Piše: Nedim Botić
Ovaj tekst je posvećen taktikama braće i arsenalu koji koriste u ratu spolova. Sve one koji nisu pročitali prvi dio koji govori o sestrama, savjetujemo da ga pročitaju jer će tako lakše razumijeti sadržaj ovog teksta. Pa da počnemo s argumentima koja koriste. BRAĆA: „Brate, da ne znaš za kakvu sestru da hoće brak? Nije bitno kakva je, samo nek je ŽENSKO.“ Kriterij ovog brata prilikom odabira buduće supruge ukratko opisuje taktike pojedine braće: „SAMO NEK JE ŽENSKO.“ Zamislite da brat oženi upravo tu „nebitno ko je, samo nek je žensko“. Odjednom ga vidite, počeo sijediti, bježi od kuće. Žali se. A niko mu nije kriv. Kaže, žena mu se ne drži sunneta. Pa, brate, ti nisi ni tražio vjernicu, već daj šta daš.
Vjerski argumenti braće su brojni, nema ih potrebe ni navoditi jer bi nam to oduzelo mnogo prostora. Pored vjerskih argumenata, braća koriste blagi metod upotrebe „sile“ i raznorazne fizičke metode, nastojeći da autoritet koji nije izgrađen ahlakom, izgrade grubošću. Međutim, to im se u velikom broju slučajeva obije od glavu i završi razvodom.
Braća u ratu nastupaju „muški“, nastoje da ‘neukim’ ženama svaki svoj postupak pravdaju Kur’anom i sunnetom. Nakon što opomena ne koristi, brat svoju ženu okvalifikuje kao neposlušnu Allahu i Poslaniku, s.a.v.s., nakon čega ga u tome druga braća zdušno podrže. Ako se razvedu, druga braća su tu da pomognu. Naravno, ne tom ojađenom bratu, VEĆ SESTRI. Znajući kako je razvod težak hal, iz te neke samilosti, dan ili dva nakon razvoda možemo čuti braću kako se raspituju kad toj sestri ističe iddet i hoće li je njen muž vraćati. Ostatak perioda čekanja braća provode iščekujući, kao da su oni razvedeni, i preko „tajnih kanala“ nastoje sestri dati od znanja da su uz nju, te da njen bol doživljavaju kao svoj.
Priče o poligamiji i traženju, druge, treće danas dođu kao lovačke priče. „Brate, jesi našao sebi još kakvu? Ja sebi tražim još jednu, vala.“ O hrabrosti dovoljno govori da brat ove riječi i među gomilom ljudi ŠAPĆE. Strah od žene nekad nadjača razum.
Pojedina braća doživljavaju žene kao neki niži rod, skoro da nisu živa bića. Hmm, zapitamo se je li nas tome islam uči? Opravdanje je: „Ehh, brate, nisu ashabijke bile kao ove danas. Ove naše, Bože sačuvaj.“ Nismo ni mi ashabi, pa šta očekujemo? Gdje smo jučer bili i šta smo radili? „E, brate, islam briše ono što je bilo prije.“ Tačno, ali ako ćemo suditi po našem ponašanju, promjene velike nema jer kakvi smo bili u džahilijetu, nema velike promjene i danas, osim onih kojima se Milostivi smilovao.
GLAVNO ORUŽJE BRAĆE JE…
Kao glavno oružje u borbi za dobijanje neke prevlasti nad ženama, braća koriste ucjene, vrijeđanja, prekidanje rodbinskih veza s ženinom familijom (ovdje ne mislimo na fizičko ili emotivno nasilje u porodicama). To je očajnički potez da se dobije ŽENINA PAŽNJA I LJUBAV. To je poput reakcije malog djeteta ako mu babo i mama nešto ne daju. Kako ono reaguje? Vrišti, plače, galami, baca stvari, dok mu roditelji ne pruže ljubav i ono što mu treba. Primijetite li sličnost? Da, u pravu ste, muškarci su nalik DJECI po pitanju ovih stvari. On je voli. I žena to zna. Jer da je ne voli, ne bi tako reagovao. SUPROTNOST OD LJUBAVI NIJE MRŽNJA VEĆ – RAVNODUŠNOST. Brat je povrijeđen, on žudi za ljubavlju svoje žene, i ne zna kako da joj to drukčije kaže. Pretjera, pa se kaje. Zato ovo oružje braće najviše šteti njima samima:
„Slušaj, ne budeš li slušala, idi odmah svojima i vodi i djecu. Da se malo odmorim od vas sviju…“ – a u srcu pati i plače za njima već sad.
„Ženo, ja očekujem da staviš nikab. Ne budeš li tako uradila, ja ću naći drugu.“ Ove prijetnje su samo puste riječi jer i sam taj brat je svjestan da od toga nema ništa. Problem nastane ako se žena ne uplaši prijetnje, pa kaže npr.; „Neću da stavim nikab, a ti traži drugu.“ U tom slučaju, brat je potpuno poražen, ostaje bez teksta, a žena od tada diktira uvjete. Brat i ako poželi primirje, ono je samo pod njenim uvjetima. 1:0 za sestre.
KO SMO MI?
Da bude jasno, BRAĆA SU ODGOVORNI ZA MNOŠTVO PROBLEMA U BRAKOVIMA. Zašto? Jer smo mi oni koje je Allah postavio za zaštitnike žena, mi smo emocionalno i fizički snažniji (bar bi trebali biti). Već znam da će se na ovo posljednje sestre nasmijati.
Mi smo ti koji smo sebi svašta nešto dopustili i po pitanju vjere i života; koji smo cilj naših života iza leđa ostavili; mi smo ti koji smo svakom dali pravo, sem najbližima. I na kraju se žalimo.
Žena kao emocionalno biće reaguje na ponašanje supruga. Ukoliko je on nesiguran, ne može ni ona biti sigurna kraj njega. Ako on ne poštuje sebe, ne može očekivati niti poštovanje drugih, pa ni svoje supruge. Suprug MORA biti u stanju da vodi brigu o potrebama svoje žene; on mora postaviti granice jer ako dopusti da se svašta radi, sam je kriv.
Žena odvajkada uvijek traži samo jedan tip muškarca – a to je, kratko i jasno, da muškarac bude muškarac. Žena se tokom vremena nije mijenjala, za razliku od današnjeg muškarca koji je izgubio svoj identitet. Da ne ulazim duboko u psihološke razloge ovog stanja, ali definitivno imamo problem na terenu.
Čovjek može donekle kriti kakav je, pretvarati se i ovako i onako, ali kad uđe u brak (a brak je ultimativni test) žena ga vidi u pravom svjetlu.
Slijedeći tekst i završni u ovom ciklusu, donosi zaključak čitave teme i nosi naslov – Želiš da ona bude kao Hatidža? U tom slučaju ti slijedi sunnet Muhammeda s.a.v.s. i nastoj mu što više ličiti u svakom pogledu.
Nastavlja se…