Priredila: Hanka Vlahovljak
Od čuda kojima je Allah, subhanehu ve te’ala, odlikovao našeg Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, jeste sveobuhvatnost i neiscrpnost njegovog govora, koji uz malo riječi nosi jako puno pouka i poruka na različitim poljima, a tiču se jednog muslimana i njegovog života ili propisa u vjeri. Jedan od lijepih i neiscrpnih primjera Poslanikovog jezgrovitog govora jeste i sljedeći hadis: Prenose Buharija i Muslim da je Abdullah ibn Omer, radijallahu anhu, rekao: ”Čuo sam Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, da je rekao: ‘Ljudi su kao deve, od stotine njih jedna je za jahanje.“’
U hadisu koji je tema ovog teksta, Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, jasno je prikazao stanje većine ljudi koji boluju od raznih bolesti, devijacija i grešaka ne trudeći se mnogo na polju ličnog ili društvenog progresa, zadovoljavajući se tako stanjem u kojem se nalaze i često prenoseći na ljude oko sebe slično razmišljanje i neaktivnost, pravdajući svoje stanje sudbinom te životnim okolnostima.
Da li su pozitivni primjeri među ljudima zaista rijetki?
Vraćajući se na objašnjenje navedenog hadisa, neophodno je navesti da se većina deva koristi za prenošenje stvari i tovara, dok samo mali broj njih, pažljivo odabranih i spremnih, lahko ukrotljivih i pokretljivih, ima priliku iskoristiti se za jahanje. Ali šta je sa ljudskom vrstom?
Svaki hadis Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, pa tako i ovaj, možemo primijeniti i shvatiti iz mnogih današnjih situacija kod ljudi svih slojeva društva, te uzeti mnoge pouke i poruke koje će pozitivno utjecati na naš rad i djelovanje za kolektivni uspjeh, a prije toga, radi ličnog unapređenja kojem teži islam.
1. Najupečatljiviji primjer koji shvatamo iz navedenog hadisa jeste stanje velikog broja muslimana današnjice čija djela ne prate riječi i koji žive tonući duboko u slatkorječivost sopstvenog govora od kojeg, osim dokaza protiv sebe na Sudnjem danu, nemaju mnogo koristi i rezultata.
I ako se osvrnemo na najbliže oko sebe, pa dalje na one s kojima radimo ili sarađujemo, srećemo se ili svakodnevno upoznajemo, shvatamo da su samo rijetki ”oni za jahanje”.
Ako malo bolje razmislite, na isti problem se žale skoro svi, složni da je nerijetko osoba spremna obećati nešto pa prekršiti obećanje kroz nekoliko trenutaka, ili druge kritikovati sama čineći ono zbog čega izbjegava svoga brata.
2. Koliko je ljudi koji su zapali u ozbiljne porodične probleme, neizlazne finansijske dugove ili psihičke poteškoće i bolesti koje su rezultirale duševnim tjeskobama, porodičnim dramama, te životno opasnim situacijama, pa ipak provedu dane i mjesece bezuspješno pokušavajući pronaći nekoga ko će njihov problem saslušati i shvatiti bratski, obnašajući tako iskrenog vjernika i prijatelja kojeg nalazimo u hadisu: ”Vjernici su poput građevine, jedan drugog učvršćuju“, te iskreno i savjetnički pristupiti rješavanju nedaće koja se našla kod njegovog brata, bez ovodunjalučke koristi, nadajući se obećanom da ”ko pomogne svome bratu u nevolji, Allah će pomoći njemu u nevolji. Ko otkloni nedaću od muslimana, Allah će otkloniti od njega nedaću na Sudnjem danu”. (Buhari)
4. Pogledajmo, također, stanje klanjača po džamijama, kroz prizmu ovog hadisa. Koliko njih ne propušta pet dnevnih propisanih namaza u džematu, ili koliko njih skrušeno obavlja namaz?
Međutim, vraćamo se opet na govor Allahovog Odabranika, sallallahu alejhi ve sellem: “Ljudi su kao deve, od stotine njih jedna je za jahanje.”
5. Iako je većina nas čula za hadis: “Najsavršeniji u vjeri su oni koji imaju najbolji ahlak” (Tirmizi), svjedoci smo da je Allah odabrao samo pojedince, koji se odlikuju istinskim islamskim ahlakom, te manirima koje moraju neophodno krasiti ličnost jednog muslimana.
U isto vrijeme neizostavno je spomenuti da su mušrici Mekke, bez obzira na sve neprijateljstvo i mržnju prema islamu, spominjali i svjedočili lijepi ahlak koji je krasio Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem.
Tragajući za ljudima koje krasi ugodan moral, te koji su na stepenu onoga koji stalno posti i klanja, shvatamo ponovo da su ”ljudi kao deve, od stotine njih jedna je za jahanje”.
6. Dobročinstvo prema roditeljima je jedno od najvrednijih djela koje možemo uraditi. Ajeti i hadisi koji govore na tu temu su mnogobrojni i nedvosmisleno ukazuju na njegovu važnost. Tekstovi na temu roditelja i njihove vrijednosti su česti, ali razmislimo: Koliko je primjera istinskog dobročinstva prema roditeljima, a da ga imamo priliku lično vidjeti i doživjeti…
Podsjećanja radi, ima jedan problem: “Ljudi su kao deve, od stotine njih jedna je za jahanje“, rekao je Allahov Poslanik prije 1400 godina, koji nije govorio iz svoga hira, već samo ono što mu Njegov Gospodar objavljuje.
Ako bismo nabrajali djela i situacije koje se shvataju iz ovog hadisa, naš govor o tome imao bi bezbroj dijelova i nastavaka.
Pa zaključimo…
Jedno je sigurno: Svako od nas ko iskreno radi Allaha uloži trud u svoj lični odgoj, ambicioznost ka napretku, želju za popravljanjem društva počevši od sebe, može postati ona jedna jahaća deva među stotinu ostalih.
Na tebi je izbor, o Allahov robe.