Priredio: Mithad R. Ćeman
Jedan od pokazatelja slabe praktične primjene islama u nekoj zajednici jeste sezonsko obavljanje ibadeta. To je pokazatelj tolikog pada i inferiornosti da se ibadeti, čije izvršavanje treba biti svakodnevnica, obavljaju nekoliko puta u godini ili čak i rjeđe. Odlazak u džamiju biva reduciran na dva puta godišnje – za bajrame, a oni bolji čine to jednom sedmično – za džumu. Izbjegavanje alkohola i briga o halal ishrani prakticira se jedan mjesec u godini – u ramazanu, a žene se pokriju u vremenskom periodu koji traje punu godinu dana – poslije smrti svoga muža. I mnogi drugi primjeri. Takav slučaj je i sa udjeljivanjem o kojem se govori tokom mjeseca ramazana, kada se svakako djela upisuju višestruko, i tokom Bajrama. Ali, udjeljivanje je ibadet koji je potreban i onima koji udjeljuju i onima kojima se udjeljuje, tokom cijele godine, štaviše, potrebe su takve da bi to trebala biti naša svakodnevnica.
Pošto u našem društvu primjena islama ne slabi, već, hvala Allahu, svakim danom je sve intenzivnija, ono što trebamo jeste pospješiti i potpomognuti taj trend. Sa željom da se postigne napredak po pitanju naše navike udjeljivanja, želim naglasiti da su solidarnost i darežljivost – udjeljivanje osobine odabranih. Ovaj propis i govor o njemu je važan zbog mnogih aspekata, koje možemo svesti na sljedeće:
– to je kur’anski imperativ,
– to je praksa Allahovog Poslanika i ispravnih prethodnika (es-selefu-s-saliha),
– to je način postizanja socijalnog balansa u društvu.
Kur’an o udjeljivanju
Jedan od načina spoznaje važnosti nekog djela jeste upoznavanje sa zastupljenosti govora o tom djelu u Kur’anu časnom. Kada analiziramo pitanje udjeljivanja, vidjet ćemo da je to jedna od najzastupljenijih tema Kur’ana, tako da samo u suri El-Bekare nalazimo da Uzvišeni Allah u 20 uzastopnih ajeta, od 261. do 281., govori o udjeljivanju, načinu udjeljivanja i odnosu prema onome kome udjeljujemo, o pogubnosti kamate, važnosti zekata i o odnosu prema onima koji nam duguju.
Neki islamski šarti vezani su za udjeljivanje
Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, objasnio je da islam sačinjava pet stvari: šehadet, namaz, post, zekat i hadždž. Od tih pet stubova islama tri su, što direktno, što posredno, vezana za udjeljivanje imetka. Zekat predstavlja godišnje izdvajanje dva i po posto iz našeg imetka. Ramazan, koji je mjesec posta, završavamo udjeljivanjem sadekatul-fitra, kao iskup za eventualne greške i prijestupe počinjene tokom tog mjeseca u kojem je svakako prisutno i poželjno povećano udjeljivanje. Hadždž, za čije obavljanje nam je potreban novac, u sebi sadrži obred klanja kurbana čije se meso dijeli siromasima.
Mnoge propuste i greške u svojim životima možemo iskupiti sadakom i udjeljivanjem. Za neispunjenu zakletvu Allahom imamo iskup oslobađanja roba, hranjenje ili oblačenje siromaha ili naposljetku post tri dana, a ovakav način i redoslijed iskupa nalazimo i za druge stvari.
Prvak u solidarnosti i udjeljivanju
Kompletan život i svi postupci Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, počivali su na solidarnosti, mada mi ovdje govorimo o udjeljivanju imetka, tako da želimo posmatrati samo taj segment. Ako posmatramo Poslanikov, sallallahu alejhi ve sellem, život kroz tri etape: prije poslanstva, prije Hidžre i poslije Hidžre ili u dva stanja: stanju oskudice i stanju izobilja, vidjet ćemo da je solidarnost i udjeljivanje jedna od njegovih najizraženijih osobina, neka je Allahov salavat i selam na njega.
Hadidžino svjedočenje o Poslanikovoj osobini darežljivosti
U hadisu koji prenosi Aiša, radijallahu anha, a bilježe dvojica imama El-Buhari i Muslim, opisan je Poslanikov, sallallahu alejhi ve sellem, karakter prije objave. Kada je, vrativši se iz osame brda Nur, iz pećine Hira, poslije svog prvog susreta sa Džibrilom, alejhis-selam, izrekao svojoj supruzi Hadidži, radijallahu anha, svoje strahovanje zbog svog novog iskustva, odgovorila mu je: ”Ne, ne, tako mi Allaha, Allah te nikada neće osramotiti. Ti si čovjek koji posjećuje rodbinu, pazi sirotinju, nadoknadi izgubljeno, ugosti gosta, i uvijek pomaže i ustrajava na istini.”
Dijeljenje hrane u Medini
U Bitki na Hendeku, dok su muslimani gladovali, Džabir, radijallahu anhu, donio je Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem, hrane koja je bila dovoljna za dvojicu ili trojicu. Na to je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, pozvao sve prisutne ashabe, a kaže se da ih je bilo hiljadu, i sve ponudio tom hranom. Pogledajte ovu širinu prsa, spremnost i solidarnost, a ono što karakterizira našeg Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, treba biti karakteristika i svakog drugog muslimana.
Dijeljenje ratnog plijena po oslobađanju Mekke
Poslije oslobađanja Mekke i poslije bitke za Taif, Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, toliko je dijelio da su govorili da tako radi samo onaj koji se ne boji siromaštva. Nomadi (beduini) toliko su navalili na njega da su ga natjerali na stablo o koje mu se zakačio njegov ogrtač (džube) pa ga je tražio nazad i rekao: ”Tako mi Onoga u čijoj je ruci moja duša, da imam deva koliko je broj stabala u dolini Tihama, podijelio bih vam. Vidjeli ste da nisam škrt, kukavica i lažac.“ Čak se, sallallahu alejhi ve sellem, često utjecao Allahu od škrtosti.
Cijeli imetak podijelio kao sadaku
U nedjelju, dan prije smrti, Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, oslobodio je sve sluge, podijelio je sedam zlatnika koje je imao kod sebe i poklonio je oružje muslimanima. Čak je ranije oporučio da se imetak poslanika ne nasljeđuje, već se dijeli kao sadaka, a pravo naslijeđe Poslanika je znanje.
Ashabi su se isticali, ali i natjecali u udjeljivanju
Današnji muslimani, koji su i vremenski i geografski udaljeni od našeg Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, ipak bivaju nadahnuti i poučeni primjerima koje smo spomenuli i na taj način dobijamo stimulaciju da udjeljujemo na Allahovom putu. Zamislite sada kako su oni koji su živjeli u tom vremenu i na tom prostoru i koji su daleko bolje poznavali način življenja i udjeljivanja Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, bili odgojeni i naučeni da udjeljuju.
Primjeri udjeljivanja Ebu Bekra es-Siddika, radijallahu anhu
Iščitavajući životopis Ebu Bekra es-Siddika, radijallahu anhu, vidimo da je udjeljivao onda kada niko drugi to nije bio u mogućnosti, tako da je među prvacima u ummetu koji je udjeljivao na Allahovom putu. Kada su mušrici Mekke koristili nezavidan položaj muslimana i svoju nadmoć nad njima, ponižavali su i mučili one koji su bili najslabiji. U tom periodu Ebu Bekr, radijallahu anhu, otkupio je i oslobodio nekoliko muslimana koji su imali status robova poput: Bilala b. Rebbaha, Etiopljanina, kasnijeg mujezina Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, zatim Amira b. Fuhejra, Zejnebu bint Ubejs, Hind i njenu kćerku. Povodom ovog događaja Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao je: ”Ničiji imetak nije mi koristio kao imetak Ebu Bekra.”
Zatim nalazimo da je Ebu Bekr, radijallahu anhu, bio pokrovitelj kompletnih troškova Hidžre, preseljenja našeg Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem. Za događaj, koji je od najvažnijih u životu Muhammeda, sallallahu alejhi ve sellem, Ebu Bekr je pripremio jahalice, hranu i logistiku, mada je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, na kraju insistirao da otplati jahalicu.
Jedan od pokazatelja načina udjeljivanja Ebu Bekra es-Siddika, radijallahu anhu, jeste događaj koji prenosi Omer b. El-Hattab, radijallahu anhu, u kojem je Ebu Bekr udijelio kompletan imetak kao odgovor na Poslanikov, sallallahu alejhi ve sellem, zahtjev da se udjeljuje. (Bilježe Ebu Davud, Et-Tirmizi i drugi, a dobrim ga je ocijenio šejh El-Albani)
Primjeri udjeljivanja Omera b. El-Hattaba, radijallahu anhu
U predaji o Ebu Bekrovom, radijallahu anhu, udjeljivanju cijelog imetka navodi se da je Omer, radijallahu anhu, tom prilikom udijelio pola svog imetka. Tokom svoje vladavine organizirao je obnavljanje i proširenje El-Mesdžidul-harama u Mekki kao i obnavljanje Poslanikovog mesdžida u Medini.
Primjeri udjeljivanja Osmana b. Affana, radijallahu anhu
Ebu Hurejre, radijallahu anhu, pripovijeda da je Osman, radijallahu anhu, dva puta preduhitrio ostale muslimane djelima za čijeg počinioca je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, obećao Džennet: od židova koji se zvao Rumeh kupio je bunar za dvadeset hiljada srebrenjaka, za potrebe muslimana, i donio je Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem, hiljadu zlatnika, devetsto pedeset deva i pedeset konja radi opremanja vojske ”Džejšul-‘usre”, a riječ je o pripremi za oslobađanje Tebuka, na šta je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: ”Osmanu od danas neće ništa nauditi, ma šta uradio.“ (Bilježi Et-Tirmizi, hadis Abdur-Rahmana b. Semure) Ovdje se misli na to da zbog veličine učinjenog sve što slijedi poslije bit će oprošteno i sakriveno.
Pored navedenog proširio je Poslanikov mesdžid u Medini i to pošto je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, izrekao riječi: ”Ko kupi komad zemlje od tog i tog i pripoji je mesdžidu, dobit će bolju za nju u Džennetu.” (Bilježe Et-Tirmizi i En-Nesai)
Primjeri udjeljivanja Alije b. Ebu Taliba, radijallahu anhu
Alija, radijallahu anhu, podijelio bi većinu svoga imetka, a onda bi se zaputio na pijacu da proda svoju sablju i kupi potrepštine za kuću. Nakon toga bi rekao: ”Kada bih imao vrijednosti koliko jedna košulja, ne bih prodavao sablju.” (Bilježi En-Nu’ajm)
Jedne prilike muslimanima je podijelio ogromnu svotu novca govoreći: ”O zlatnici, o srebrenjaci, obmanjujte nekoga drugog!“, sve dok kod njega nije nestalo dinara i dirhema. (Bilježi En-Nu’ajm)
Imao je puno zemlje u primorskom gradu Janbu’u koja je davala prihod od 1.000 vesaka (130 tona) datula, te ju je uvakufio za siromahe, za potrebe na Allahovom putu, za putnike, bliske i daleke, u stanju rata ili mira. (Prenosi El-Vakidi iz knjige El-Is’af fi ahkami-l-evkaf, čiji je autor Burhanuddin et-Tarablusi el-Hanefi, str. 8.) Uporediti sa: Muhenned ibn Abdullah, Pod okriljem milostinje.
Primjeri darežljivosti Abdurrahmana b. Avfa, radijallahu anhu
Osoba koja se posebno ističe po pitanju udjeljivanja, i to u generaciji koja se okitila tom osobinom, jeste Abdurrahman b. Avf, radijallahu anhu. Radi opremanja vojske za Pohod na Tebuk udijelio je dvije stotine oka zlata, a na pitanje šta je ostavio porodici, odgovorio je: ”Ostavio sam im bolje i više nego što sam im uzeo. Ostavio sam im ono što Allah i Njegov Poslanik obećavaju od nafake, dobara i nagrade!”
Jedne prilike njegova karavana, natovarena pšenicom, brašnom i drugom hranom, ulazila je u Medinu, a sačinjavala je sedam stotina deva, zemlja je podrhtavala od topota brojnih kopita. Kada je Aiša, radijallahu anha, saznala o čemu se radi, sjetila se riječi Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem: ”Abdurrahman b. Avf ući će u Džennet pužući!“ Obradovan ovom viješću, cijelu karavanu, sve deve sa njihovim tovarima, sedlima i pokrivačima podijelio je na Allahovom putu.
Dijelio je tajno i javno tako da je podijelio četrdeset hiljada dirhema srebra, a poslije toga četrdeset hiljada dinara zlata. Zatim je udijelio dvije stotine oka zlata. Jedanput je mudžahidima – borcima na Allahovom putu, obezbijedio pet stotina konja. Drugom prilikom dao je za mudžahide hiljadu i petsto jahalica.
Kada je osjetio vjesnike smrti, Abdurrahman b. Avf oslobodio je veliki broj robova koje je posjedovao. Oporučio je da se svakom učesniku Bitke na Bedru iz njegove ostavštine da četiri stotine dinara u zlatu. Svi su to uzeli, a bilo ih je tada stotinu. Oporučio je da se svakoj od majki pravovjernih uruči veliki iznos, tako da je Aiša, radijallahu anha, često učila dovu za njega da ga Allah napoji sa vrela Selsebil.
Tako je stekao i tako je skončao Abdurrahman b. Avf, isti onaj Abdurrahman kome je poslije Hidžre od strane najbogatijeg stanovnika Medine, S’ada b. Rabi’e ponuđeno pola imetka i žena, pa je odbio i tražio da mu pokaže gdje se nalazi pijaca. Sve je to postigao bereketom dove našeg Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, posvećenim i poštenim radom i mnoštvom udjeljivanja.
Odnos ensarija prema muhadžirima
Prethodni primjer nije usamljen, nego je primjetan i u odnosu ensarija prema muhadžirima i opisan je ajetom: ”…i onima koji su Medinu za življenje izabrali i domom prave vjere još prije njih je učinili; oni vole one koji im se doseljavaju i u grudima svojim nikakvu tegobu, zato što im se daje, ne osjećaju, i više vole njima nego sebi, mada im je i samima potrebno. A oni koji se uščuvaju lahkomosti, oni će sigurno uspjeti.“ (El-Hašr, 9.)
To su primjeri i biografije ljudi i halifa poslije Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, životi njegovih ashaba, radijallahu anhum, tako su radili, tako su se žrtvovali i naposljetku koliko su postigli? Mnogima od njih je upravo način i količina udjeljivanja bila razlogom ulaska u Džennet, a pored toga ostvarili su da je u njihovom vremenu islam došao do svih svjetskih kraljeva i civilizacija, i u njihovom vremenu došlo je do stadija i situacija da se sadaka nije imala kome udijeliti.
Pogledajmo zatim primjere onih koji su nam donijeli islam na Balkan, a koji su bili vojna lica: Gazi Isa-beg, Gazi Husrev-beg, Gazi Ferhat-beg, Elči Ibrahim-paša…, sa koliko munara, medresa i hajrata su ukrasili naše gradove u BiH i Sandžaku!?
Zar se na ovaj način nije finansirao opstanak muslimana i socijalna stabilnost dijelom čega smo i mi danas muslimani? Zar nije došlo vrijeme danas da mi vratimo dug tim ljudima na način što ćemo dio imetka namijeniti onima kojima je to potrebno težeći da iza nas ostane trajni vakuf i na taj način svoj život podrediti jednom cilju – veličanju Allaha i radu za Allahovu vjeru!?
Zaključci
Na kraju, iz navedenih predaja možemo izvući nekoliko zaključaka:
1. Za sadaku ne važe ovodunjalučki rezoni
– Ebu Hurejre, radijallahu anhu, prenosi da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: ”Sadakom se ne umanjuje imetak…“ (Bilježi Muslim), naprotiv, sadakom se povećava imetak.
2. Udjeljivanjem sadake pomažemo samima sebi
– Ebu Hurejre, radijallahu anhu, prenosi da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: ”Allah pomaže Svome robu sve dok on pomaže svome bratu.” (Bilježi Muslim)
3. Ne omalovažavati ništa od onoga što udjeljujemo
– Od Adija b. Hatima se prenosi da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: ”Bojte se džehennemske vatre pa makar sa pola datule, a ako je ne nađete, onda sa lijepom riječju.” (Bilježe El-Buhari, Muslim i drugi)
– Od Ebu Hurejre, radijallahu anhu, prenosi se da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: ”Lijepa riječ je sadaka.” (Bilježi Ahmed, a vjerodostojnim su ga ocijenili Ibn Huzejme i Ibn Hibban)
– Od Džunduba b. Abdullaha, radijallahu anhu, prenosi se da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: ”Tvoj osmijeh upućen bratu je sadaka.” (Bilježi Et-Tirmizi, El-Buhari u Edebul-mufredu, El-Bejheki u Šu’ubul-iman, Ibn Hibban u svom Sahihu i drugi).
– Uzvišeni Allah je rekao: ”Onaj ko bude uradio koliko trud dobra – vidjet će ga.” (Ez-Zelzele, 7.)
4. Solidarnost treba prihvatiti, ali ne i zloupotrijebiti
– Ovome nas uči događaj i primjer Abdurrahmana b. ‘Avfa i ensarije. (Bilježi El-Buhari) Iako je Abdurrahman imao priliku da na lahak i brz način osigura svoje životne potrebe, ipak je odbio i odlučio na tom putu upotrijebiti zdravlje, snagu i intelektualne mogućnosti koje mu je Allah podario.
5. Ne udjeljuje se osim ono što bismo i sami prihvatili
– Rekao je Uzvišeni Allah: ”O vjernici, udjeljujte od lijepih stvari koje stječete i od onoga što vam Mi iz zemlje dajemo, ne izdvajajte ono što ne vrijedi da biste to udijelili – kada ni vi sami ne biste to primili, osim zatvorenih očiju. I znajte da Allah nije ni o kome ovisan i da je hvale dostojan.” (El-Bekare, 267.)