Priredio: Ersan Grahovac
„Kada se ovo srce probudi iz sna, penje se ka Allahu svojom namjerom, ljubavlju, čežnjom, žudeći za Njim, bivajući u potrebi za Njim i posvećen Njemu. Njegov zaljubljenik koji je bio odvojen od Voljenog bez kojeg nikako ne može, i čija je potreba za njim veća od potrebe za disanjem, hranom i pićem. Kada zaspe ono se odvoji od svog Voljenog, pa kada se probudi vrati se čežnji i velikoj žudnji za Njim, i velikoj ljubavi prema Njemu. Poslednje o čemu misli prije spavanja i prvo čega se sjeti kad se probudi je Njegov Voljeni, kao što su rekli neki zaljubljenici o svojim voljenim osobama:
آخر شيء أنت في كل هجعة وأول شيء أنت وقت هبوبي…
Ti si zadnje o čemu sam razmišljao prije nego sam zaspao
I prvo čega sam se sjetio kada sam se probudio.
Ovaj zaljubljenik je jasno opisao suštinu ljubavi i njene uvjete, pa ako je tako sa ljubavlju jednog stvorenja prema drugom, šta je tek sa ljubavlju prema Najuzvišenijem Voljenom? Propalo je srce koje nije podesno za ovu ljubav i koje ne vjeruje u nju, jer je izgubio dobro oba svijeta.
[Prve riječi poslije buđenja]
Kada se jedan od njih probudi, njegovo srce se već našlo u ovakvom stanju, i prvo što njegov jezik izgovara jeste spominjanje njegovog Voljenog, okretanje Njemu, traženje Njegove naklonosti, i umiljavanje Njemu. On traži pomoć od Allaha da ga ne prepusti njegovoj duši, što bi značilo prepuštanje niskosti, nemoći i grijehu. On ih štiti kao da je novorođenče koje sebi ne može pribaviti štetu, korist, smrt, život, ili proživljenje. Prvo što izgovara jeste: ‘Hvala Allahu Koji nas je proživjeo pošto nas je usmrtio, i Njemu ćemo se vratiti.’ (1), razmišljajući o značenju toga, o Allahovoj blagodati prema njemu Koji ga je proživjeo poslije njegovog sna koji je brat smrti. On ga je povratio zdravog, pravog, i sačuvanog od onoga čega ni svjestan nije da mu može naštetiti ili ga upropastiti. Čovjek za te opasnosti predstavlja cilj svih njihovih strijela koje ga žele uništiti ili mu štetu nanijeti. Neke od njih su duše ljudskih i džinskih šejtana koje se sreću sa njegovom dušom dok spava želeći mu nauditi ili ga uništiti. Da ga Allah Uzvišeni ne sačuva ne bi se spasio. Koliko samo uznemiravanja, strepnji, neugodnosti, strahova, borbe sa neprijateljima, zbrke i žestokih udara u snu duša susretne zbog kontakta sa tim dušama. Tako neki ljudi koji imaju nježnu dušu kada se probude osjećaju tragove toga: usamljenost, strah, uplašenost, i duševnu uznemirenost koji mogu toliko ovladati dušom da se pojave i na tijelu. Neki ljudi imaju jaču, čvršću, i osoriju dušu pa to ne može osjetiti. Takva duša je izranjavana i hronično oboljela, ali zbog svog sna to ne osjeća.“[ Vidjeti: Ibnul-Qajjim, Tariqul-hidžretejn, 209-210. ]
„Zbog ovoga Uzvišeni podsjeća Svoje robove na ovu blagodat koju im je obećao, pa kaže: Reci: ’Ko će vas od Milostivog noću i danju štititi?’ Niko! Pa ipak oni od Kur’ana glave okreću. (el-Enbija, 42.) Kada rob ima predstavu o ovome i kaže: ’Elhamdulillah – hvala Allahu.’, njegova hvala biva potpunijom i savršenija od onoga ko to kaže a nemaran je prema tome. Zatim razmisli o tome kako je Onaj Koji ga je poslije ovog usmrćivanja vratio život i zdravog Moćan da ga vrati poslije njegove velike smrti život kao što je bio. Zato poslije kaže: ’I Njemu ćemo se vratiti.’ Zatim kaže: ’Nema istinskog božanstva osim Allaha, Koji nema sudruga, Njemu pripada sva vlast i hvala, i On sve može.’, i kaže: ’ Uzvišen neka je Allah; Hvala Allahu; nema istinskog božanstva mimo Njega; Allah je Najveći; i nema snage niti moći osim sa Allahom.’(2) Zatim ponizno dovi, a zatim ustane da uzme abdest, prisutnog srca, družeći se sa značenjima tog zikra. Zatim klanja namaz (3) kojeg mu je Allah propisao, ispunjen ljubavlju prema Njemu, prihvatajući Njegov savjet, bivajući ponizno i potpuno predano Njemu, a ne da klanja namaz kojim će se oholiti. On vidi da je jedna od najvećih blagodati njegovog Voljenog prema njemu to što je njemu dao da klanja namaz dok drugi spavaju, što je njega pozvao goste, dok je druge otjerao, što je njemu dobrodošlicu iskazao dok druge nije prihvatio. On tako sve više i više voli Allaha, i osjeća istinsku radost, život srca, džennet duše, i svoj užitak, slast i sreću u tom namazu. On priželjkuje da noć dugo traje vodeći računa kada će da svane zora, kao što to i priželjkuje pobjedonosni zaljubljenik.“[ Vidjeti: Ibnul-Qajjim, Tariqul-hidžretejn, 221. ]
„Od jutarnjih zikrova koji su muslimanu propisani da ih izgovara kada se probudi iz sna jeste i ono što je preneseno vjerodostojnim i što Tirmizi [Vidjeti: Sunenut-tirmizi, 3401. ] bilježi u Sunenu od Ebu Hurejre da je Allahov Poslanik, s.a.w.s., rekao: ’Kada se neko od vas probudi neka kaže: ’Hvala Allahu Koji je zdravim očuvao moje tijelo, vratio mi dušu i omogućio mi da Ga spominjem.’’ Ovdje imamo izricanje hvale Allahu zato što je robu zdravim očuvao tijelo od bolesti, i vratio mu dušu kako bi Mu mogao biti još više pokoran, još više Mu ibadet činiti i spominjati Ga. Zato kaže: ’omogućio mi da Ga spominjem’, tj. uputio ga na to i pomogao mu u tome. Pod omogućivanjem se ovdje misli na kosmičko-sudbinsko omogućivanje, jer pod omogućivanjem u šerijatskim tekstovima nekada misli na kosmičko-sudbinsko, a nekada na šerijatsko-vjersko. Poznato je da je Uzvišeni Allah svim robovima šerijatski i vjerski dozvolio da Ga spominju i budu Mu pokorni, ali im to nije odredio kosmičko-sudbinski osim onima kojima je blagodat Svoju darovao kroz iman, uputio ih u islam, i učvrstio ih na hajru. Prema tome, onaj kome je Allah kosmičko-sudbinski omogućio da Ga spominje, takvom je darovao najveću počast i iz blagodati Svoje ga uputio na hajr. Ovo je jedna od stvari zbog kojih najviše treba zahvaljivati, i zato je muslimanu propisano da zahvaljuje Uzvišenom Allahu na ovoj veličanstvenoj blagodati, daru i počasti.
Zato, dragi brate, razmisli: Onaj Ko ti je dozvolio da Ga spominješ je Allah, onaj ko od toga ima koristi je rob, a Onaj Ko nagrađuje za taj zikr je Allah. On Uzvišeni, iz Svoje velike dobrote i obilne blagodarnosti robu najprije daje blagodati, a zatim ga za njih nagrađuje najveličanstvenijom nagradom! Njemu pripada hvala i zahvala, od njega je svaka blagodat i počast, i Njemu pripada hvala i na dunjaluku i na Ahiretu. Uopćeno govoreći, ono što musliman treba činiti kod ustajanja iz sna jeste da odmah počne sa spominjanjem Allaha, zatim da uzme abdest i klanja namaz kako bi mu bio blagoslovljen dan, pun elana, visokih ambicija, i težnje ka dobru, i kako bi se time sačuvao lijenosti i niskosti duše.“[ Vidjeti: Abdurrezzaq ibn Abdulmuhsin el-Bedr, Fiqhul-ed’ijjeti wel-ezkar, 3/85., drugo izdanje: Kuvajt, 2003. ]
[Ulazak u nužnik]
Zikr: „U ime Allaha; Allahu, Tebi se utječem od šejtana i šejtanica.“ (4)
„Korist ovog utjecanja se ogleda u traženju utočišta kod Allaha Uzvišenog od šejtana i šejtanica, jer je to prljavo mjesto koje je stjecište onih koji su prljavi –stjecište šejtana.“[Vidjeti: Fuad Abdulaziz eš-Šelhub, Kitabu-l-adab, 171.]
„Kada čovjek izgovori ovaj zikr biva zastrt od džina i šejtana da ga ne mogu vidjeti.“[Vidjeti: Muhammed ibn Abdullah eš-Šibli, Akamul-merdžan, 48., Mektebetul-qur’an.]
„Bismila je ovdje povezana sa odgovarajućim glagolom za ovu situaciju, tj.: Allahom se štitim od šejtana. Bismila je spomenuta prije traženja utočišta kako bi ga njen bereket obuhvatio, dok je kod učenja Kur’ana spomenuta poslije traženja utočišta (euzubile) zato što je bismila dio Kur’ana prije čijeg učenja se čovjek štiti od šejtana. Bismila ovdje služi za zastiranje od očiju džina i traženje zaštite od njihovog zla.“[ Vidjeti: Muhammed ibn Allan eš-Šafi’i, El-Futuhatur-rabbanijje minel-ezkarin-newewijje, 1/380. ]
[Prilikom izlaska iz nužnika]
„Allahov Poslanik, s.a.w.s., je ‘pri izlasku iz nužnika govorio: ‘Gufranek!’[Bilježi ga Ebu Davud (30.) i drugi.] (Allahu, Ti mi oprosti.)’ i u tajnu ovoga spada, a Allah najbolje zna, to što izmet otežava tijelo i škodi mu njegovo zadržavanje, a grijesi otežavaju srce i škodi mu njihovo zadržavanje u njemu, pa su to dvije štetne stvari koje škode tijelu i srcu, pa je zahvalio Allahu kada je izašao na njegovom oslobođenju od ovog što škodi tijelu i odmoru i lahkoći tijela, i zatražio Mu je da ga oslobodi od druge škodljive stvari i da njegovo srce odmori od nje i olakša ga. Tajne njegovih, sallallahu ‘alejhi ve sellem, riječi i dova su iznad onoga što može pasti na pamet.“[Vidjeti: Ibnul-Qajjim, Igasetul–lehfan, 1/58-59.]
Bilješke
—————————
1. Taj zikr glasi: Elhamdulillāhi-lezī ahjānā ba’de mā emātena ve ilejhin-nušūr – الْحَمْدُ لِلَّـهِ الَّذِي أَحْيَانَا بَعْدَ مَا أمَاتَنَا وإِلَيْهِ النُّشُورُ – po predaji koju bilježe Buharija (6312) i Muslim, 2711.
2. Taj zikr glasi: Lā ilāhe illallāh, vahdehu la šerīke lehu, lehul-mulku ve lehul-hamdu ve huve ‘alā kulli šej’in kadīr. Subhanallāh, vel-hamdulillāh, ve lā ilāhe illallāh, vallāhu ekber, ve la haule ve la kuwwete illa billāh. – لَا إِلَهَ إِلاَّ اللهُ وَحْدَهُ لاَ شَرِيكَ لَهُ، لَهُ الْـمُلْكُ وَلَهُ الحَمْدُ، وَهُوَ عَلَى كُلِّ شَيءٍ قَدِيرٌ، سُبْحَانَ اللّـهِ، والْـحَمْدُ للَّـهِ، وَلَا إِلَهَ إِلاَّ اللهُ، وَاللهُ أَكْبَرُ، وَلاَ حَوْلَ وَلا قُوَّة إِلاَّ بِاللَّـهِ. Bilježi ga Buharija, 1154.
3. Tj. noćni namaz.
4. Zikr glasi: Bismillāh, Allāhumme innī eūzu bike minel-hubsi wel-habā’is – بِسْمِ اللـهِ اللَّهُمَّ إنِّي أَعُوذُ بِكَ مِنَ الـخُبْثِ والـخَبَائِثِ. Bilježe ga Buharija (142) i Muslim (375.).