Piše: Abdusamed Nasuf Bušatlić
Uzvišeni Allah objavio je u Kur’anu: Kada im se kaže: “Ne remetite red na zemlji!” – odgovaraju: “Mi samo red uspostavljamo!” Zar?! A, uistinu, oni nered siju, ali ne opažaju. (El-Bekare, 11.-12.); Ni rodbinstvo ni sporazum, kada je vjernik u pitanju, ne poštuju, i sve granice zla prekoračuju. (Et-Tevba, 10.) Prije nekoliko dana svi svjetski mediji objavili su ekskluzivnu vijest o tome kako je kontroverzni član engleske kraljevske porodice, 28–godišnji princ Harry, boravio u Afganistanu i to u ulozi vikend-ratnika, demonstrirajući svoju ”hrabrost” na taj način što je iz vojnog helikoptera ubijao afganistanske civile, a pod sumnjom da su to bili talibani. Tako je ”prljavi” Harry cijelom svijetu otkrio, osim što uživa u pijančenju i orgijanju, da mu je poseban užitak odlazak u lov na muslimansku sirotinju i nejač.
Bh. medijima je bitnije ubijanja pasa lutalica od ubijanja muslimana
U vezi sa zločinačkim poduhvatom povampirenog i fašizmom zadojenog princa Harriya, želimo skrenuti pažnju na nekoliko bitnih stvari. Prvo, bh. mediji su vrlo malo prostora i pažnje posvetili Harriyevom krvavom izletu u Afganistan i skoro niko od njih nije osudio taj zločinački čin. Doduše, takav postupak bh. medija (ovdje prije svega mislimo na većinu bošnjačkih medija, jer nas ne iznenađuje antiislamska propaganda srpsko-hrvatskih medija) i ne čudi, jer je ubijanje muslimana diljem zemaljske kugle, u našem vremenu toliko uobičajeno da to i nije neka vijest i novost, osim što je novost da je i mlađahni princ Harry učestvovao u misiji snaga NATO-a u južnoj afganistanskoj pokrajini Helmand u lovu na muslimane. Danas je svaka vijest o ubijanju muslimana i broju muslimanskih žrtava, samo puki statistički podatak i ništa više. Zbog toga bh. mediji daleko više prostora i pažnje posvećuju, naprimjer, ubistvima pasa lutalica, iako je zbog te pošasti i napasti život u bh. gradovima postao prava mora, posebno školarcima, ili pak ”ilegalnim” dženazama u G. Maoči, zbog kojih vlasnici i urednici jeftine bulevarske štampe šalju čitave istraživačke timove da ispitaju takve slučajeve i od toga prave aferu kojom bi se, kako sugeriraju, moralo pozabaviti i državno pravosuđe. Međutim, da je kojim slučajem, neki arapski princ preko vikenda obilazio europske zemlje, čije vojske učestvuju u agresiji na muslimanske države, da ubija kršćane i druge nemuslimane, ili čak da je taj princ došao u Europu da ubija pse lutalice, a ne ljude, onda bi to bila vijest koja bi punila stupce bh. štampe i to bi bio još jedan poziv na uzbunu i ustanak protiv islama i muslimana. Ovako, ujeo vuk magarca.
Dakle, glavni razlog medijske šutnje i indiferentnosti u slučaju ubice princa Harriya, je to što se radi o ubijanju muslimana, a kako će bh. mediji pisati protiv toga, kad su oni prethodnica antiislamske kampanje i kad njihova hajka i medijska krusifikacija muslimana i muslimanskih vođa ne prestaje. Pored svih zala i štete koju su nanijeli našoj državi i bošnjačkom narodu, iako svakodnevno bulazne o ekonomskoj krizi i općem siromaštvu, bh. mediji su svojom otrovnom antiislamskom propagandom, lažima i disimulacijama direktni krivci što potencijalni investitori iz islamsko-arapskog svijeta, kao i iz Turske, ne žele da ulažu svoj novac u privredne projekte u Bosni i Hercegovini, i što njihove milijarde eura odlaze u Srbiju i Hrvatsku, umjesto u našu zemlju.
”Mi ubijamo da spasimo život!”
Druga stvar koju želimo spomenuti jeste činjenica da su zapadni mediji prenijeli tu vijest kao svojevrsnu atrakciju, i popularnost princa Harriya je, nakon njegovog krvavog pira u Afganistanu, na Zapadu porasla. To najbolje govori o sveopćoj moralnoj krizi i hipokriziji Zapadnog društva i porastu fašizma, rasizma, ksenofobije i islamofobije u tom društvu. Jer, princ Harry se nije hvalio kako je glumio manekena u Afganistanu, nego se hvalio svojom turističkom misijom ubijanja muslimanske sirotinje. Tim činom on je uradio dvije stvari: ubijanjem golorukih muslimanskih civila dokazivao je svoju muškost, viteštvo i hrabrost i promovirao je fašističku ideju sadržanu u podloj krilatici američkog predsjednika Obame, koja ga je i proslavila i zbog koje se okitio Nobelovim laureatom: ”Mi ubijamo da spasimo život!” Upravo se tako izrazio princ Harry kada je u svom odgovoru, na pitanje da li je ubijao ”pobunjenike” u Afganistanu, rekao: ”Da, pucamo kada moramo. Uzimamo život kako bi spasili život!” Suštinska poruka ovih riječi ”pijanog šakala”, kako su ga s pravom nazvali muslimani Afganistana, skoro je identična poruci Obaminog nesuvislog i licemjernog govora nakon što je dobio Nobelovu nagradu, u kojem je, između ostaloga, rekao: ”Mi ne možemo tolerirati svijet u kojem se nuklearno oružje proširilo na više zemalja tako da užas nuklearnog holokausta prijeti životima miliona ljudi….. Svi moramo dati sve od sebe da se završe sukobi koji su prouzročili toliko boli i nevolja u toku proteklih godina….. Ja sam vođa zemlje koja je na sebe preuzela odgovornost okončanja rata i koja ulaže maksimum truda da se suoči s nemilosrdnim neprijateljem koji izravno ugrožava američki narod i naše saveznike.”
Iz riječi i jednog i drugog ”princa” izbija cinizam i podlost, ali i osjećaj dominacije i supremacije koji američke predsjednike i engleske prinčeve čini tako arogantnim i oholim. Na osnovu ovakve retorike, podle politike i zlodjela koja čine u ime te politike, može se slobodno konstatirati da nikada niko nije na takav način dehumanizirao i obezvrijedio ljudski život i dostojanstvo niti je koristio svirepije metode torture, zlostavljanja i obmanivanja kao što to čini judeo-kršćanski inkvizitorski savez predvođen Amerikom, Engleskom i Izraelom.
Ta, ko je započeo krvave osvajačke ratove po muslimanskim državama, ko to ruši i uništava materijalna i kulturna dobra, ko to čini genocid i prolijeva nedužnu ljudsku krv širom islamskog svijeta, ko je prouzročio toliki bol, patnju i nevolje, ako to nije upravo Amerika, Engleska i njihovo nedonošće Izrael?! Kakav je to slobodni, moderni, demokratski svijet u kojem teku potoci ljudske krvi, u kojem se nemilice gazi ljudski život, čast i dostojanstvo?! Kakvi su to ”prinčevi” i ”vitezovi” demokratije koji se hvale da po muslimanskim zemljama love muslimane kao lavove po Africi?! U ime kojeg života ubijaju nevine ljude? Da li možda u ime istog onog života u ime kojeg su Englezi i Amerikanci u potpunosti istrijebili Indijance u Americi i Aboridžane u Australiji, u ime kojeg su Izraelci ubili i prognali milione Palestinaca sa njihovih ognjišta i uništili državu Palestinu, u ime kojeg su Amerikanci opustošili Irak i Afganistan i pobili stotine hiljada nedužnih civila i od tih muslimanskih država načinili veliko groblje? Odgovor je: Da!, u ime takvog ”života” fašističko-imperijalistički profil ljudi, kakav je princ Harry, kojima je jedini cilj osvajanje i dominacija, ubija muslimane i priprema nove pokolje i nova stratišta.
Zbog toga valja ustvrditi da je samo jedna jedina rečenica iz Obaminog govora istinita, ona u kojoj kaže da će oni ”uložiti maksimum truda da se suoče sa nemilosrdnim neprijateljem”. Jer, da bi osvajali i dominirali, moraju izmisliti sebi neprijatelja. Danas su to, po službenoj ocjeni Wašingtona, Londona, Tel Aviva i drugih zapadnih centara moći, islam i muslimani. Međutim, da bi opravdali svoj zločin, genocid i posijano zlo po svijetu, nije dovoljno samo imati neprijatelja nad kojim se to sve čini, već je potrebno neprijatelja, odnosno žrtvu okriviti za svirepi zločin nad njom. A muslimani, koji su danas žrtva judeo-kršćanskog terora, po ocjeni njihovih dželata, krivi su jer im je vjera nasilna, militantna, jer podržava terorizam, i jer se ne znaju i ne mogu uklopiti u moderne, demokratske i slobodarske tokove života koje kreira spomenuti savez. Treba li uopće napominjati da se istom retorikom i istim fašističko-imperijalističkim principima koristi i Francuska u okupaciji Malija, u kojoj su se probudili stari osvajački apetiti i ono što čine u Maliju samo je nastavak sveopćeg krstaškog rata protiv islama i muslimana. Zbog svega toga, tvrde vođe modernog demokratskog poretka, milionske muslimanske žrtve na putu do uspostave demokratije, ”slobode”, ”mira” i ”prosperiteta” u muslimanskim državama, imaju se smatrati samo kolateralnom štetom i ništa više.
Profil princa Harriya (lisičiji karakter i fašističko-rasisitička ideologija) i njemu sličnih ”prinčeva” demokratije, koji ubjeđuju muslimane da im žele dobro i sreću, čak i kada ih ubijaju, najbolje je opisao egipatski pjesnik Ahmed Ševket u svojim alegorijskim stihovima, rekavši:
Jedanput se pojavila lukava lija u odori misionara savjetnika
Da u vjeru poziva i da izgrdi svakog nevjernika.
Skrušeno je lija govorila: Hvala Allahu, Gospodaru svih svjetova!
O ljudi, Allahu se pokajte, On je utočište iskrenih robova!
Nikada više ptice i ostalu perad ne uznemiravajte
I u svojim dunjalučkim zahtjevima ne pretjerujte
Skromni budite!
I da nam sabahski ezan prouči, odmah pijetla pozovite!
Lijin izaslanik se hitro pred pijetlom obreo
Da će uspjet u svom zadatku, iskreno se nadao.
Al’ mu je odlučni pijetlov odgovor sve nade raspršio.
Slušaj me dobro, o, zabluđivaču upućenih!
Prenesi lisici od mene i od mojih predaka davnih
I od svih onih koji su završili u stomacima sličnih zlikovaca
A zaista je najbolji govor, govor iskusnih znalaca:
Kobnu će grešku napravit svako onaj
ko makar na trenutak pomisli da lisica nije varalica.
Protiv vas će se okupiti narodi kao gladni ljudi oko sofre
I na kraju, treća stvar koju želimo spomenuti u ovoj hutbi, jeste da, na žalost, veliki broj muslimana još uvijek nasjeda na ovu neprijateljsku, lisičiju propagandu, na psiho-politički rat i ubjeđivanje muslimana da će im sa dolaskom okupatorske armade biti bolje, i onda pomažu muslimanskim dželatima u ostvarivanju njihovih fašističko-imperijalističkih ciljeva. A kakvo im dobro donose oni koji ubijaju da bi zaštitili život, najbolje znaju muslimani Iraka i Afganistana, čiji život je pretvoren u džehennem onog dana kada su Amerikanci demokratskim i slobodarskim tenkovima okupirali njihove države. To se posebno odnosi na marionetske vlade u muslimanskim državama uz čiju pomoć su Amerikanci u Iraku i Afganistanu, Rusi u Čečeniji, Francuzi u Maliju, za kratko vrijeme ubili stotine hiljada muslimana. Sve to govori da je naše stanje još uvijek onakvo kako ga je opisao Muhammed, sallallahu alejhi ve sellem, kada je rekao: ”Doći će vrijeme kada će se protiv vas okupiti narodi kao što se gladni ljudi okupljaju oko sofre.” Ashabi su upitali: ”Allahov Poslaniče, hoće li se to desiti zbog toga što će tada muslimana biti malo?” Odgovorio je: ”Naprotiv, vi ćete tada biti mnogobrojni, ali ćete biti poput mulja kojeg bujica nosi. Allah će iz srca vaših neprijatelja odstraniti strah, a u vaša srca će ubaciti ‘vehn’. ”A šta je to vehn”, upitali su? Muhammed, sallallahu alejhi ve sellem, odgovorio je: ”Ljubav prema dunjaluku i strah od smrti.” (Ahmed)
Poruka ovog hadisa je potpuno jasna. Nećete biti potlačeni i poniženi zbog malobrojnosti. Naprotiv, bit će vas tada milijarda i pet stotina miliona, ali će vam šačica cionista napasti i ukrasti biser islama, Mesdžidul-Aksa koji se nalazi u srcu muslimanskog svijeta. Oko tog dragulja, sa svih strana su muslimani, i to milioni muslimana, ali će i pored toga cionisti, bez većih poteškoća, uzeti taj dragulj i komadati ga kako hoće. Amerika će vam otkidati i ”jesti” komad po komad Iraka i Afganistana, Indija će vam ”pojesti” Kašmir, Rusija, Čečeniju i ostale muslimanske zakavkaske republike, i nimalo se neće bojati vašeg broja. Svejedno će im biti da li im rekli da vas ima milijardu i pet stotina miliona, ili im rekli da vas ima svega nekoliko stotina. Oni će s prezirom i podsmijehom gledati i na vaš broj, i na vaše bogatstvo, i na vaše naoružanje, i na sredstva informiranja, i na vašu tehnologiju. Zašto? Zato što ćete biti poput mulja kojeg bujica nosi i baca ga sad na desnu, sad na lijevu stranu, da bi se na kraju, kada se bujica smiri, taj raznovrsni, mnogobrojni, ali bezvrijedni mulj (lišće, grane, kese) našao uz obalu, po vrbacima, čekajući da na krilima prvog vjetra nestane bez traga.
Pa, zar mogu išta bolje očekivati oni koji su okrenuli glavu od Allahove Knjige, od izvora ponosa, snage, napretka i sreće, i koji su, gradeći prolazni dunjaluk, srušili ahiret koji je vječan, da bi na kraju izgubili i dunjaluk i ahiret.