Priredio: Nedim Botić
Ovo je istinita priča koja se je desila u Kanadi, i vezana je za jednog daiju koji je stjecao znanje u gradu Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi we sellem. Naime, nakon završetka studija i povratka u Toronto, taj je mladi daija viđen u šetnji kroz jedan šoping-centar, a ispod ruke je vodio plavokosu djevojku, oskudno odjevenu. Primijećen je od strane pojedinih muslimana, koji kao da to jedva dočekaše i ne gubeći vrijeme počeše širiti „vijest“. Ubrzo su o tom su daiji kroz grad počele kružiti razne priče, kako je čovjek ružnog ahlaka i teški griješnik.
Pojedina braća su nazvala tog daiju kasno jedne noći, i rekli mu: „Slušaj, čuli smo da si se šetao s nekom ljepoticom, skoro neprimjereno obučenom. Boj se Allaha, čovjek poput tebe ne bi smio tako postupati.“
I nakon brojnih uvreda na njegov račun, nakon teških riječi koje su sipale iz njihovih usta, nakon što su povrijedili njegova osjećanja, rekoše i ovo: „Brate, ako se nastaviš tako ponašati, ima da završiš u Džehennemu.“
Braćo, daija o kojem pričamo je upravo onaj koji vam danas drži hutbu; taj daija sam ja. I niko me nije pitao ko je bila ta djevojka s kojom sam šetao, nisu me pitali jesam li joj kupovao slatkiše dok je bila mala, nisu me pitali jesam li je ljuljao na ljuljački, nisu me pitali jesam li joj mijenjao pelene dok je bila mala.
Braćo, ta djevojka koju sam vodio ispod ruke je moja mala sestra i meni je dozvoljeno da zagrlim svoju seku, i pred muslimanima, i pred nemuslimanima.
Pravi problem je taj što muslimani nisu provjerili informacije, i nisu se zapitali ko je ta djevojka. Umjesto toga, oni su počeli prenositi laži i širiti fitnu, a uopće nisu poznavali situaciju. A Allah, azze we dželle, je vjernike podučio jednom divnom principu:
„O vjernici, ako vam nekakav nepošten čovjek donese kakvu vijest, dobro je provjerite, da u neznanju nekome zlo ne učinite, pa da se zbog onoga što ste učinili pokajete.“ Kur’an, El-Hudžurat, 6.
Izvor: Transkript i prijevod dijela hutbe daije Ebu Šehade