Piše: Almir Rizvanović
Slijed događaja nakon objavljivanja sramotnog filma „Nevinost muslimana“ uzburkao je javnost širom svijeta i nije ostavio ravnodušnim nijednog muslimana. Pokušaj zapadnjaštva da medijskom diseminacijom i kvaziumjetnošću pod parolom slobode izražavanja predstave islam kao religiju nasilnih, nemoralnih i zaostalih ovim je potezom spao na najniži mogući nivo, nezapamćen u skorijoj historiji. Nakon ovoga se zaista pitamo šta jos može uslijediti, obzirom da je napadnuta čast čovjeka kojeg je svaki musliman dužan voljeti više i od samoga sebe. Stoga smo kao muslimani dužni obznaniti revolt, pa makar i riječju.
Da se razumijemo, nasilne reakcije muslimana treba osuditi, jer one nikako nisu u duhu naše religije mira i tolerancije. Međutim, one su rezultat dubljih problema koji potresaju islamski svijet posljednjih vijekova, čega su oni koji vode zapadnjačku politiku itekako svjesni, pa koriste svaku ovakvu priliku za opravdavanje svojih imperijalističkih nagona jer, „dokle god postoje fanatici koji ubijaju nevine ljude u ime religije i u ime Boga, u svijetu ne može biti mira!“
Vratimo se glavnom uzroku problema: zaostalosti islamskog svijeta. Nemoć i nehtijenje muslimana da događaje od industrijske revolucije do hiperglobalizacije posmatraju kroz prizmu islama i njegovih univerzalnih principa omogućila im je viševijekovno tapkanje u mjestu dok je zapadnjačko društvo napredovalo enormnom brzinom u vojnom i tehnološkom smislu. Takva nadmoć im je omogućila da relativno brzo i lahko ostvare svoje osvajačke intencije koje vuku još od krstaških ratova, podržane beskrupuloznom medijskom kampanjom koja sve što je islamsko identifikuje sa terorizmom. U takvom grču u kojemu se nalaze, na svaku provokaciju muslimani hitro reaguju nasiljem, zapaljivom retorikom i prijetnjama koje im se poput bumeranga vraćaju i obijaju o glavu.
Nakon napada na Svjetski Trgovinski Centar 2001. godine rahmetli Alija Izetbegović je kratko i sažeto prokomentarisao kako „muslimani tri vijeka neučenja pokušavaju opravdati nasiljem.“ i to je vjerovatno najsmislenija reakcija na aktualne dogadjaje, koja nas nagoni da razmislimo u kakvom smo halu prije nego bilo šta uradimo.
Komentarisati smijuriju od fima je zaista ispod nivoa svakog obrazovanog muslimana i treba je doživjeti samo kao još jednu od provokacija koje imaju zadatak upaliti ionako kratak fitilj razdora zapadnjačke i islamske civilizacije. Stoga ovaj događaj ne treba biti uzrokom nasilja niti zapadanja u dalji pasivizam i podređeni položaj iz kojega nema izlaza, već dodatni podstrek i motivacija na putu ka oživljavanju islama, a svi dobro znamo da svaki politički i društveni napredak počinje upravo vjerskom obnovom.
Također, još jedna prednost ovakvih provokacija je pružanje mogućnosti nemuslimanima da se bolje upoznaju sa našom religijom. Nisu uzaludne statistike koje pokazuju da se broj nemuslimana koji prihvataju islam povećava upravo nakon ovakvih medijskih ispada zapadnjačkih medija, tako da će i budući nasrtaji samo motivisati one znatiželjne da dodatno istražuju i da se upoznaju sa islamom – a ko se jednom susretne sa ovom religijom na pravi način, ne ostaje ravnodušan.
Samo rođenje u Islamu i njegova univerzalnost u mogućnosti reinterpretiranja nam daje svojevrsnu obavezu da u novim oblicima i sredstvima ostvarimo njegovu poruku neprestanim zalaganjem, neumornim traganjem za naukom, aktivizmom prije pasivizma i kolektivnim interesom prije ličnog. Sve u ime Boga.
Stoga, širimo univerzalnu islamsku poruku gdje god da smo i ko god da smo. Svi nastojmo predstavljati uzoriti primjer savremenog obrazovanog muslimana koji uspješno vlada svojim nefsom i ne dozvoljava da ga nasrtaji naizgled privlačnog, a u stvari truhlog i besmislenog zapadnjačkog načina života odvrate od emaneta sto ga je svojim rođenjem kao dio Muhammedovog, sallallahu alejhi ve sellem, ummeta dobio.