Priredio: Harmin Suljić
Osjećam zadovoljstvo kada pomislim na gorčinu i neugodnosti koje sam doživio od meni dragih i srcu bliskih ljudi. Iskreno, između mene i njih ima mnogo zajedničkih tačaka kojima možemo i moramo prevazići nesuglasice. Osjećam zadovoljstvo i radost kada se sjetim kako mi je Allah podario uspjeh i uskratio mi da me šejtan uvede u svađe, prepirke i pisanje protiv moje braće svaki put kada se radi o isticanju moje ličnosti. Istina, nekada čovjek u stanju napetosti, slabosti i neobuzdane ljutnje, kaže ili napiše ono što sigurno nikada ne bi u trenucima prisebnosti i pribranosti. U tim trenucima htio bi osramotiti, obrukati, prosuti, potrati pod sa imenima i stavovima svoje braće, i mnogo štošta, ali…?
Nedvojbeno, nema nijednog grada a da u njemu nema smeća i kontejnera. Ali nije lijepo da to smeće natovarimo na kamione te da ga vozimo od jednog do drugog čovjeka i pokazujemo njegov neugodan vonj, crve, nečist i sl., jer znamo da ćemo time onečistiti i njihovu prirodu, srce, dušu, i nabrajanju nikad kraja.
U svim takvim situacijama, kad budem naveden ili isprovociran nečijim pitanjem ili riječima, ne dopuštam sebi takvo ponašanje i takve riječi, ne dopuštam da iz mene izađe moj džehl, da zaboravim sve ono što što sam učio pred svojim učiteljima, šejhovima i odgajateljima.
Najodurnija industrija jeste industrija proizvodnje neprijatelja. Tu zaista ne treba mnogo truda. Najviše materijala koji se koriste su glupost, loše razmišljanje, zatupljenost, bezosjećajnost o posljedicama. Sve to dovede vas da oko sebe okupite masu onih koji su na tom nivou, a vi zaboravite da morate biti uzdignuti iznad njih i njihovih ciljeva.
Životno iskustvo podučava da su mudrost, sabur i zadržavanje daha sa protivnicima najbolji lijek. Odgovoriti lijepo riječju pa istovremeno zaraditi sevap je čin koji svako može poželjeti, ali ne i priuštiti: ”Onaj ko ti je neprijatelj bio, prisan prijatelj će ti postati.” (Fusilet, 34)
Kada čovjek dugi niz godina radi bilo koji posao, a posebno da’vetski, onda je nemoguće da nakon svakog učinjenog djela zastane da posluša šta će drugi reći, a da zatim sakupi kritike i pohvale pa ponovo odgovori na njih.
Veoma sam zahvalan svim perima, brzim i oštrim poput sablje, koja su me naučila kako da nastavim ovim putem, nasmijan, smiren. Učim se, učim kroz ove događaje i kroz njima slične. Svaki put Allah potčini nekog od Svojih robova da bih ja popravio svoje stanje.
Svako pitanje obrađeno je na više načina, dva, tri pa i četiri, više ili manje. Svaki stav ima svoj dokaz. Istina, neki slab, neki jak. Neko je u pravu, a neko nije. Sve su to relativne stvari i razlikuju se od osobe do druge.
Nije sramota da iznijeti svoj stav. Nije sramota ni da ti se neko od braće suprotstavi, a nije loše ni to što će jedni podražati tebe, a drugi njega. Sve tako dok to ljude ne odvede u cijepanje džemata, pravljenje stranaka i frakcija. A onda se nakon toga prave tabori i pripremaju se jezici kao koplja za borbu.
Od tog trenutka čovjek pokreće jednu novu epohu u svom životu. Tada pogazi sve vrijednosti, čast, ugled… Zašto je to tako? Zato što si ti istina, sve ostalo je laž. Ti si dobar, svi ostali su loši. Ti uspostavljaš red, oni ga remete. Ti si daija i učen, a oni nisu.
Oni nemaju ništa pozitivno u svom radu. Eh, da im možemo naći barem jednu dobru stvar. Ali daleko su oni od toga, imaju oni projekata. Ali nemoj dopustiti da oni uspiju. Jer to su uglavnom varke i spletkarske rabote.
Ako ne možeš ubiti svoje neprijatelje, pokušaj ih dotući znanjem. Pokaži sve što znaš. Ali, zapitaj se: Jesu li to vrijednosti koje smo učili pred šejhovima i učiteljima?!
Iz knjige ”Hvala vam, neprijatelji”
Šejh Selman Fahd el-Aude