Piše: Abdusamed Nasuf Bušatlić 
Uzvišeni Allah u Kur’anu je objavio: ”Ni Jevreji ni kršćani neće neće biti tobom zadovoljni sve dok ne prihvatiš vjeru njihovu. Reci: ”Allahov put je jedini pravi put!” A ako bi se ti poveo za željama njihovim, nakon Objave koja ti dolazi, od Allaha te niko ne bi mogao zaštiti niti odbraniti.” (El-Bekare, 120.) Ovaj ajet je prije svega jasan dokaz nadnaravnosti Kur’ana kao posljednje i jedine autentične Allahove objave i u njemu se naglašava da je animozitet i mržnja koju nemuslimani nose i ispoljavaju prema islamu i muslimanima, utemeljena na vjeri ili ideologiji i da je ona trajna kategorija i ”prirodna” osobina nemuslimanskih skupina, u ovom slučaju kršćana, koja se ne mjenja protokom vremena i smjenom generacija, niti zavisi od geografskih, historijskih, ili bilo kojih drugih uvjeta. Ona također ne zavisi od njihovog htijenja ili nehtijenja, već isključivo od mogućnosti, na što nas Kur’an eksplicitno upozorava: ”Oni će se neprestano boriti protiv vas da vas odvrate od vjere vaše, ako budu mogli.” (El-Bekare, 217.) Ovu nepobitnu kur’ansku istinu potvrdili su ovih dana nadbiskup vrhbosanski kardinal Vinko Puljić i opatica Ivanka Mihaljević, inače nadstojnica franjevačkog samostana Školskih sestara Krista Kralja u Sarajevu.
Vuk dlaku mjenja, al’ ćud nikada
Svoju pravu ćud, po kozna koji put, pokazao je kardinal Vinko Puljić, kod kojeg su, u javnim nastupima u Bosni i Hercegovini, usta puna ljubavi, razumijevanja, suživota i pozivanja na učenje Allahovog poslanika Isaa a.s. ili Isusa, a izvan BiH i po raznim bh. kuloarima, svakom svojom riječju skrnavi i obezvrijeđuje Isaov a.s. nauk i otvoreno pokazuje svoju mržnju i pakost prema islamu i muslimanima. Da se imalo drži Isaovog poslaničkog naputka, on bi barem sačuvao svoj jezik od neistina, klevetanja i govora mržnje, jer je Isa a.s. pazio na to šta će reči i životinjama, a kamo li ljudima. Naime, prenosi se da je Isa a.s. jedanput naišao pored svinje, pa joj je rekao: ”Hajde prođi, dobro te snašlo!” Rečeno mu je: ”Zar se tako obrača svinji?” Odgovorio je: ”Plašim se da ne naviknem svoj jezik na ružan govor.” (Imam Malik, El-Muvetta’, II/985.)
Očigledno je da kardinal Vinko Puljić ne drži do ovakvih savjeta, pa je svoj jezik, a prije toga svoje srce, navikao na licemjeran i ružan govor, na govor mržnje i sijanja smutnje. Možemo samo predpostaviti šta sve govori o muslimanima iza leđa, kad je spreman da ih javno napada i vrijeđa.
Tako je on prilikom nedavne posjete Njemačkoj iznio čitav niz neistina na račun Islamske zajednice i muslimana u Bosni i Hercegovini, kao i općeg društveno-političkog ambijenta koji je, po njemu, u znaku gušenja slobode i skrnavljenja svih prava Hrvatima od strane Bošnjaka.
Ono što stvara dodatnu sumnju u kardinalove namjere i njegovu misiju jeste činjenica da je on te neistine izrekao upravo sada kad u našoj državi vlada ratno-huškačka atmosfera koju svjesno proizvode veliko-srpski nacionalisti i koja podsjeća na predratne devedeste godine prošlog stoljeća, kao i činjenica da je to uradio samo nekoliko dana nakon razgovora sa reisu-l-ulemom dr. Mustafom ef. Cerićem koji mu je došao na noge, pružene ruke i otvorenog srca, da razgovaraju o svim problemima koji se tiču dviju vjerskih zajednica koje oni predstavljaju i da zajedničkim snagama pokušaju dati doprinos u riješavanju tih problema, a na zadovoljstvo i u korist svih naroda i građana u BiH.
Iz čitavog niza neistina i kleveta koje je kardinal Puljić iznio pred katolicima u Njemačkoj, tri se posebno izdvajaju. Prva je ona o ugroženosti Hrvata u BiH u svim sferama društvenog života: kod zapošljavanja, u obrazovanju, u zabrani izgradnje crkava, itd., a što, po kardinalovom mišljenju, ima za cilj natjerati Hrvate da napuste Bosnu i Hercegovinu. Druga neistina, a koja je usko povezana sa prvom, jeste nešto što za divno čudo većina domaće, a ni strane javnosti do sada nije znala, da je: ”Katolička crkva jedina snaga u društvu koja nastoji da različite populacione grupe i religije žive u miru i ravnopravnosti”, i pored toga što su Hrvati manjina u BiH i što ih ima tek 10%.
I treće, on je izrazio zabrinutost zbog sve veće islamizacije Bosne i Hercegovine i učestalu izgradnju džamija, posebno u Sarajevu i to petrodolarima iz Saudijske Arabije. I da stvar bude još gora, u Bosni i Hercegovini je, posredstvom tih Saudijskih petrodolara, niklo stablo tzv. vehabizma koje se svakim danom sve više grana i daje nove plodove u vidu radiklanih i militantnih vehabija, kojih sad za sad, kako tvrdi Vinko Puljić (koristeći policijske izvore) ima između 3 i 5 hiljada, sa tendencijom njihovog stalnog rasta i uticaja u bh. društvu.
Umrite od muke!
U odgovoru na prvu neistinu ne treba trošiti puno riječi, dovoljno je samo proći gradovima Bosne i Hercegovine, (naravno sa izuzetkom RS-a, u kojoj, po Vinku Puljiću, Hrvati izgleda nisu ugroženi), pa čak i glavnim gradom Sarajevom, gdje Hrvati čine neznatan broj, pa se uvjeriti ko je vlasnik najvećih trgovačkih centara u tim gradovima. Jer, slika govori više od hiljadu riječi. Osim toga, opće je poznato da su Hrvati, kad je riječ o materijalno-finansijskoj situaciji, najbolje stali u Federaciji BiH. Zatim, kardinla je sam priznao da su Hrvati manjina u Bosni i Hercegovini i da ih ima 10 %, ako ih ima i toliko, ali su i pored toga dobili status konstitutivnog naroda i u vlasti, na svim nivoima, participiraju koliko i Bošnjaci kojih ima oko 50 %, a ne 40 %, kako bi možda volio kardinal. Čak su u raspodjeli ministarstava na državnom nivou dobili daleko važnija ministarastva od Bošnjaka, i opet se smatraju ugroženim.
A kad je riječ o njegovoj tvrdnji da su katolici glavni faktor stabilnosti u bh. društvu, mi bismo iskreno voljeli da je tako, ali na žalost nije tako, kardinale!
Evo samo nekih primjera koji u potpunosti demantiraju kardinalovu tvrdnju. Hrvatska manjina sprovodi aparthejd nad Bošnjacima u Stocu i drugim gradovima gdje te manjine ima više nego Bošnjaka, hrvatska manjina ne priznaje državna obilježja kao ni Srbi u RS-u, i umjesto bh. državne zastave u insitutcijama u hercegovačkim gradovima visi zastava države Hrvatske, i političke snage iz dva HDZ-a konstantno rade na destabilizaciji stanja u našoj državi, hrvatska manjina, a ne bošnjačka većina, je utemeljitelj dviju škola pod jednim krovom, jer ne žele da njihova djeca pohađaju nastavu zajedno sa Bošnjačkom djecom, hrvatska manjina u Livnu, gdje te manjine ima malo više, muslimanima ruši džamije, hrvatska manjina je krstačama ogradila i obilježila mjesta u kojima čine većinu, što je čista provokacije, jer ti krstovi ničemu drugom ne služe. Da ne nabrajamo zlodjela i vandalizme koje je počinila hrvatska manjina tamo gdje predstavljaju većinu, nakon rata pa do danas.
Očito je da kardinalu Vinku Puljiću nije stalo do istine i ne obraća pažnju na činjenice, već on svojim ponašanjem traži i priziva nevolje i smutnju, što je ravno ludosti. I kako god je bio sklon da skriva i iskrivljuje prošlost, posebno onu iz vremena srpsko-hrvatske agresije na Bosnu i Hercegovinu, on želi iskriviti i sakriti i pravu sliku sadašnjosti, praveći sve građane u BiH budalama i slijepim kod očiju.
U svom nerazumnom dolijevanju ulja na vatru, kardinal Puljić je, kao jedan od faktora ugrožavanja Hrvata u BiH, spomenuo i masovnu gradnju džamija i sve veću islamizaciju Bošnjaka. Njemu izgleda najteže pada vračanje Bošnjaka islamu i njihovo usklađivanje života sa normama islama, posebno kod omladine, a kao deklarisanom vjerniku i vođi Katoličke crkve, to bi baš trebalo da ga raduje, zato što iskreni muslimani poštuju svoje komšije i nipošto neće oskrnaviti njihova prava koja im je Allah zagarantovao, jer bi u tom slučaju počinili veliki grijeh. Od njihovog islamijjeta komšije katolici, pravoslavci i drugi nemuslimani, mogu imati samo koristi, nikako štete. Naravno, kardinal svoju mržnju prema islamu ipak ne izražava direktnim i otvorenim napadima na islam i muslimane u Bosni i Hercegovini, već ju je zakamuflirao zabrinutošću zbog pojave ekstremnog oblika islama, tzv. vehabizma i mnoštva tzv. vehabija, koji su, zbog njihovih ekstremnih stavova, prijetnja našem društvu.
Da kardinal Puljić ne uopćava i ne generalizira stvar i da se, govoreći o fenomenu tzv. vehabizma, na izrazito nepristojan i grub način ne petlja u problematiku islamske teologije što je isključivi domen Islamske zajednice, već da izrazi svoju ljudsku bojazan zbog pojave određenih slučajeva ekstremizma i incidenata koje su počinili neki ekstremisti iz muslimanskih redova, mi bismo ga i razumjeli, jer je ektremizam sam po sebi anomalija i zlo i treba na njega upozorit i pokušat ga suzbit. Međutim, problem je u tome što kardinal Vinko Puljić, sve ”nove muslimane”, kako ih naziva, svrstava među ekstremiste i vehabije i što, kao i ostali islamofobi, termin vehabizam koristi kao pokriče za svoju mržnju i napade na islam i muslimane.
Što je samo potvrda njegovog licemjernog odnosa prema muslimanima i potvrda one kur’anske istine: ”Mržnja izbija iz njihovih usta, a još je gore ono što kriju njihova prsa. Mi vam iznosimo dokaze ako pameti imate. Vi njih volite, a oni vas ne vole, a vi vjerujete u sve Knjige. Kad vas sretnu, govore: ”Vjerujemo!” – a čim se nađu nasamo, od srdžbe prema vama grizu vrhove prsta svojih. Reci: ”Umrite od muke!” Allahu su dobro poznate misli svačije.” (Ali Imran, 118-119.)
Prodali dušu đavolu
Vinku Puljiću, u sijanju smutnje i širenju neistina, pridružile su se i katoličke opatice iz Sarajeva, tačnije Ivanka Mihaljević, koja je, čudne li koincidencije, također van Bosne i Hercegovine, prilikom posjete sjedištu katoličke dobrotvorne ustanove Pomoć crkvi u nevolji, u Njemačkoj, govorila kako su navodno opatice izložene svakodnevnoj diskriminaciji i ponižavanju od strane muslimana u Sarajevu. Pa im je zbog toga: “Svakodnevni život generalno sve teži. Sve više muslimanskih ekstremista emigrira iz Saudijske Arabije i otvara firme u BiH.’’ Svoju zabrinutost i strah izrazila je riječima koje znače zvono za uzbunu: “Iznova i iznova mi osjećamo da nismo dobrodošli, iako je to naš dom.’’
Smatramo da ovo što su uradili Vinko Puljić i Ivanka Mihaljević nije nimalo slučajno, već će prija biti da je to dio pripremljene i osmišljene kampanje i strategije u borbi protiv islama i muslimana na ovim prostorima, a na temelju mržnje koju nose prema islamu, koja je spomenuta u ajetu na početku hutbe. U oba slučaja se radi o otvorenim i opasnim potvorama i lažima na muslimane u BiH, kako bi se oni, zbog određenih incidetnih slučajeva, okrivili za nasilje i diskriminaciju nad drugim i drugačijim. Znaju oni vrlo dobro da je normalno da se u jednom velikom gradu događaju raznorazni incidenti. Uostalom, zar ne gledamo i ne čitamo u crnim hronikama da svaki dan neko nekoga zbode u tramvaju, kafiću, na ulici, kao što je naprimjer izvjesni Branko neki dan u Sarajevu zboo jednog Bošnjaka. Zatim, incidenti kao što su pucnjave po školama, oružane pljačke, obijanje stanova i druge vrste kriminalnog i nasilničkog ponašanja. Dakle svi građani Sarajeva i BiH su izloženi istim uslovima i opasnostima života, a samim tim i vjerski službenici i službenice. Čak šta više, rijetki su slučajevi takvih incidenata u kojima su žrtve svećenici katoličke crkve u većinskim bošnjačkim sredinama. I da se Katolička crkva i njeni poglavari žale zbog gore spomenutih anomalija u našem društvu, mi bismo to također pozdravili i podržali. Međutim, ovdje se radi o zlonamjernim konstrukcijama i lažima s ciljem kaljanja ugleda i dovođenja u tešku situaciju muslimana u Bosni i Hercegovini. Kardinal Vinko Puljić i njegove opatice šalju poruke mržnje, posebno ako se ima u vidu to da su odaslate izvan naše domovine, u sredinama koje su ionako dovoljno zadojene islamofobijom i mržnjom prema islamu i muslimanima, pa je time njihov govor još opasniji i za svaku osudu.
Zbog svega toga, kardinala Vinka Puljića i ostale predsavnike Katoličke crkve koji šire govor mržnje i siju smutnju u našem društvu, podsjećamo na još jednu mudrost i poslaničko uputstvo Isaa a.s. nebi li se opametili. Prenosi se da je Isa a.s. svojim učenicima rekao: ‘’Blago onome ko čuva svoj jezik, kome je njegova kuća dovoljna i ko plače nad svojim grijesima.’’
Saff br. 309.