Dok Sirija lagano tone u građanski rat Ebu Džaafar kaže da je spreman ubijati žene i djecu da odbranio svoju porodicu, prijatelje i predsjednika. “Sunitske žene rađaju djecu koja će se boriti protiv nas u godinama koje dolaze, tako da imamo pravo na borbu protiv svakoga ko nam može naštetiti u budućnosti”, rekao je alevitski milicajac, član drevnog izdanka šitske zajednice kojoj pripada i sami predsjednik Sirije Bashar el-Assad i kao i moćnici koji se nalaze oko njega.Uz nabildane, tetovirane mišiće, obrijanu glavu, gustu crnu bradu i markiranu bijelu trenerku, Ebu Džaafar (38) je u svakom slučaju lik koji ulijeva strah i koji je sada na međunarodnoj savjesti. Za milicajce poput Džaafara se vjeruje da su odgovorni za nedavni masakr u Houli i Qbeiru gdje je gotovo 200 sunitskih civila ubijeno, a većina od njih su bili žene i djeca.
Iako on ima ženu i djecu kod kuće, nakon što provede dan u dizanju utega u teretani i pijući Arak (jako arapsko piće s ukusom anisa koje lokalno zovu i ‘Mlijeko lavova’) da bi poboljšao raspoloženje, Džaafar većinu večeri provodi u noćnim klubovima u Latakiji, lučkomi gradu na mediteranskoj obali, gdje su režimske snage ove sedmice napale opoziciono selo.
Kao član mafijaške milicije koji je nastala krijumčarenjem robe, uređaja, droge i oružja između Sirije i Libanona po nalogu Assadove šire porodice, Ebu Džaafar nema problema da prođe pored izbacivača u noćnim klubovima.
Osim kada ga “mualim”, njegov šef pozove.
“Ako dobijem poziv od šefa onda mi se cijeli dan mijenja”, rekao je on. “Kad izlazim iz kuće, ne znam kad ću se vratiti.”
Pakira Kalašnjikov, pištolje, mašinku i granate za koje kaže da ih je dobio “od strane vlade”, i onda se Džaafar pridružuje svojoj bandi od 100 Shabiha.
U razgovoru s novinarom Džaafer je dao iskren i jedinstven uvid u nasilni, poremećeni svijet Shabiha, grupe koja pati od opasne mješavine vjerske indoktrinacije, manjinske paranoje i mafijaških korijena.
Masakri u sjevernoj Siriji, za koje su dužnosnici UN-a, očevici i Human Rights Watch zaključili da su počinili uglavnom pripadnici Shabiha iz susjednih sela, izazvao je val međunarodnih osuda.
Američki dužnosnici podigli su mogućnost vojne akcije, čak su analitičari opisali pljačkaške Shabiha kao “Frankensteina” sada izvan kontrole predsjednika. Režim je za oba masakra okrivio strane teroriste.
Kao i mnogi od sirijskih Alevita, za koje se smatra da ih ima 2,5 miliona što čini samo 12 odsto od ukupnog stanovništva zemlje, u odnosu na sunite koji predstavljaju 75 posto, Džaafar kaže da je odrastao boreći se sa siromaštvom.
“Moja priča je slična pričama svih Shabiha. Rođen sam u malom selu i nisam završio školu. Umjesto toga počeo sam raditi s ocem na našoj farmi limuna”, rekao je on.
Tokom služenja vojnog roka Džaafar se uključio u tamni vilajet sirijskih sigurnosnih službi, gdje su uniformirani milicajci radili zajedno s civilnim razbojnicima i to u režimski odobrenom krijumčarenju.
“Ja sam bio veći od ostalih, tako sam bio tjelohranitelj jednog višeg oficira”, rekao je on. “Nakon služenja vojnog roka on me je zamolio da budem njegov čovjek koji će poslovati s nekim Alevitskim krijumčarima”.
Tokom kasnih 1980-ih i ranih 1990-ih, Džaafar je živio životom gangstera na visokoj nozi, igrajući svoju ulogu u dobro organiziranoj krijumčarskoj mreži u luci Latakije.
Hrana, cigarete i roba subvencionirani od strane države bi se krijumčari iz Sirije u Libanon, a zatim usred građanskog rata su prodavani uz ogroman profit. Luksuzni automobili, oružje i droga, u međuvremenu, će tekli iz Libanona do doline Bekaa pa u Siriju uređenu po modelu strogog sovjetskog stila ekonomije koji je utemeljio Hafez el-Assad, bivši diktator, mentor i otac sadašnjeg sirijskog diktatora Bashara.
“Oni su poznati po svojoj brutalnosti i okrutnosti i slijepoj odanosti svojim vođama”, piše Yassein Haj Saleh, historičar i disident. “Shabihe su nedodirljivi i prolaze nekažnjeno. Ako bi došlo do sukoba između Shabiha i lokalne vlasti, vlasti se ne bi usudile braniti.”
Nekažnjavanje proizlazi iz jednog, ali ‘svemoćnog’ izvora: izravne veze između Shabiha i porodice Assad.
Navodni osnivači Shabiha su Namir el-Assad, rođak predsjednika Hafez el-Assada i Rifaat el-Assad, predsjednikov brat, a svaka pojedinačna grupa Shabiha bila je odana određenom članu porodice Assad.
U maju 2011, Evropska unija nameće sankcije Assadovim prvim rođacima, Fawwazu i Munziru, za njihovo sudjelovanje u “represiji nad civilnim stanovništvom kao članova Shabiha.”
Sirijski stručnjaci kažu da su članovi Shabiha pažljivo odabrani zbog njihove fizičke snage, nedostatka obrazovanja i slijepe odanosti alevitskoj sekti a naročito zbog odanosti porodici Assad.
“Odanost režimu Shabiha je daleko veća nego lojalnost drugih snaga sigurnosti, jer ako se sruši režim, oni će biti prvi koji će biti ‘zbrisani” ,kaže bivši sirijski vojni oficir, sada u redovima opozicionara.
Do sredine 1990-ih, Shabihe su se međutim, počele otrzati kontroli i Hafez el-Assad je naredio svom starijem sinu i očitom nasljedniku Baselu, poznatom po jahačkim vještinama i žestokom temperamentu, da ih vrati pod kontrolu. On je to i učinio, ali je ubrzo nakon što je poginuo u prometnoj nesreći, njegov nespretni mlađi brat Bashar, oftamolog bez vojnih vještina se našao u predsjedništvu.
Nakon Bazelove smrti, Džaafer kaže da je napustio redove Shabiha i otvorio radnju alkoholnih pića u Latakiji. Nastavio je usavršavati svoje bicepce, koji su sada ‘ukrašeni’ Zulfikarom, maćem Alije, r.a.,.
“Prošlog juna, prijatelji iz Shabiha me je zamolio da se vratim na posao s njima”, rekao je Džaafar. “Rekli su mi da moramo braniti predsjednika Assada i njegovu porodicu i zadržati moć alevitske sekte.”
Uskoro Džaafarova plata od oko 20 dolara dnevno za razbojništvo popela na stalnu mjesečnu platu koja je postala viša za oko šest puta od prosječne državne plate.
“Počeli smo s obračunima s demonstrantima, ali kada se opozicija naoružala krenuli smo ih napadati u njihovim selima”, rekao je Džaafar. “Osim naših redovnih plata uzimamo sve što možemo dobiti tokom napada:.TV, video player, elektroniku.”
Ali Shabihe ne samo da napadaju i kradu, svjedoci govore o mrtvoj djeci, od kojih pojedina imaju grozno unakažena lica- gdje su im mačetama raspolovljene lobanje. Takvo ekstremno nasilje izazvalo je ranije ovog mjeseca međunarodnu osudu.
“Cijele porodice su ubijane”, rekao je Ebu Ahmed, stanovnik Houla u svom svjedočenju odmah nakon napada. “Iz neposredne blizine ubijana su žene i djeca, ili su ih klali noževima. Sve su to uradile Shabihe.”
Džaafar brani vladin progon ponavljanjem režimskih riječi-da oružana opozicija prima podršku konzervativnih sunitskih država poput Katara i Saudijske Arabije.
“Dobili smo novac i oružje od naše vlade u borbi protiv tih vehabijskih radikala koji će prisiliti moju suprugu i kćeri da nose maramu i koji će zatvoriti sve vinske trgovine”, rekao je Džaafar.
Osim straha od rasta konzervativizma postoji i vjerska mržnja i netrpeljivost kao i strah od proganjanja. Džaafar tvrdi da su suniti vladali pogrešno više od 1400 godina od smrti poslanika Muhameda, s.a.v.s.,(?!!) a te da je pravi balans u Siriji tek obnovljen nakon što je Hafez el-Assad preuzeo vlast 1970.-tih, kada je masovno proširio svoju vojsku i sigurnosne službe s gotovo isključivo ljudima iz Alevitskih redova.
“Vlast je uzgajala miliciju, toliko duboko da se milicija pretvara da je država”, rekao je vodeći sirijski analitičar sa sjedištem u Damasku, koji je zatražio anonimnost.”Frankenstein je sada potpuno izvan kontrole.”
Ipak Shabiha koji je ubijao žene i djecu u Houli stigao je pod vojnom pratnjom. Prebjegli bivši vojni oficir je rekao da je tokom njegove službe u vojsci bilo poznato da je Mahir el-Assad, Basharov tvrdolinijaški mlađi brat koji ulijeva strah, osnovao mrežu Shabiha koji će obavljati ” prljave poslove za režim.”
“Svaka je grupa Shabiha je povezana sa sigurnosnim oficirom koji dobija izravne zapovijedi od Mahira”, kazao je, ukazujući na to da se bande samofinansiraju iz pljački i iznuda..
Džaafar međutim kaže da novac nije glavni motivator za nasilje koje slijedi iz poziva mualima.
“Znam da će se suniti osvetiti za ono što smo učinili. Ja se borim da obezbjedim dobru budućnost svojim sinovima i unucima. Dakle, ovo je konačna bitka… Pobjeda ili smrt. Nema trećeg izbora.”
islambosna.ba