Piše: Nedim Botić
Savjet sestara: „Nemoj slušati muža. On nema bradu, ne drži se sunneta kako treba, a tebe tjera da ga pitaš smiješ li izaći vani. Reci mu: ‘Kad ti budeš bolji, i ja ću.’ Do tada, radi po svom.“ Savjet braće: „Slušaj, brate, ti njoj reci da ona mora tebe slušati. Zna se ko je muško u kući. Zna li ona hadis: ‘Muž je za ženu Džennet ili Džehennem.’Ja svojoj ne bih dao tako da radi, ma ni u snu. “ Jeste li primijetili u vašoj okolini ratove svjetova? Ne, nije to film Georga Lucasa. Mislimo na sukobe braće i sestara po internetu, javnim mjestima, unutar 4 zida. Borbe su okrutne; do zadnjeg potpisa na papirima za razvod i razbijanja porodica. Svaki spol ima svoje argumente u žestokoj i nemilosrdnoj borbi da bi pokazali ko je u pravu. Najviše, nažalost, šejtan prokleti ima koristi u ovom sukobu.
Na tom planu se koristi i islam. Svaki spol koristi SAMO one vjerske dokaze koji idu njima u prilog, i prilikom svakog problema, navode ih kao dokaz grešaka onih „drugih“. Pritom zaboravljajući one druge dokaze, koji njima ne idu u prilog.
Prvi tekst u ovom ciklusu je posvećen taktikama koje koriste sestre, njihovom bojnom arsenalu, kao i ciljevima. Počnimo od argumenata koje koriste
SESTRE
Glavni vjerski argument sestara je slijedeći hadis: “Najbolji od vas je onaj ko je najbolji prema svojim ženama.“ Koliko su se samo muževi naslušali ovog hadisa kao dokaz brižnosti njihovih supruga za vjerskom edukacijom svojih mužića, eh…
Međutim, pri svakoj svađi, ili problemu, sestre navode ovaj hadis kao neprikosnoven dokaz suprugove krivice za njenu pogrešku – logikom, da si ti bio bolji prema meni, i ja bi prema tebi. Istovremeno, tumače ovaj hadis na način da je suprug obavezan da maksimalno uloži trud i prelazi preko svih ženskih grešaka, ma kako krupne one bile. Znajući da je nešto pogrešno uradila, a da bi izbjegla moguću kritiku od muža, ovaj hadis dođe kao preventivno sredstvo prve kategorije s ciljem izazivanja osjećaja stida i krivice kod žrtve (čitaj supruga): „Stani, mužu. Ne možeš tako. Znaš li da je Muhammed, s.a.v.s., rekao: „Najbolji od vas je onaj ko je najbolji prema svojim ženama.“ Suprug se u tom trenu paralizira, pomislivši: „Zbilja, u pravu je. Ne bih je smio kritikovati. Tako nije radio Muhammed, s.a.v.s.“ Na kraju, greška žene ostaje neprimjećena, čak muž od nje traži halal.
Svaljivanje krivice na muža je također izuzetno jako oružje za koje većina muškaraca nema nikakve odbrane. Samo da bismo skrenuli pažnju na njegov ubojiti način korištenja, donosimo par primjera:
Žena izađe van kuće bez pitanja –Morala na ders, pokorava se naredbi Allaha: ‘Uči’. Muž je kriv, sprječava je da stiče nauku.
Nije skuhala ručak. – Muž je kriv, nije podmirio kuću.
Pita je zagorila. – Muž je kriv, zadržao ju je dok je čistila.
Djeca su napravila nered. – Muž je kriv, loš je odgajatelj.
Zadržala se u posjeti sestrama. – Muž je kriv, nije joj naznačio koliko da ostane.
Provodi više vremena s sestrama, nego s mužem. – Muž je kriv, ne posvećuje joj vrijeme.
Slijedeći u nizu teškog naoružanja u arsenalu sestara je upotreba obrnute logike i preferiranje osjećaja:
„Ako možeš ti van kuće ići, što ne bih i ja mogla?“
„Ako ja tebe moram pitati za dozvolu, moraš i ti mene.“
„Ako je tebi pravim kahvu sad, ti ćeš meni naveče.“
Kad čine i jasne grijehe koje je Šerijat zabranio, argument sestara je svakako osjećaj da ne čine ništa loše:
„Šta fali da to uradim? Ja volim Allaha, OSJETIM da je ovo ispravno.“
Muž: „Ženo, ne možeš takva van, nisi se propisno pokrila. Vidi ti se vrat…“
Žena: „Zašto me uvijek kritikuješ? Kakav si ti to? Danas mi se ovako nosi, tako se nekako osjećam…“
Braća nemaju NIKAKVE šanse u ovakvom dvoboju, jer žene koriste osjećaje. Logička oružja braće nemaju nikakvog efekta protiv emotivnog štita sestara. Zato ni ne pokušavajte.
Pojedine sestre imaju OGROMNE KOMPLEKSE od položaja muškaraca u društvu i neutaživu žeđ za izjednačavanjem tog statusa. Stekne se dojam da ženama nikako nisu potrebni muškarci (osim da bi imale djecu) i da bi na ovom svijetu sve bilo puno ljepše bez muškog prisustva. Uobičajen komentar za ono što neki muškarac uradi je: „A što to ne možemo mi? Jeste vi to nešto kao bolji?“ Ali zapitajmo se zašto sestre tako silno bore da dobiju neki položaj? Ako već jesu takve kakve kazuju, kome to dokazuju?
Nazivanje muškog roda od milja: balvanima, idiotima, medvjedima, svakako ima za cilj da poveća ljubav i pokazuje istinske osjećaje i islamski ahlak koji ovakve sestre nose u sebi.
Za svaku grešku i poremećaj u svijetu i u BiH, pa i u vlastitoj kući optužuju muški rod: „Da smo mi na vlasti, vidjeli bi vi. Vi (muškarci muslimani) ste veće žene od nas. Samo vam još fale suknje.“
Ženska sijela su posebna priča. Dok braća kad se sastanu uglavnom divane o drugoj braći, sestre pretresaju aktuelna ekonomska i socijalna pitanja iz bračnog života. Stekne se dojam kao da se radi o nekim političkim partijama. Pregovori, koalicije, kompromisi, analize aktuelnog i proteklog, sjednice skupština. Na kraju, opći je zaključak da s ovim današnjim muškarcima u koaliciju nećemo, osim ako ne dobijemo poziciju premijera, ministra unutrašnjih i vanjskih poslova, te ministra finansija. Muž možda jeste glava kuće, ali je žena vrat, mora da se zna.
NAPOMENA: Navođeni primjeri su, nažalost, uzeti iz stvarnog života i istiniti su.
Drugi tekst u ovom ciklusu je posvećen strategiji braće (ako je ima uopće), njihovom arsenalu, kao i ciljevima.
Nastavlja se…