Bivši talibanski borci u Kunduzu, na sjeveru Afganistana, prošlog ljeta su predali oružje, napustili bojno polje i stali na stranu države.
To je dio Programa za mir i reintegraciju koji je započeo 2011. godine, kako bi potaknuo borce da se odreknu nasilja i postanu dio zajednice. Od tada im se pridružilo više od 6.000 ljudi. No, nisu svi sretni.
Mula Sarwar Asami pristupio je programu prije šest mjeseci, ali nije dobio što je očekivao.
“Vlada je dala puno obećanja, da će izgraditi ceste, škole i klinike, da će iskopati bunare, a da ćemo dobiti struju. Ali ništa se nije dogodilo”, žali se Sarwar Asami, bivši talibanski komandant u Kunduzu.
Prijetnje talibana
Al Jazeera je i na sjeveru i na jugu razgovarala s komandantima i borcima koji su razočarani procesom reintegracije.
“Vlada nam nije dala nikakvu pomoć. Ostavili smo druge prijatelje. Bilo je 30 do 40 drugih boraca koji su se željeli predati”, kaže Haji Muhamed, bivši talibanski borac i dodaje da ne može ohrabriti druge da se pridruže, ako ne vidi korist od toga.
Ovaj komandant iz sela u blizini Kandahara, na jugu Afganistana, kaže da je bio s talibanima osam godina i da je doveo 30 boraca sa sobom da se pridruže programu reintegracije, jer mu se nije svidjelo strano miješanje.
“Kad sam otišao u Pakistan i vidio da stranci daju novac i oružje talibanima osjećao sam se jako loše, i došao sam da se pridružim svojoj Vladi”, kaže Mula Nainuddin, bivši talibanski komandant.
Otkako se pridružio programu, kaže da mu talibani stalno prijete. Jedan sin mu je ubijen, a dvojica ranjeni.
Pomoć u obuci
Lokalno Vijeće za mir kaže da Vlada nikad nije obećala kuće ili dugoročno finansiranje. Program je usmjeren na izgradnju zajednice. Selo ima pravo na finansiranje kad se borci pridruže Programu za mir i reintegraciju. Iako postoji mala novčana pomoć, prava korist je obuka.
“Trudimo se naučiti ih zanatima i pružiti im obrazovanje, te ih naučiti vještinama koje bi im pomgle da sebi nađu posao”, objasnio je Mohammed Omar Sateh iz Vijeća za mir u Kandaharu.
No, za neke od ovih bivših državnih neprijatelja, stvari ne idu dovoljno brzo. Kažu da bi željeli vidjeti više konkretnih rezultata u obliku infrastrukture, radnih mjesta, ili finansijske podrške, ili neće imati drugog izbora nego se vratiti borbi i životu koji su ostavili za sobom.
(AJ Balkans)