i frustrirajući, međutim, informacije koje slijede u vijesti, mogle bi ih poslati ravno u bolnicu: ”Prema rezultatima istraživanja portala Mycelebrityfashion, provedenog na oko dvije hiljade zaposlenih žena iznad 25 godina, većina žena više bi željele biti domaćica nego da grade uspješnu karijeru. Prema istraživanju, 62 posto žena kazalo je da želi da život provede u ulozi domaćice i da se brine o djeci i domu. Također, više od polovine ispitanih žena je kazalo da bi voljele da budu domaćice napominjući kako je izgradnja karijere stresan i naporan posao. Više od polovice, odnosno njih 57 posto, izjavile su da žale za mnogo opuštenijim načinom života.”
Muslimanima će ove informacije zvučati poznato. Zar ne?
Ova anketa koja je sprovedena u nemuslimanskoj sredini (zamislite!), jasno ukazuje na činjenicu koja je kroz historiju potvrđena nebrojeno mnogo puta, tj. da je žena ”gospodarica kuće” i da se najbolje i najprirodnije osjeća u ambijentu vlastitog doma.
Obraćajući se prvenstveno Poslanikovim, sallallahu alejhi ve sellem, suprugama ali i svim muslimankama općenito, Uzvišeni Allah kaže: ”U kućama svojim boravite i ljepotu svoju, kao u davno pagansko doba, ne pokazujte…” (El-Ahzab, 33)
Allahov miljenik, Muhammed, sallallahu alejhi ve sellem, kazao je: ”I žena je pastir u domu svoga muža i odgovorna je za svoje stado (tj. djecu).” (Buhari, Sahih, br. 893, Muslim, Sahih, br. 1829.)
U svijetu već decenijama, a možda i čitavo stoljeće, traje velika i burna kampanja koja ima za cilj ženu ”osloboditi” okova kuće te je učiniti ”ravnopravnim članom javnog i društvenog života” što podrazumijeva da ona obavezno mora napustiti kuću i uključiti se u bilo kakav vid javnog angažmana pa makar se radilo i o poslovima koji njoj kao ženi nikako ne priliče. Nažalost, ova kampanja nije ostala bez željenih rezultata, tako da su stalni radni odnos, karijera i ”svoj dinar” kod velikog broja ljudi postali neki od glavnih parametara kojima se mjeri koliko je određena žena uspješna ili neuspješna, dok su majčinstvo i posvećenost odgoju djece stavljeni u drugi plan. Ipak, većeni zaposlenih žena nije trebalo mnogo da shvate da su posao i karijera za njih uglavnom izuzuzetno stresni i naporni, i da je vrlo teško, a često i nemoguće, uskladiti kućne poslove i brigu o djeci (dužnosti koje su u gotovo svim svjetskim kulturama i religijama primarno ženska obaveza), sa obavezama na poslu. Pored toga, kako bi išle u korak sa modernošću i naturenim standardima uspješnosti, mnoge se žene, i pored toga što im ponekad materijalna nadoknada za rad i nije toliko nužna (jer su muževa primanja za normalan i pristojan život sasvim dostatna), ipak odlučuju da napuste kuću i svakodnevno van nje borave i po deset sati, a nekad i više od toga.
To potvrđuju i rezultati spomenute ankete: ”Međutim, 74 posto žena je priznalo da imaju pritisak od žena u bližoj okolini koje im sugerišu da trebaju biti mnogo neovisnije u životu.”
Dakle, da bi udovoljile kriterijima koje diktira okolina (a ne njihova savjest) te ispunile potpuno nerealne i raznim vidovima (ne)svjesnog psihičkog pritiska naturene kriterije uspješnosti, mnoge žene se odlučuju da napuste mirnu atmosferu doma i zamijene je burnom i sresnom atmosferom na poslu, i to po bilo koju cijenu.
Ako su feministi nekako i uspjeli sažvakati dosadašnje rezultate, zalogaj koji je ostavljen za kraj ankete, zasigurno će im stati u grlu: ”Rezultati istog istraživanja su pokazali da bi se 78 posto žena složilo da finansijski budu ovisne o svome suprugu, odnosno partneru.” “Iznenađen sam istraživanjem što većina žena želi raditi u kući nego u kompaniji. Vrlo često se govori o tome da treba ohrabrivati nezavisne žene. Ali najšokantniji podatak je to što ženama ne bi uopšte smetalo da ih muž izdržava”, izjavio je Bobbie Malpass, jedan od kreatora navedenog istraživanja.”
Umjesto bilo kakvog drugog komentara, navodimo riječi Uzvišenog Allaha:
“Muškarci se staraju o ženama budući da je Allah odlikovao jedne nad drugima i budući da oni troše imetke svoje.” (En-Nisa, 34.)
Najbolji govor je govor Uzvišenog Allaha i najbolja uputa je uputa Muhammeda sallallahu alejhi ve sellem.