Priredila: Enesa Hotić
Dani škole se približavaju kraju i šarolike povorke maturanata su česta pojava na gradskim ulicama. Ljudi su ushićeni i bezglavo se naginju preko terasa ne bi li dobro pregledali tu neobičnu kolonu. Nemaju oni nikoga svoga među njima, ali nije ni bitno. Mladost je to; naš ponos!
Kako nije ni vrijeme ni mjesto da opisujem tu urnebesnu komediju na ulici, bit će dovoljno da kažem da je izgledalo kao da se cijela estradna scena slila niz čaršiju. Do juče “obične” učenice u skini hlačama i mladići u duksericama sa apač frizurama, danas su prevazišli i sami sebe (čast izuzecima).
Na žalost.
Shvatam radost završene jedne faze školovanja i razumijem roditeljsko popuštanje na dječije želje toga dana ali…
Nije zahvalno govoriti na ovu temu zbog mnogo razloga. Baš… Roditelji se trude vaspitati svoje dijete koliko su u mogučnosti, ali u isto vrijeme srce im zebe jer uputa je ipak u Allahovim rukama.
Ali govoriti općenito o našim dragim adolescentima je neophodno. Neophodno je kako se, barem to, u dva sata ujutru ne bi čule vriske i pjesme naših maturanata nakon sličnih svetkovina i “zalivenih” matura.
Uloga omladine u životu je veoma značajna. Kada je omladina odgojena u duhu Kur’ana i sunneta, onda ona vodi naprijed svoj Ummet ka uspjehu na oba svijeta.
Zapaženo je Poslanikovo, sallallahu alejhi ve sellem, posebno interesovanje za njegove mlade ashabe. Obraćao im se i usmjeravao ih sa mnogo mudrosti i pažnje. Zbog toga su odrasli i izgradili svoje ličnosti na čvrstim temeljima koji su kasnije bili dobra osnava i za izgradnju društva.
Naša današnja omladina, predstavlja njihove nasljednike. Ako pristupimo njihovom vaspitanju onako kako nam je u emanet ostavio najbolji uzor, sallallahu alejhi ve sellem, rezultati mogu biti poput onih kojima se čovječanstvo osvjedočilo u prvim stoljećima islama. U suprotnom, posljedice će biti nezadovoljavajuće.
Riječ adolescent potječe od latinske riječi adolescerešto znači: rasti, sazrijevati i jačati. U arapskom jeziku koristi se riječ murahik što bi značilo “približavati se nečemu” tj. približavati se svojoj mentalnoj, fizičkoj i emotivnoj zrelosti.
Tokom adolescencije čovjek doseže sam vrh svojih sposobnosti i zbog toga je jako bitno biti uz njega u ovom burnom razdoblju. Pisani su mnogi radovi na ovu bitnu temu i bilo bi dobro da svaki roditelj prošeta malo kroz tu obimnu bašču podataka. Djeca su naš emanet i najbolja ahiretska investicija, oni su plodovi naših srca i zavrjeđuju sav naš trud i zalaganje. Ništa, ama baš ništa, na ovom svijetu nije vrijedno zapostavljanja svoga poroda.
Bili smo svjedoci i aktivni učesnici islamskog buđenja koji se u Bosni odigravao u postratnom periodu. Vrijeme je prohujalo i sada naša djeca dolaze u doba entuzijazma i “traganja za sobom”. Nas, njihove roditelje, u to vrijeme, vezalo je duboko prijateljstvo i ljubav u ime Allaha, a naša su djeca danas raštrkana po hodnicima različitih školskih ustanova.
Mnogi će posvjedočiti da su nakon mnogobrojnih, uzaludnih pokušaja da svoju djecu navedu na postupanje u skladu sa nepatvorenim sunnetom, odustali. Ali nisu odustali u davanju morala da nastave sa obrazovnim usavršavanjem. Ovdje se pravi taj “pogrešan korak” u oblikovanju djetetove ličnosti. Bolja budućnost mu se prestavlja u vidu uspješne karijere, a ne u pravilnom shvatanju moralno-vjerskih vrijednosti.
Potrebno je dati svoj doprinos u islamskom odgoju novih generacija. Željeti usmjeriti mlade ka njihovom prosperitetu i ličnom usavršavanju. U isto vrijeme obezbjediti im adekvatnu alternativu negativnim pojavama kojima su izložene u svakodnevnom susretanju sa svojim vršnjacima (odlazak u kafiće, šetnje korzom, nedolično oblačenje, nešerijatske veze među djevojkama i mladićima…). Truditi se u obezbjeđivanju prostora i vremena za njihovo sazrijevanje u duhu islama. Uložiti potreban trud kako bi im se pružila zadovoljavajuća zamjenu pomoću koje će se socijalizirati bez prelazaka preko Allahovih jasnih granica. Formirati imanski imunitet preko porodičnih aktivnosti, aktivnosti muslimanske mladeži ili pak nekih drugih društvenih aktivnosti koje se odvijaju u zdravom okruženju su ono čemu treba da težimo.
Na kraju; želim da navedem historijske podatke sakupljene u brošuri koja može biti od velikog značaja onima koji za svoju djecu uvijek pronaleza opra(VR)danja tipa: “Ma pusti ga, još je dijete. Šta očekuješ od njega, pa u onim je godinama?! Ne mogu mu ništa; sad’ plače sada se smije…”
Bojim se da ih ovakva naše doživljavanja; kao nesposobnih nedozrelih i nestabilnih samo dovodi do gubitka samopouzdanja. A oni su ustvari u najboljim godinama.
Muhammed El-Fatih (22 godine)
Osvojio je Konstantinopolis prijestolnicu Bizantskog carstva koju do tada nisu mogli osvojiti mnoge velike vojskovođe.
Abdurrahman En-Nasir (21 godina)
Vrijeme njegove vladavine u Andalusu se nazivalo “zlatna doba”. Uspio je da razriješi državne probleme, pokrenuo je neviđeno znanstveno unaprjeđenje tako da je muslimanska Španija u njegovo vrijeme bila država kojoj nije bilo premca i kojoj su se dodvoravali i evropski lideri.
Usama ibn Zejd (18 godina)
Predvodio je vojsku muslimana u pohodu na Bizantice, najjaču vojnu silu toga vremena. Bio je zapovjednik ostalim velikanima među ashabima poput Ebu Bekra i Omera, radijellahu anhuma.
Muhammed El-Kasim (17 godina)
Ubrajao se u velike vojne stratege. Osvojio je Sind (sadašnji Pakistan) u vrijeme kada su brojili za najsnažnijeg protivnika.
Sa’d ibn Ebi Vekkas (17 godina)
Bio je prvi koji je opalio strijelu na Allahovom putu. Ulazio je u sastav šure koju su sačinjavali šestorica ashaba. Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, se ponosio njime. Jednom prilikom je naišaretio na njega govoreći: “Ovo je moj dajdža! Neka mi svako od vas pokaže svoga.”
El-Erkam ibn Ebi El-Erkam (16 godina)
Učinio je svoju kuću glavnim sjedištem i utočištem za Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem u vrijeme prvobitne da’ve kada su muslimani bili ugroženi, a nevjernici dominirali.
Talha ibn Ubejdllah (16 godina)
Bio je najplemenitiji i najdarežljiviji Arap u islamu. U bici na Uhudu se zakleo Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem, da će ga štititi makar ga to koštalo života. Branio ga je od nevjerničkih nasrtaja, hvatao je koplja bačena prema Resullullahu, sallallahu alejhi ve sellem, golim rukama.
Zubejr ibn Avvam (15 godina)
Prvi je koji je isukao sablju na Allahovom putu. Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, ga je predstavljao kao svoga prisnog pomagača.
Amr ibn Kulsum (15 godina)
Bio je prvak plemena Benu Taglib. Zbog plemenske snage i njihovog prestiža govorili su: “Da se islam nije pojavio pripadnici Tagliba bi pojeli narod.”
Mua’z ibn Amr (13 godina) i Muaz ibn Afra (14 godina)
Ubili su poznatog vođu mnogobožaca Ebu Džehla u bici na Bedru.
Zejd ibn Sabit (13 godina)
Zapisivao je Objavu i bio je zadužen za njeno sakupljanje u Mushaf. Naučio je Kur’an napamet i u tome se usavršio. Zbog dobrog poznavanja mnogih jezika bio je Poslanikov, sallallahu alejhi ve sellem, prevodilac. Naučio je starosirijski jezik za sedamnaest noći.
Koliko godina ima tvoje dijete?
Pokušaj da ga uvrstiš među gore nabrojane. Ono to može! Treba mu malo motivacije. Neka vaš prvi zajednički zadatak bude da načinite sličan spisak adolescenata koji su dali svoj doprinos na nekom drugom korisnom polju.