Piše: Fahrudin Sinanović
Selo Sase u opštini Srebrenica, u blizini istoimenog pravoslavnog manastira, novo je uporište radikalnog vehabijskog pokreta u Republici Srpskoj“, objavile su neki dan beogradske „Večernje novosti“, a njima su to kao potvrdili bezbjednosno-obavještajni krugovi. Još je dodano da su „pripadnici vehabijskog pokreta izgradili za kratko vrijeme u ovom selu 20 kuća i formirali jaku bazu.“ Riječ je o veoma važnoj lokaciji koja se nalazi u blizini Drine na granici sa Srbijom. Utvrđene su i rute prema Goraždu i drugim mjestima u Republici Srpskoj i Federaciji BiH, što im omogućava dobru komunikaciju sa istomišljenicima širom zemlje i regiona, pisale su Večernje novosti.
Naravno, se top nije moglo proći bezi izjava članova Dodikovog plaćeničkog „Ekspertskog tima jugoistočne Evrope za borbu protiv terorizma“, koji su kazali da imaju informacije o pojačanim aktivnostima vehabija i stvaranju novih baza, te da se u tim zabačenim bazama obučavaju za terorističke akcije.
Oprez!!! Opet asfaltiraju puteve!
Ponovo je ponovljena laž koju je saopštilo Ministarstvo unutrašnjih poslova Republike Srpske o postojanju pripadnika vehabijskog pokreta u 14 opština u Republici Srpskoj: Kozarska Dubica (Krivdića brdo), Novi Grad (Urije i Vidorija, Blagaj), Prijedor (Kozarac, Hambarine, Rakovčani, Čarakovo, Puharska, Petrovo), Gradiška (Dubrave, Orahova), Prnjavor (Lišnja i Donja Mravica), Teslić (Kamenica), Banjaluka (Novoselija i Vrbanja), Kotor Varoš (Šiprage), Doboj (Kotorsko), Bijeljina (Janja), Zvornik (Lokvanjska rijeka, Šepak, Zvornička Kamenica), Bratunac (Konjević Polje, Glogova, Cerska), Srebrenica (Sućeska) i Vlasenica (u blizini sela Drum).
Prosrpski mediji su ukazali i na veliki „zločinački projekat“ vehabija. Naime, objavili su da „obavještajni podaci govore da vehabije u posljednje vrijeme asfaltiraju i prosijecaju nove puteve velike širine na području opština Goražde, Foča, Kalinovik, na pravcu takozvane Zelene transverzale, koja ih povezuje sa Sandžakom i Kosovom.“
Eto, sad znamo da je i asfaltiranje puteva opasno.
Navedene laži su, po oprobanom receptu, objavljene prvo u Srbiji, onda je ovu vijest /laž preuzela SRNA, od SRNE svi ostali i laž se, poput grude snijega, zakotrljala po cijelom regionu. Tako se po Gebelsovom receptu ponovljena laž opet pokušava servirati kao istina.
Prosrpski mediji, ili, još tačnije, antibošnjački i antimuslimanski mediji, ovoga puta za “sjedište vehabija” su izabrali mjesto Sase kod Srebrenice.
Prije agresije u Sasama su većinom živjeli Bošnjaci
Prema popisu stanovnistva BiH iz 1991 godine, selo Sase kod Srebrenice je imalo 538 stanovnika, od toga 442 Bosnjaka, 82 Srbina, 3 Jugoslavena i 11 Ostalih. Selo Sase nalazi se, pošavši od Bratunca prema Skelanima, uz neposrednu blizinu Drine i granice sa Srbijom. Početkom agresije na bošnjačko stanovništvo je izbjeglo u Srebrenicu. Nastavak priče je poznat.
Zašto je ovoga puta za priču o “vehabijama” izabrano selo Sase?
Učinjeno je to zato da se sakrije pljačka koju je počinla Srpska pravoslavna crkva uz pomoć entitetskih organa vlasti. Naime, u Sasama je na temeljima nekadašnje male seoske kapele izgrađen manastir “Svete Trojice”. Oko manastira se nalazi i nekoliko pomoćnih objekata. U manastiru službuju trojica monaha na čelu sa monahom Metodijem.
Ovaj crkveni kompleks dijelom je napravljen na uzurpiranoj i otetoj zemlji Bide Hasanović, a dijelom na otetoj vakufskoj imovini.
Bida Hasanović, nana sa svojih 72 godine, teško da može dobiti pravnu bitku protiv Srpske pravoslavne crkve i vlasti Republike Srpske. Uostalom, tu bitku, iako je godinama već vodi, još uvijek nije dobila ni nana Fata Orlović. SPC i vlasti u RS brine namjera Islamske zajednice da povrati svoju imovinu. A Islamska zajednica je jednu ovakvu bitku dobila; kada je iz Diviča uklonila crkvu koja je bila izgrađena na temeljima džamije. To je ono što brine Kačavendu, đavoljeg vladiku, kako su ga prozvali mediji, zbog njegove pohlepe, kriminala, podržavanja zločina i seksualnog napastvovanja mlađih službenika u crkvi. Naravno i kompletnu Srpsku pravoslavnu crkvu i vlast u RS. Zbog toga su izabrali selo Sase.
Monasi iz manastira napadali i šamarali žene
Da je to jedan od razloga potvrđuje i Alija Tabaković, predsjednik Medžlisa IZ Srebrenica. On je već pokušavao s monahom Metodijem razgovarati o povratu otete vakufske i privatne bošnjačke imovine. Jasno je dao do znanja da Islamska zajednica neće odustati od toga.
– Sase je nekad bilo bošnjačko selo, ali danas tamo Bošnjaka više skoro da nema. Vratilo se bilo nekoliko žena, koje su tamošnji monasi iz manastira stalno napadali, a neke i šamarali i one su morale otići. Sva priča o vehabijama i nekakvim teroristima u službi je zaštite otimanja bošnjačke imovine te imovine Islamske zajednice koju provodi Srpska pravoslavna crkva u sprezi s aktuelnom politikom RS. Naime, za potrebe infrastrukture manastira u Sasama, sa zemljom su sravnjeni i džamija i pripadajući joj harem sa svim nišanima. Da bi se osujetile tužbe IZ i protesti kod međunarodnih organizacija zbog nečuvenog kršenja ljudskih prava Bošnjaka u ovom djelu manjeg bh. entiteta, zvanične strukture RS svaki čas putem naručenih tekstova u beogradskim medijima, uz pomoć takozvanih eksperata koje plaća Vlada u Banjoj Luci, plasiraju priču o vehabijama, kazao je Alija Tabaković, predsjednik Medžlisa IZ Srebrenica, dodajući da su nestale i gruntovne knjige za selo Sase samo da bi se prikrivla pljača i omeo povrat vakufske i bošnjačke imovine.
Nema vehabija, ima četnika
Da u Sasama nema vehabija, zna svako. Čak je i monah Metodije priznao da oko njega nema vehabija, ali da “jedan ponekad prolazi selom”. I taj jedan je Bošnjak koji je i prije rata imao bradu.
U Sasama nema vehabija, ali zato ima četnika. Zulfo Salihović, zamjenik predsjednika Organizacije demobilisanih boraca Srebrenica, tvrdi da je u Sasama okupljalište aktivista pročetničke organizacije “Obraz”, pripadnika Ravnogorskog četničkog pokreta i nekadašnjih čuvara zločinaca Ratka Mladića i Radovana Karadžića. Kaže I da se u Sasama ponekad organizuju četničke orgije, koje završavaju pucanjem iz automatskog oružja.
Osim za prikrivanje pljačke i otimačine koju je počinila Srpska pravoslavna crkva, najnovija priča o vehabijama u Sasama može imati i drugu upotrebnu “vrijednost”. Naime, u toku je priča o izborima u Srebrenici, o izmjeni Izbornog zakona koji bi posebno tretirao Srebrenicu. Dodik računa da mu priča o širenju vehabijskog pokreta u BiH, a sada i u Srebrenici, može pomoći kod pregovarača iz međunarodne zajednice.
Ostaje da se vidi da li že sve ostati na priči, ali će se krenuti korak dalje. Naime, s obzirom da Sadik Ahmetović, ministar sigurnosti, Dodika oslovljava sa:”Šefe!” ne bi nas začudilo da SIPA i u Sasama ili nekom drugom već spomenutom mjestu u RS ne sprovede akcija “Svjetlost” kao u Maoči. Dokaze je lahko podmetnuti. Naći nekog plaćenika koji će nabrzaka načiti da klanja i da pusti bradu najmanji je problem.
Dodikovi kerovi su zalajali, ostaje da se vidi hoće li Sadik Ahmetović krenuti u lov?
Iako svi znamo das u priče o vehabijama u manjem entitetu laž, situacija nije ni malo bezazlena. Neki mediji, među njima i Avaz, su posjetili Sase i dokazali da tamo nema vehabija, ali dezinformacvija koju su plasirali prosrpski mediji sigurno je nanijela veliku štetu državi BiH. Upravo zbog toga bi se trebali oglasiti i bošnjački političari, počev od Bakira Izetbegovića, bošnjačkog člana Predsjedništva BiH, Zlatka Izetbegovića, ministra vanjskih poslova, pa do predsjednika svih stranaka kojima je stavrno, a ne samo vrebalno, stalo do BiH.
Saff br. 314.