Priredio: Abdusamed Nasuf Bušatlić
Ebu Rejhan el-Biruni živio je 78 godina, u potpunosti posvećen nauci, istraživanju, čitanju i pisanju knjiga. Njegova ruka nije ispuštala pero, njegovo istraživačko oko nije prestajalo da promatra svijet oko sebe, a srce nije prestajalo da razmišlja. Knjigu i olovku ostavljao je samo onda kada bi jeo i spavao. Znanje je skinulo sve maske nejasnoća sa njegovog lica i oslobodilo njegove ruke od svih okova. Njegov savremenik, inače poznati islamski pravnik, Ebu Hasan Alij ibn Isa, pričao je: “Posjetio sam Ebu Rejhana el-Birunija kad je bio na samrti, i kad sam sjeo pored njega, on me je upitao: ‘Šta si ono ti meni rekao kad sam te pitao o nasljednom dijelu nane, koliki nasljedni dio njoj pripada?’ Odgovorio sam mu: ‘Zar sad u ovom odsutnom trenutku da me pitaš o nasljednom dijelu nane?!’ Rekao mi je: ‘Čovječe, da napustim dunjaluk poznajući odgovor na ovo pitanje, bolje mi je nego da ga napustim, a da ne znam odgovor na njega.’ Onda sam mu ja ponovio ono što sam mu ranije bio rekao u vezi nasljeđivanja nana, a zatim sam napustio njegovu kuću bojeći se da ga ne zamaram. Kad sam bio na izlaznim vratima čuo sam njegov posljednji vapaj prije nego je ispustio dušu.”
Halifa Omer, r.a., je u smrtnom hropcu, dok mu je rana obilno krvarila, pitao ashabe oko sebe: “Da li sam upotpunio sabah-namaz?”
Sa’d ibn Rebia’, neustrašivi mudžahid koji je poginuo na Uhudu, u času smrti, pitao je ashabe: “Je li Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, živ i zdrav?” Kad su mu rekli da jeste, on se smirio, nasmijao i ispustio svoju plemenitu dušu.
Ibrahim ibnu-l-Džerrah prenosi: “Ebu Jusuf (poznati islamski pravnik hanefijske pravne škole) se razbolio, pa sam otišao da ga posjetim. Sjeo sam pored njega, a on je u tom trenutku bio izgubio svijest. Kad se ponovo osvijestio, pitao me je: ‘Šta misliš o tom i tom šerijatsko-pravnom pitanju i problemu?’ Rekao sam: ‘Zar sad da me pitaš o šerijatskim propisima?’ Odgovorio je: ‘Ne smeta da učimo i na samrti, možda će nam to biti spasonosno.’ Zatim je rekao: ‘Ibrahime, kako je bolje bacati kamenčiće na džemretima na Mini, pješačeći ili jašući?’ Odgovorio sam: ‘Bolje je bacati kamenčiće jašući.’ On je kazao: ‘Pogriješio si! Onaj ko želi stati pored džemreta, njemu je bolje da kamnečiće baca kao pješak, a onaj ko ne namjerava da staje pored džemreta, njemu je bolje da kamenčiće baca jašući.’ Nedugo zatim on je ispustio dušu i preselio na bolji svijet.”
To su ambicije koje razbijaju i odagnavaju sve nagomilane strahove. Kad im je smrt bila pored glave, kad se duša rastajala sa tijelom, oni su bili zaokupljeni razmišljanjem o određenim šerijatskim pitanjima i problemima. Znanje je bilo njihova najveća dragocjenost i ono je zaokupljalo njihove misli i cijelo njihovo biće, čak i u najtežim trenucima. Zato nije čudo što su bili imami i istinski predvodnici islamskog ummeta.
“Car orijentalnih parfema”
U svijetu orijentalnih parfema i mirisa, ističe se ime šejha Abdul-Aziza Džasira, kao pionira u ovoj vrsti trgovine. Njegovi mirisi imaju nevjerovatno dobru prođu, posebno u zemljama Arapskog zaliva, tako da nećete naći niti jednu prodavnicu, šoping-centar, odmaralište, hotel, kao i privatne stanove, a da u njima nema Džasirovih mirisa.
Šejh Abdul-Aziz Džasir poznat je kao trgovac mirisima od alojevog drveta, lutanj (u arapskom svijetu poznat kao Ud), i on je svoj biznis počeo tamo gdje su drugi stali, da bi ga danas razgranao širom svijeta. Nakon što je otvorio više od trista poslovnica ili ogranaka, u više od dvadeset i pet država, šejh Džasir se priprema za otvaranje novih poslovnica. Njegova tvrtka, u narednih pet godina, planira otvoriti hiljadu poslovnica diljem svijeta.
Ko je zapravo Abdul-Aziz Džasir?
Rođen je u Rijadu 1960. godine i tu je počeo i završio svoje školovanje. Inače je diplomirao na ekonomskom fakultetu u Rijadu. Na početku, njegove ambicije uopće nisu bile vezane za trgovinu mirisima niti mu je to bila životna želja, jer je bio izrazito dobar student i nauka mu je bila na prvom mjestu.
“Car parfema”, kako Arapi vole nazivati Džasira, nije ni sanjao da će se njegov hobi iz djetinjstva pretvoriti u unosni biznis i da će postati najpoznatiji trgovac mirisima u zemljama Arapskog zaliva.
Naime, on je počeo trgovati mirisima još dok je bio srednjoškolac, tako što su ga prijatelji i rođaci zaduživali da im nabavi dobre mirise za posebne prilike, a onda je, kada je bio na prvoj godini studija, poslušao savjet jednog svog prijatelja i otvorio je dućan za mirise koji nije imao više od dvadeset metara kvadratnih.
U međuvremenu je diplomirao na Ekonomskom fakultetu i zaposlio se kao profesor u jednoj srednjoj školi u Rijadu. Dakle, kada se odlučio ozbiljnije baviti trgovinom mirisima, već je radio kao profesor i kod sebe je imao svega 5.000 rijala ušteđevine. Međutim, pošto se njegov biznis neočekivano proširio, a zarada enormno rasla, odlučio je, i pored protivljenja njegovih roditelja i prijatelja, dati ostavku na mjesto profesora i potpuno se posvetiti trgovini mirisima. I nije pogriješio. Danas, nakon 25 godina od otvaranja prvog dućana, Džasir ima 365 poslovnica u različitim dijelovima svijeta. Pored mnogobrojnih gradova u zemljama Arapskog zaliva, on ima poslovnice u Londonu, Parizu i Washingtonu, a u sljedećoj fazi, u petogodišnjem planu, namjerava otvoriti poslovnice svoje tvrtke u mnogim drugim državama širom svijeta.
Počeo je sa dućanom od 20 kvadratnih metara, a danas, zahvaljujući čvrstoj vjeri u Allaha, dž.š., ogromnom trudu i strpljivosti, postao je vlasnik najveće tvrtke mirisa na Bliskom Istoku.
Pa, jesi li i ti spreman da kreneš u ostvarivanje životnog sna i pored poteškoća i iskušenja koja te čekaju na tom putu?!
Ne očajavaj, već pokušaj ponovo
Upitan je imam Eš-Ša’bi: “Kako si postigao toliko znanje?” Odgovorio je: “Neizmjernim odricanjem, čestim putovanjima, strpljivošću poput brda, ranim ustajanjem poput ptica.”
Kažu da je poznati filozof El-Farabi sto puta pročitao Aristotelovu raspravu O duši, dok je nije razumio, a njegovu Retoriku, pročitao je četrdeset puta.
Ibn Sina je četrdeset puta pročitao Aristotelovu Metafiziku, i nije je uspio razumjeti. Kasnije ju je naučio napamet, ali je opet nije razumio, sve dok jedne prilike nije došao do jedne Farabijeve knjižice ili rasprave u kojoj on detaljno objašnjava Aristotelovu Metafiziku. Tek kada je Ibn Sina pročitao tu Farabijevu raspravu, razumio je spomenuto Aristotelovo djelo.
Paul Ehrlich otkrio je lijek protiv sifilisa i označio ga brojem 606., a to je u stvari broj njegovih pokušaja da dođe do odgovarajućeg lijeka za tu opaku bolest.
Zato, ne očajavaj ni u najvećoj poteškoći, već uvijek iznova pokušavaj dok ne uspiješ. I ne zaboravi da i male kapi vode, ukoliko konstantno padaju na kamen, mogu udubiti kamen.
Nasmij se i kad si poražen
Jedan Perzijanski mudrac je rekao: “Nikada se nisam žalio na vrijeme niti na odredbu s nebesa, osim jedanput, kad su mi noge bile toliko izranjavane da nisam mogao obući cipele, pa sam ušao u džamiju u Kufi i vidio sam čovjeka bez obe noge. Tada sam iskreno zahvalio Allahu na Njegovim blagodatima.”
Šekspir je rekao: “Bolje ti je da svoj životni put krčiš osmijehom, nego da ga krčiš sabljom.”
“Nije hrabrost u nepostojanju osjećaja straha, već je hrabrost u pobjeđivanju tog osjećaja.”
“Mi volimo prošlost, jer je prošla, a kad bi se vratila, mrzili bi je.”
“Najteže je donijeti odluku.”
“Kad ne znaš kuda ćeš, u tom slučaju, kojim god putem kreneš odvest će te do cilja.”
Iskušenja koja bi pokrenula brda
Povezanost i neodvojivost žalosti i radosti, tegobe i olakšanja, najbolje se prepoznaje u priči o Jusufu, a.s., kada su se njegova braća okupila da se dogovore oko njegovog ubistva. O njihovoj zavjeri, Kur’an veli: “Ubijte Jusufa ili ga u kakav predio ostavite, otac vaš će se vama okrenuti, i poslije toga ćete dobri ljudi biti.” (Jusuf, 9.). Većina njih je bila za to da ubiju Jusufa, osim jednog brata, preko čijeg mišljenja i prijedloga je stiglo olakšanje i radost za Jusufa, a.s.
Naime, prije nego su donijeli konačno odluku, on im je rekao: “Ako baš hoćete nešto da učinite, onda Jusufa ne ubijte, već ga na dno kakavog bunara bacite, uzet će ga kakva karavana.” (Jusuf, 10.). To je očigledni spas i olakšanje, nakon teškog iskušenja. Nakon toga dolazi novo iskušenje za Jusufa, a.s., kada je prodat kao obični rob za neznatnu vrijednost, iako je on, kako je rekao Muhammed, sallallahu alejhi ve sellem: “…plemeniti, sin plemenitog, unuk plemenitog i praunuk plemenitog, tj. sin je Jakuba, a.s., unuk je Ishakov, a.s., i praunuk je Ibrahimov, a.s.”
To je za njega bilo jedno od najvećih iskušenja, jer za tako plemenitog i uglednog čovjeka nema većeg iskušenja od toga da bude ponižen tako što je prodat kao bezvrijedni rob. Odakle je i kako došao izlaz za to iskušenje? Allah, dž.š., mu je dao izlaz iz tog iskušenja onda kada ga je kupio uglednik iz Egipta i nastanio ga kod sebe, rekavši svojoj ženi: “Učini mu boravak prijatnim! Može nam koristan biti, a možemo ga i posiniti!” (Jusuf, 21.). Razmislite o ovom velikom izbavljenju i samilosti koja je pokazana prema Jusufu, nakon teškog iskušenja koje je doživio kada su ga braća bacila u bunar i kada je prodat kao roblje. On je živio u vladarskoj kući u Egiptu i porodica koja ga je uzela brinula se o njemu kao o rođenom sinu.
A onda je došao trenutak kada ga je ona u čijoj je kući boravio počela na grijeh navoditi, zaključavši sva vrata dvorca. U tom trenutku su se spojile dvije vrste iskušenja kod Jusufa, a.s., i fizičko i moralno. Zatim je došlo olakšanje i izlaz. Kako? Prvo, Allah mu je pokazao jasnu opomenu, kao što stoji u Kur’anu: I on bi nju poželio da od Gospodara svoga nije opomenu ugledao. (Jusuf, 24.). Ta opomena je veliko olakšanje i izbavljenje od bluda i grijeha, i ona je značila bijeg od zasljepljujuće strasti i smutnje. Kada se, nakon što ga je ona pokušala prisiliti na grijeh razderavši mu košulju straga, na vratima pojavio njen muž, i to je bilo olakšanje za Jusufa, a.s. Iza tog olakšanja uslijedilo je novo iskušenje kada se vladareva žena pokušala izvući i opravdati, a svu krivicu svaliti na Jusufa, a.s., rekavši: “Kakvu kaznu zaslužuje onaj koji je htio da ženi tvojoj zlo učini” – reče ona – “ako ne tamnicu ili kaznu bolnu?” (Jusuf, 25.). U takvoj situaciji bi vjerovatno svako više vjerovao ženi nego muškarcu, jer nije običaj da žene nasrću na muškarce, već obrnuto, a osim toga, ona je bila vladareva žena i nipošto nije željela biti osramoćena. Zatim je ponovo došao izlaz i izbavljenje i to preko njenog bliskog rođaka, koji je rekao: “Ako je košulja njegova sprijeda razderana, onda ona istinu govori, a on neistinu, a ako je košulja njegova straga razderana, onda ona laže, a on govori istinu.” (Jusuf, 26.-27.). To je također bilo veliko izbavljenje, jer je Jusuf, a.s., na taj način bio sačuvan teške potvore i sramote, što je primijetio i priznao i sam vladar, rekavši: “Ti, Jusufe, ostavi se toga, a ti traži oproštenje za grijeh svoj, jer si zaista htjela da zgriješiš!” (Jusuf, 29.). No, i pored toga, a s ciljem da sačuvaju obraz i ugleda vladarske porodice, vladar je dao zatvoriti Jusufa, a.s., u tamnicu u kojoj je ostao dugo godina. Međutim, i nakon tog iskušenja i belaja došlo je olakšanje i radost, na način da je vladar sanjao san koji niko nije znao protumačiti osim Jusufa, a.s., jer ga je Allah podučio tumačenju snova. Na kraju ove dirljive i počne kur’anske pripovijesti, spominje se i iskušenje Jusufovog oca Jakuba, a.s., koje je bilo dostiglo svoj vrhunac, kao što stoji u Kur’anu: I okrenu se od njih i reče: “O Jusufe, tugo moja!”, a oči su mu bile pobjeljele od jada, bio je vrlo potišten. (Jusuf, 84.). I nakon velikog iskušenja i dugogodišnje tuge za sinom Jusufom, zbog kojeg je bio oslijepio, došlo je olakšanje i radost. O tom radosnom trenutku, Kur’an veli: A kad glasonoša radosne vijesti dođe, on stavi košulju na lice njegovo i on progleda. “Zar vam ne rekoh”, reče, “da ja znam od Allaha ono što vi ne znate.” (Jusuf, 96.) Zatim: I kad iziđoše pred Jusufa, on privi roditelje svoje na grudi i reče: “Nastanite se u Misru, svakog straha, ako Bog da, oslobođeni!” (Jusuf, 99.).
Zato, vjerniče, ne očajavaj i ne gubi nadu, jer: …samo nevjernici gube nadu u Allahovu milost. (Jusuf, 87.).
Između lava i gazele
Svako jutru gazela se budi sa sviješću da mora biti brža od svog najvećeg neprijatelja, lava, ukoliko želi ostati živa, a svako jutro lav se budi sa sviješću da mora biti brži od gazele ukoliko ne želi skapati od gladi.
Nije bitno zamišljaš li sebe kao lava ili kao gazelu, važno je da svako jutro ustaješ sa sviješću da moraš biti brži od drugih ako želiš uspjeti.
Autor: Sevla el-Udejdan
Saff br. 328.