Piše: Amir Durmić
Šta je svojim ”herojskim” jurišem na američku ambasadu u Sarajevu htio postići Mevlid Jašarević? Kakve su mu se ideje vrzmale u glavi uoči i u toku samog napada? Šta je trebala biti poenta tog tragikomičnog čina i kakvu je ”poruku htio poslati” čitavom svijetu, tajne su koje će vjerovatno zauvijek ostati zabarikadirane negdje u slijepim ulicama Mevlidove kore velikog, srednjeg ili malog mozga. Njegov zagonetni um možda krije odgovore, a jezik odbija da progovori. Kažu da se brani šutnjom.
Kako nazvati Mevlida? Kako ga opisati? Ja ne znam. Osjećam se potpuno nemoćnim. Još od tog kobnog događaja pokušavam za njega i njegovo nedjelo pronaći adekvatan opis, ime, dijagnozu ili šta već. Ne uspijevam. Vjerujem da nisam sam. Pretpostavljam da ni najiskusniji psiholozi, ni najslavniji književnici, a ni najstručniji lingvisti naših prostora i šire, ne bi bili toliko sposobni da u jednoj riječi definiraju sav idiotizam koji je Mevlid pokazao u svojoj četrdesetdvominutnoj sarajevskoj predstavi kojom je sebi, bez ikakve sumnje, poput Nerona, Herostrata i njima sličnih tipova iz prošlosti, obezbijedio mjesto na crnim stranicama ljudske povijesti. ”Ako u historiju ne mogu inteligencijom, zašto ne bih glupošću?”, misao je kojom su se vodila ova dvojica spomenutih, a kojima se evo i Mevlid izgleda rado pridružio. Od mladića čije je ime bilo poznato tek užem krugu rodbine, poznanika i naravno austrijske policije, Mevlid je odjednom postao planetarno poznat. O njemu danima bruje domaći i strani mediji. Na našu veliku žalost, to će trajati još dugo.
Mevlid Jašarević – precizniji i od najpreciznijih
Pored toga što se svojom ”paklenom akcijom” uspio plasirati u sami vrh svjetski poznatih glupana, Mevlidu treba priznati još nešto: on je definitivno najprecizniji i najsposobniji strijelac kojeg je iznjedrio ljudski rod. Ni najobučeniji profesionalni vojnici iz najelitnijih vojnih jedinica, nikada, ama baš nikada, s manje metaka ne bi uspjeli nanijeti toliko štete muslimanima ovih prostora koliko im je on nanio. Sve ih je ranio, i to teško. Neki se nakon njegovog napada možda više nikada neće oporaviti. Pritisaka na muslimane koji drže do prakticiranja islamskih propisa, izgledali oni ovako ili onako, bilo je i prije Mevlida, a nakon njegovog debilskog napada, taj pritisak se umnogostručio. Sa ispaljenih sto i kusur metaka, koji su srećom uglavnom završili po sarajevskom asfaltu i u zidovima američke ambasade, Mevlid je opet regrutirao hiljade onih koji već godinama sataniziraju one muslimane koji se po svom izgledu ne uklapaju u njihovu percepciju ”umjerenih evropskih muslimana”. Mevlid je, svjesno ili nesvjesno, pokrenuo revoluciju koja od tog kobnog petka ne jenjava. Na noge su se opet podigli oni koji već godinama Bošnjake žele dovesti u vezu sa globalnim terorizmom i generalno ih kao narod proglasiti plodnim tlom za klijanje i brzo širenje ekstremnih ideja. Nažalost, Mevlid im je u tome toliko mnogo pomogao. Mnogi iz ovog miljea vjerovatno zadovoljno trljaju ruke i misle: ”Da se Mevlid nije pojavio, trebalo ga je izmisliti”.
Evo već danima desetine pojedinaca iz novinarskih, političkih ili čak akademskih krugova s ushićenjem citiraju sami sebe, te navode rečenice iz davno obavljenih razgovora ili objavljenih intervjua u kojima su upozoravali na ”širenje radikalizma” u Bosni, i ”kako je samo pitanje vremena kada će u Bosni da eksplodira”, te pobjednički (čitaj licemjerno) konstatiraju ”kako bi voljeli da su pogriješili”, ali kako su ”nažalost bili u pravu”. Gotovo svi oni su upali u vrlo opasnu zamku koja se zove generaliziranje, te za ovaj uistinu zločinački čin, krivca na ovaj ili onaj način nastoje pronaći u svakom članu našeg društva koji nosi dužu bradu i ide u džamiju, te uporno odbijaju da ovaj gnusni zločin pripišu isključivo njegovom počiniocu, sumanutom i vjerovatno psihički rastrojenom mladiću po imenu Mevlid Jašarević. Uistinu su rijetki oni koji su ovaj nemili događaj ocijenili kao incident i akt pojedinca, a ne kao pojavu koja će uskoro postati pravilo. Među njima je i zamjenik pomoćnika američke državne tajnice Filip Riker (Phillip Reeker) koji je u vezi Mevlidovog napada rekao da je to “akt pojedinca i da se tako treba tretirati”. Da i veliki procenat bh. javnosti na neki način dijeli njegovo mišljenje, potvrđuju i rezultati ankete na portalu depo.ba koji je inače poznat po neumornom kritiziranju pa i otvorenom blaćenju najviših organa IZ BiH i njenog vrhovnog poglavara, islamskih misionara, vjeroučitelja i vjeronauke, ali i svega što se na bilo koji način razlikuje od onoga što urednici i novinari ovog portala smatraju islamom koji je prihvatljiv za ”evropsko okruženje i evropski ambijent”. Naime, na spomenutom portalu, ubrzo nakon ataka na američku ambasadu, postavljena je anketa u kojoj su na pitanje (konstataciju) koje glasi ”Napad na američku ambasadu je…, ponuđena tri odgovora: a) opasan teroristički čin, b) pucanj u BiH, c) samo malo veći incident. Za sada, najviše ispitanika, njih čak 84 posto, opredijelilo se za zadnje ponuđen odgovor.
Kako da ti halalimo, Mevlide?
Muslimani Bosne i Hercegovine imaju hiljade razloga da Mevlidu ne halale i da ga na Sudnjem danu pred Uzvišenim Stvoriteljem optuže za sve neprijatnosti koje su doživjeli nakon njegovog zlodjela. Mevlid će prije svega biti pitan za krv nedužnih koju je prolio, a onda i za smutnju koju je izazvao, a smutnja je gora od ubijanja. Mevlid će pred Uzvišenim biti pitan za toliko mnogo stvari, da bi bilo nemoguće pobrojati ih. Recimo, odgovarat će između ostalog i za svoju porodicu (roditelje, suprugu, sina…) kojima je nanio trajne neugodnosti koje će ih sigurno pratiti kroz čitav život. Zamislimo samo kakvo će biti djetinjstvo i odrastanje nedužnog djeteta u koje će školski drugovi pa i čitava javnost, stalno upirati prstom uz opasku kako je to ”sin onog Mevlida”. Odgovarat će Mevlid i za novu lavinu kletvi, potvora, laži i psovki koje ovih dana sa raznih strana sipaju po svakome onome ko se potpuno neopravdano po bilo kojem osnovu dovodi u vezu s Mevlidom, pa makar to bilo i samo zbog brade koju ima i Mevlid. To naravno od odgovornosti pred Uzvišenim Allahom neće osloboditi sve one koji su sebi dozvolili da i sami postanu otrovni plodovi mržnje i bezumnosti koje je pucanjem po američkoj ambasadi posijao Mevlid, te su započeli s klevetanjem i optuživanjem nevinih. I neće samo Mevlid pred Allahom biti odgovoran za sve pobrojano. Odgovorni će biti i svi oni koji su (eventualno) na bilo koji način utjecali na Mevlida i pomogli mu da u svome umu kreira toliko iskrivljenu i nakaradnu percepciju islama koju je pred očima čitavog svijeta i praktično demonstrirao pucanjem po sarajevskim ulicama i ranjavanjem nevinih.
Ne pomaži nam više, Mevlide…
Kako god bilo, u svoj frci nakon ovog događaja i reakcija koje su uslijedile na taj zločinački čin, najgore su prošli oni kojima je Mevlid navodno htio pomoći. Mevlid ih je dovoljno povrijedio svojim ničim opravdanim postupkom koji je navodno učinio ”u ime islama i muslimana”, a nakon toga su se ”pomevlidili” i mnogi utjecajni pojedinci u našem društvu kao i gotovo svi bosanskohercegovački i regionalni mediji. I oni nažalost već danima, izbezumljeni i povampireni, svojim otrovnim jezicima i poganim perima ”pucaju” pojedinačnom i rafalnom paljbom po određenom dijelu bosanskohercegovačke populacije te potpuno svjesno javnost indirektno huškaju na linč istih. Uopće nije bitno što ogromna većina onih koje etiketiraju i prozivaju, na svojoj savjesti (niti u policijskom dosjeu) nema niti jedno jedino zlodjelo, krivičnu prijavu ili bilo kakav prekršaj. Nije bitno što se skoro stopostotno radi o uzornim građanima, dobrim komšijama, brižnim roditeljima, vrijednim članovima svojih kolektiva i besprijekornim džematlijama koji nesebično doprinose prosperitetu svojih zajednica kao i svoje domovine u cijelosti. To se njih uopće ne tiče. Zbog Mevlida i njemu sličnih maloumnika, din-dušmani su, po ko zna koji put, i za ovaj i za slične incidente i probleme na terenu počeli upirati prstom i u vjerske autoritete Bošnjaka koji se ni po kojem osnovu ne mogu dovesti u vezu s tim pojedincima i njihovim nedjelima. Ti autoriteti su oduvijek prvenstveno u svoje, ali i u ime svih čestitih Bošnjaka osuđivali svaki oblik nasilja i ekstremizma, ali i jednoumlja, i bili prvi koju su se odlučno suprotstavljali svakom vidu devijantnog ponašanja i nedjela koja se čine ”u ime vjere”. Njihove reakcije i na posljednji nemili događaj, tome idu u prilog. Iskreno se nadamo da nam budućnost više nikada neće iznjedriti nove ”mevlide” bilo kojeg tipa ili vrste, koji zarad lažnih ideala ili lične mentalne nesređenosti i frustracija, po nedužnim ljudima pucaju pravim oružjem, ili pak kao sredstvo ”rešetanja” po nevinim koriste svoje jezike i otrovna pera. Pored onih koje rane ili ubiju svojim oružjem, ovakvi i slični štetu će još jedino nanijeti svojoj domovini i ugledu Bošnjaka u svijetu, odnosno samima sebi. Oni su veliko iskušenje za sve nas. Allaha molimo da nas sačuva njihovog zla.
Saff br. 304.