Piše: Hfz. Mr. Muhammed Fadil Porča
U vremenu kada su mnogi daleko od izvornog znanja Kur’ana i sunneta, kada je sve manje istinskih islamskih učenjaka, kada se nastoji ponuditi zamjena za neiscrpne izvore islamskih nauka i kada se kod nekih pojavljuje osjećaj omalovažavanja ove neprocjenjive riznice, lijepo je da se podsjetimo na vrijednost vjerskog znanja i mjesto učenih u islamu. Uzvišeni Allah kaže: „Međutim, to su ajeti jasni; u grudima su onih kojima je znanje dato, a Naše ajete samo zulumčari negiraju“ (Sura El-Ankebut, ajet 49)
Prenosi El-Mikdam b. Ma’di Kerib od Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, da je rakao: „Data mi je Knjiga i njoj nešto slično.“ (Ebu Davud, sahih) To je bez ikakve sumnje sunnet koji mu je objavljen.
U Sunenu imama Darimija (p. 255 h.) posebno poglavlje posvećeno je ilumu – znanju, gdje su citirane mnoge izreke ashaba i tabiina, koji su ujedno uzor ovome ummetu i najbolje generacije koje su se ikada pojavile. To nam je podsticaj i prilika da još više posvetimo pažnje sticanju znanja kroz čitanje izvorne islamske literature i slušanje dersova alima i daija koji su se dokazali svojim znanjem i radom po njemu.
Pod naslovom „Bereket (blagoslovljenost) znanja Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem“ stoji: Od Muavije b. Kurre prenosi se da je rekao: „Kada bi neki od naroda uzeli znanje koje je kod nekog ko ima najmanje znanja u ovom ummetu, taj narod bi izašao na pravi put.“
Pod naslovom „Vrijednost učenih“ stoji: Od Ebu Derdaa, radijellahu anhu, prenosi se da je rekao: „Šta smo mi da nije riječi učenih:“
Pod naslovom „Vrijednost okupljanja radi učenja“ stoji: Od Vehba b. Munebbiha prenosi se da je rekao: „Skup na kojem se govori o znanju draži mi je od isto toliko vremena koje se provede u (nafili) namazu. Možda će neko od njih čuti riječ pa se njome okoristiti godinu dana ili ostatak svoga života.“
Od Sufjana se prenosi da je rekao: „Nije mi poznato djelo koje je vrednije od traženja znanja i njegovog pamćenja onome kome Allah želi kakvo dobro.“ Rekao je da je Hasan b. Salih izjavio: „Ljudi su u potrebi za ovom naukom u svojoj vjeri kao što su u potrebi za hranom i pićem u svom ovosvjetskom životu.“
Pod naslovom „Znanje je skrušenost“ prenosi se od Mesruka da je rekao: „Dovoljno je čovjeku znanja da bude bogobojazan, a dovoljno je čovjeku neznanja da bude zanesen svojim znanjem. Potrebno je čovjeku da ima periode u kojima će se osamiti i prisjećati se svojih grijeha, te moliti Uzvišenog Allaha da mu ih oprosti.“
Pod naslovom „Ko je učenjak?“, stoji: Prenosi Malik b. Migvel i kaže: „Rekao je neki čovjek Ša’biju: ‘Daj mi fetvu, učenjače!’ a on mu reče: ‘Učenjak je onaj koji se boji Allaha.“
Pod naslovom „Ko je učenjak fikha?“, stoji: Od Imran El-Minkarija prenosi se da je rekao: „Rekao sam Hasenu jednog dana o nečemu što je on izjavio: ‘O Ebu Seide, ovako nisu rekli učenjaci fikha!’, a on reče: ‘Zlo te ne pogodilo! A vidio si ti učenjaka fikha nekada? Učenjak fikha je onaj koji nije privržen ovom svijetu, koji žudi za onim što je na budućem, koji dobro poznaje pitanja svoje vjere, koji je ustrajan u ibadetu svome Gospodaru.“
Pod naslovom „Vrste učanjaka u pogledu koristi sebi i drugima“ stoji: Od Ebu Muslima el-Havlanija prenosi se da je rekao: „Tri su vrste učenjaka: čovjek koji živi u svome znanju i sa njime u njemu žive drugi ljudi, čovjek koji živi u svome znanju i sa njime u njemu ne živi niko, i čovjek u čijem znanju žive ljudi, a to je samo teret protiv njega.“
Pod naslovom „Vrste učenjaka u pogledu skrušenosti i znanja o Allahu i njegovim propisima“ stoji: Od Sufjana se prenosi da je rekao: „Govorilo se: ‘Tri su vrste učenjaka: učenjak u pogledu Allaha, koji se boji Allaha, ali nije učenjak u pogledu Allahovih propisa, i učenjak u pogledu Allaha i u pogledu Allahovih propisa koji se boji Allaha, to je potpuni učenjak, i učenjak u pogledu Allahovih propisa koji nije učenjak u pogledu Allaha, koji Ga se ne boji, to je učenjak pokvarenjak.“
Pod naslovom „Najbolji poklon je riječ mudrosti“ stoji: Od Ebu Abdurrahmana el-Hubulijja prenosi se da je rekao: „Nema vrednijeg poklona od mudre riječi koju pokloniš svome bratu.“
Pod naslovom „Šta se želi znanjem“ stoji: Prenosi se od Sulejm b. Amira da je rekao: „Kada bismo sjeli kod Ebu Umame, radijallahu anhu, kazivao nam je nešto veličanstveno od hadisa, i govorio nam je: ‘Slušajte i shvatite i prenosite od nas ono što čujete.’ Kaže Sulejm: Kao onaj koji traži svjedoke za ono što poznaje.“
Od Sufjan b. Ujejne prenosi se da je rekao: „Želi se znanjem njegovo memorisanje napamet i rad po njemu, i slušanje i pozornost i njegovo širenje.“
Od Hasena se prenosi da je rekao: „Zapamtio sam ljude, kada bi neko postao učen ne bi bio poznat po svome govoru, već po svojim djelima, to je korisno znanje.“
U poglavlju „Druženje sa učenima“ stoji: Prenosi se od Zuhrija da je rekao: „Mislio sam da sam postigao veliko znanje, pa sam se družio sa Ubejdullahom, tako da sam osjetio kao da sam bio skroz u drugoj oazi.“
U poglavlju „Rad po znanju i lijepa namjera u njemu“ stoji: Prenosi se od Hasena da je rekao: ‘Ko bude tražio nešto od ove nauke, pa time želio ono što je kod Allaha, postići će inšallah, a onaj koji time bude želio postići ovaj svijet, to mu je, tako mi Allaha, njegov udio od toga.“
Da nas Uzvišeni Allah učini od onih koji pouku prihvataju i po njoj rade, koji stječu korisno islamsko znanje i na druge ga prenose. Amin!
El-Asr, br. 54.