Piše: Adnan Maglić
Cilj opravdava sredstvo, pozitivne stvari postaju čudne i omražene, a laž i prevara su odlike uspješnih ljudi. Ovo su neke od glavnih karakteristika vremena u kojem živimo. U tome ćemo se svi složiti. Prateći dešavanja u našem bh. društvu pa i šire, ne mogu se načuditi koliko su ljudi postali licemjerni, neiskreni i nepravedni prema drugima. Iskrenost i pravda su, barem donedavno, bile univerzalne vrijednosti koje su krasile svakog moralnog i pametnog čovjeka. Pravedan insan bio je uzor u društvu, a pošto ih je bilo puno, to nije ni bila neka ekskluziva. Pravednost je temelj opstojnosti jedne države i društva. Allah, dž.š., će pomoći državu koju predvodi nevjernik radi pravednosti koju dijeli među ljudima. Uzvišeni kaže: ”Allah vam zapovijeda da odgovorne službe onima koji su ih dostojni povjeravate i kada ljudima sudite, da pravično sudite.” (En-Nisa, 58) U drugom ajetu Uzvišeni kaže: ”Allah zahtijeva da se pravedno bude, dobro čini, i da se bližnjima udjeljuje, a razvrat i sve što je odvratno i nasilje zabranjuje; da pouku primite, On vas savjetuje.” (En-Nahl, 90)
Muslimanu bi spomenuti ajeti trebali biti vodilja u životu. Tome ga uče još dok je u mektebu ili na vjeronauci u osnovnoj i srednjoj školi. Uče ga da bude pravedan prema svojoj supruzi i djeci, prema komšijama i prijateljima, prema nadređenim i podređenim. On je čak pravedan i prema svojim neprijateljima jer mu njegova vjera ne dozvoljava da drugima čini nepravdu pa makar oni prema njemu bili nepravedni. Allah, dž.š., kaže: ”O vjernici, dužnosti prema Allahu izvršavajte, i pravedno svjedočite! Neka vas mržnja koju prema nekim ljudima nosite nikako ne navede da nepravedni budete! Pravedni budite, to je najbliže čestitosti, i bojte se Allaha, jer Allah dobro zna ono što činite!” (El-Maide, 8)
Svjež primjer ljudske nepravednosti i duplih aršina jeste obilježavanje Nove godine. U vrijeme nastupanja Nove hidžretske godine (ovdje ne želim govoriti o šerijatskom stavu proslave Nove hidžretske godine), mnogi ”dušebrižnici” su kritizirali muslimane zbog troškova koji se prave prilikom proslave. Navodili su mnoge primjere ispaćenog i siromašnog bošnjačkog naroda kojem treba hljeba i soli, a ne fešta i proslava, bacanja pirotehnike, ilahije i zabave. Poznavajući od koga dolaze te kritike, jasno mi je bilo da se radi o degradaciji IZ-a i muslimana, ali mi nije jasno kako se ti isti ljudi, koji nose muslimanska imena, ne stide slaviti ovu njihovu Novu godinu. Odjednom je ono što je bilo pokuđeno postalo pohvalno, a zabranjeno je postalo dozvoljeno. Kada Njemačka, u vremenu finansijske krize može potrošiti 113 milona eura samo na priotehniku, a Banja Luka 120 hiljada KM na kićenje grada, što onda ne bismo i mi mogli da slavimo i trošimo pare. Vjerovatno će tu noć na trenutak nestati siromašnih i gladnih, onih isti koji su bili tu i kada je nastupila Nova hidžretska godina. Sada oni isti ”dušebrižnici” pravdaju rasipništvo činjenicom da je naš narod ispaćen i da mu je potrebno malo radosti i veselja, potrebno je zaboraviti sve one svakodnevne probleme sa kojima većina njih živi, kao da ti problemi nisu ni postojali kad je nastupala Nova hidžretska godina. Ovo je očiti primjer duplih aršina kojima pojedinci žele zadovoljiti svoje strasti, a ujedno degradirati sve ono što se ne uklapa u njihovu viziju i ciljeve.
Sličnih primjera i ponašanja imamo, haman, pa redovno na našim TV ekranima. Ali nekako je najnezaboravniji onaj koji je vezan za ubistvo nevinog mladića pod imenom Denis Mrnjavac. Jadni mladić izgubio je život u najljepšim godinama. Srce svakog normalnog čovjeka mora zadrhtati od tuge i boli što nam omladina ovako okrutno ostaje bez prava da nastavi živjeti i uživati u svim ljepotama ovog dunjaluka. Tada se čitava SDP mašinerija digla i sa svim raspoloživim sredstvima, kao prava i istinska opozicija, udarila po gradonačelnici Sarajeva Semihi Borovac. U tu borbu za ”pravdu i bezbjednost” uključile su se i mnogobrojne nevladine organizacije koje su dio mozaika zvanog SDP, a na čelu sa federalnom televizijom – FTV. Kukali, vikali, zapomagali, tražili mir i sigurnost. Predivno je to što su tražili! I mi smo to tada tražili, ali tražimo i danas. Zašto oni danas šute i iste stvari ne traže od aktuelnog gradonačelnika Sarajeva Alije Behmena.
Da li zbog toga što je iz iste PARTIJE kao i oni, ili možda misle da je ipak na ulicama glavnog grada zavladao red i mir. Nažalost, statistika im ne ide u prilog. Zašto za Magdija Dizdarevića nisu tražili ista prava kao i za njegove vršnjake koji na pravdi Boga bijahu ubijeni. Problem je u duplim aršinima. Problem je u krizi morala u kojoj živi ljudska civilizacija zadnjih decenija. Postali smo neprincipijelni i neiskreni jer nama upravljaju naše strasti, a ne želja za DOBROM koje je nekada u koliziji i sa našim ličnim prohtjevima. Potrudimo se da kormilo kojim upravljamo lađom našeg života bude vođeno riječima Plemenitog i Pravednog: ”Neka vas mržnja koju prema nekim ljudima nosite nikako ne navede da nepravedni budete! Pravedni budite, to je najbliže čestitosti.” (El-Maide, 8)