Priredio: Meran M.
Primjer vjernika je kao primjer sirove mlade stabljike – nekada je vjetar povije, drugi put ispravi. Odgoj i obrazovanje poznaju brojne metode podučavanja, a jedna od njih jeste podučavanje kroz navođenje primjera. Ljudi od davnina koriste primjere kao sredstvo za približavanje umu onoga što se želi objasniti. Navođenjem primjera u stanju smo da bolje predočimo apstraktno osjetilnim i nedokučivo prisutnim. Tako se i Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, u cilju što preciznijeg pojašnjenja, pomagao metodom navođenja primjera. Stilistika potvrđuje kako navođenje primjera ima izuzetnu ulogu u iskazivanju prefinjenih i krajnje preciznih značenja. Allah, subhanehu ve te’ala, navodi mnogo primjera u Svojoj časnoj Knjizi, za čim se povodi i Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, u hutbama, vazovima i govoru općenito. (Abdul-Fettah Ebu Gade, Er-Resulul-mu‘allim ve esalibuhu fit-ta’lim, Mektebetul-matbu’atil-islamijje, Haleb, Sirija, tom 1, str. 12., 1996. g.)
U jednom primjeru, opisujući mu’mina i munafika, Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, kaže: ”Primjer vjernika je kao primjer sirove mlade stabljike – nekada je vjetar povije, drugi put ispravi, a primjer munafika je kao primjer kedra – ne pomjera se dok se jednim potezom ne iščupa!” (Sahihul-Buhari, br. 5643)
”Primjer vjernika je kao primjer sirove mlade stabljike – kada puhne vjetar – povije se, a kada se (vjetar) smiri – ispravi se; (tako se i vjernik) ispravi kroz iskušenje. A pokvarenjak (fadžir) je kao kedar – čvrst i nesavitljiv dok ga Allah ne polomi kada htjedne.” (Sahihul-Buhari, br. 5644)
Mihleb kaže: ”Smisao hadisa (5644) jeste da se vjernik, kada mu dođe Allahova odredba, pokori i povinuje zadovoljan njome, za razliku od pokvarenjaka, kojeg Allah ne izlaže ispitima niti kušnjama na ovome svijetu, već ga ostavlja u zdravlju i olakšava mu na dunjaluku kako bi mu otežao na drugom svijetu; kada Allah hoće da ga uništi, slomi ga kao što slomi kedar, da mu smrt bude što teža i bolnija.” (Umdetul-kari, 21/210)
U hadisu spočetka imamo prizore iz biljnog svijeta i naše okoline. Kada zapuše jak vjetar, vidimo kako se nisko rastinje i slabašne biljke povijaju u pravcu puhanja vjetra, koji je nekada topao, a nekada hladan. Odjednom, kada vjetar utiša, biljke se ispravljaju. Potom vjetar zapuše u drugom smjeru i biljke se, ponovno, povijaju za njim u tom smjeru.
Nasuprot tome, na istom mjestu taj isti žestoki vjetar može jako stablo staro nekoliko decenija polomiti i iščupati njegove korijene iz tla. Kada se vjetar smiri, ono se više ne može vratiti u prvobitno stanje. Ljudi su prinuđeni ukloniti ga i ispilati, a potom koristiti u drvnoj industriji ili kao ogrjev.
Kako je divan i upečatljiv prizor mlade stabljike, slabašne i nježne! Naime, Allah, azze ve dželle, učinio je upravo u njenoj slabosti izuzetnu snagu i to je ono što nazivamo funkcionalnom ili pozitivnom slabošću jer ona svom vlasniku pribavlja korist, a nije puka slabost ili nemoć. Otuda i ovakav primjer. Vjernik je upoređen sa nježnom mladom stabljikom jer njegovom imanu ne mogu naštetiti nedaće i musibeti, pokoran je Allahu, azze ve dželle, uvijek su mu na umu riječi Uzvišenog: ”Ti reci: ‘Samo će nam se desiti ono što nam je Allah propisao”’ (Et-Tevba, 51) i Njegove riječi: ”One koji, kad ih nesreća kakva zadesi, govore: ‘Mi Allahu pripadamo i mi se Njemu vraćamo.”’ (El-Bekare, 156).
Slika libanskog kedra
Da bismo još bolje razumjeli razlike između mlade stabljike ili biljke i velikog drveta, možemo reći da se anatomske razlike počinju manifestirati unutar same biljke/drveta. Na početku razvoja svake biljke korijen i stabljika se sastoje od ćelija izrazito nježnih i tankih zidova. Zahvaljujući tome, one se pod naletom vjetra povijaju, ali se ne slome. Kod jakog drveća situacija je drugačija. Tornada i oluje neće polomiti i iščupati stabljike mladih i malih biljaka i zelenog rastinja, dok će veliko drveće ili slomiti ili potpuno iz korijena iščupati. Zato ćemo istinskog vjernika, mu’mina, kada ga zadesi neko od brojnih iskušenja, vidjeti kako se ne srdi i ne prigovara, već prepušta svoje stanje Allahu, azze ve dželle, moleći samo Njega da mu pomogne. Na drugoj strani, munafik i kafir suprotno postupaju. Oni vjeruju kako je nedaća njihova loša sreća i nepravda prema njima. Zato kada jedan od njih bude iskušan u pogledu sebe, svog imetka ili porodice, naći ćemo ga srditog kako, kao da prigovara Gospodaru svih ljudi, govori, naprimjer: ”Zašto si baš mene, pored svih ljudi, izabrao za ovakvu nedaću?!” Dakle, njegova anatomija dolazi do izražaja upravo kada bude u nekom iskušenju i vidjet ćemo kako iz tog iskušenja izlazi bez dvije velike blagodati: imana u Allaha i predanosti i pokornosti Njemu. U predmetnom hadisu nalazimo veliku vrijednost vjerovanja u Allaha (i Njegovu odredbu, kader) i pogrdu nifaka i munafika.
Ovo poređenje iz biljnog svijeta može dovesti neke ljude u nedoumicu tako da kafira ili munafika koji je materijalno bogat, ima vlast i uživa ugled smatraju jakim poput kedra što pruža svoje grane… ali on će, zapravo, prilikom prvog udara otkriti svoju slabost i krhak imunitet. Također, vjernika vide kao slabog jer je poput male biljke. Međutim, pri teškoćama, vidi se vjernikova jačina, iman, strpljenje i odmjerenost. Hadis spočetka nije pogrda na račun jakog drveta, već on pojašnjava njegovu nemogućnost prilagođavanja u borbi sa jakim ”vjetrom”. U Kur’anu Uzvišeni Allah i jako i stabilno drvo uzima kao lijep primjer:
”Zar ne vidiš kako primjer Allah navodi: Lijepa riječ je kao lijepo drvo: korijen mu je je čvrst u zemlji, a grane prema nebu, i ono plod svoj daje u svako doba dozvolom njegova Gospodara! A Allah navodi primjere ljudima da bi se opomenuli. A ružna riječ nalik je ružnu drvetu – izvaljenom drvetu iz zemljina tla nema opstanka! Allah učvršćuje one koji vjeruju riječju stamenitom na ovom svijetu i na onom svijetu. A Allah silnike zabludi prepušta, i Allah čini što je Njemu volja!” (Ibrahim, 24-27)
Dva drveta, a razlika ogromna – na jednoj strani iman i ljepota, a na drugoj kufr i ružnoća. Prvome su korijeni stabilni i grane pružene, a drugome pokidani korijeni i propale grane, pa nemojte da vas zavaraju blještavi prizori materijalnog kod nevjernika i licemjera, nego pogledajte u konačnicu i koliko nešto vrijedi pred Gospodarom svih svjetova, a sretan kraj na oba svijeta samo bogobojaznima pripada!
Prof. dr. Nazmi Halil Ebul-‘Ata Musa, profesor botanike na egipatskim univerzitetima
Izvor: www.quran-m.com (uz male korekcije)