Priredio: Sead ef. Jasavić
O Allahovi robovi, bojte se Allaha dž.š., iskrenim takvalukom i iskrenom bogobojaznošću, jer je to vasijjet i oporuka od Allaha dž.š., koja je upućena direktno nama, kao i generacijama prije nas, riječima: „Stavili smo u oporuku onima kojima je od prije data Knjiga, a i vama samima – (enittekullah!) – bojte se Allaha!“ (el-Nisa’, 131.)
Allah dž.š., nam na preko sedamdeset mjesta, u Kur’an-i-Kerimu, naređuje takvaluk i bogobojaznost, a brojni kur’anski ajeti nam daju opise bogobojaznih ljudi, i nagrade koje ih čekaju, i u svemu tome nema ničeg čudnog! Takvaluk i bogobojaznost je Allahova dž.š., oporuka svim stvorenjima, i to je najbolje opskrba i najbolja zimnica koju čovjek može pripremiti sebi za hladne, sušne i tamne noći koje ga čekaju, i koje će u kaburu provoditi sam! Takvaluk i bogobojaznost je ono što nekoga čini čovjekom od riječi; takvaluk je neprestano svođenje računa sebi i svome nefsu, u svim djelima.
Abdullah b. Mes’ud r.a., je definisao pojam takvaluk riječima: „Takvaluk i iskrena bogobojaznost se ogleda u tome da se pokoravaš Allahu dž.š., i da nisi jedan od ljudi koji su Mu neposlušni; da Ga spominješ i da Ga se sjećaš, nikako da Ga zaboravljaš; da si Mu zahvalan, i da ne budeš jedan od nezahvalnika!“
Alija b. Ebi Talib r.a., je ukratko opisao to u čemu se ogleda bogobojaznost i takvaluk, rekavši: „Takvaluk je strah od Allaha dž.š., rad i postupanje u skladu sa Objavom, i priprema za dan odlaska sa ovoga svijeta!“
Ebul-Derda’ r.a., je rekao: „Vrhunac takvaluka i bogobojaznosti se ogleda u tome da se čovjek boji Allaha dž.š., po pitanju obične trunčice!“
Ebu Hurejru r.a., je, jedne prilike, neki čovjek pitao o tome šta je takvaluk, pa mu je rekao: „Jesi li ikada hodao trnovitim putem? Ovaj čovjek odgovori: Da. Ebu Hurejre r.a., ga upita: Kako si hodao tim putem? Ovaj čovjek reče: Kad bih naišao na trnje, odbio bih se od njega ili bih ga preskočio ili bih ga posjekao i polomio. Ebu Hurejre r.a., mu reče: E to ti je takvaluk!“
Talek b. Habib rhm., je rekao: „Takvaluk je činjenje djela pokornosti Allahu, uz svjetlo i znanje od Allaha, nadajući se nagradi od Allaha, i nečinjenje djela neposlušnosti prema Allahu, uz svjetlo i znanje od Allaha, plašeći se kazne od Allaha!“
Omer b. Abdul-Aziz rhm., je rekao: „Takvaluk je proći se onoga što je Allah dž.š., zabranio, obavljati ono što nam je Allah dž.š., naredio, a ko preko toga imadne kakva dobra to je svjetlo nad svjetlom!“
Jedne prilike je Omer b. Abdul-Aziz rhm., bio upitan o tome kada će čovjek biti na vrhuncu takvaluka i bogobojaznosti – pa reče: „Onda kada čovjek izvadi sve što nosi u sebi, što mu je na duši i na srcu, i sve to stavi na jedan tanjir, i sa time prošeta kroz čaršiju – ne srameći se od ničega što se nalazi na njemu!“
Musa b. E’ajun rhm., je rekao: „Muttekije – iskreni i bogobojazni ljudi su se klonili halala plašeći se od toga da ne zapadnu u haram – zbog čega ih je Allah dž.š., i nazvao muttekijama!“
Imam el-Sevri rhm., je rekao: „Bogobojazni ljudi su nazvani imenom „muttekije“, zbog toga što su se čuvali i pazili od stvari od kojih se obični svijet ne čuva i ne pazi!“
Fudajl b. ’Ijad rhm., je bio upitan u tome: U kojoj zemlji je najvrijednije živjeti – pa reče: „Najvrijednija zemlja za življenje je ona koja te najviše pomaže u takvaluku i bogobojaznosti!“
Čovjek oblači odjeću kako bi se čuvao od hladnoće ili toplote; oblači obuću kako bi sačuvao noge od trnja i kamenja; uzima štit kako bi se sačuvao od strijele i koplja svog neprijatelja; čovjek gradi visoke bedeme, tvrđave i zidine kako bi se čuvao od njihovih spletki. Za razliku od navedenog takvaluk i bogobojaznost se ne dobija izgradnjom visokih bedema, niti se dobija preko odjeće, obuće ili oružja! Takvaluk i bogobojaznost se dobija pokornošću Allahu dž.š., sprovedbom Njegovih naredbi i klonjenjem od onoga što nam je On dž.š., zabranio!
Takvaluk je najljepša odjeća koju neko može obući, kako na ovome tako i na budućem svijetu! Allah dž.š., kaže: „O sinovi Ademovi, dali smo vam odjeću koja će pokrivati stidna mjesta vaša, a i raskošna odijela, ali, odjeća takvaluka-čestitosti, to je ono najbolje.“ (el-E’araf, 26.) Ko se ne ogrne odjećom takvaluka i ogrtačem bogobojaznosti – go je, pa makar i obučen bio!
O bitnosti takvaluka smo ovog puta prozborili zbog toga da bi razumjeli i shvatili da nam spasa i upute, bez takvaluka i iskrene bogobojaznosti, nema – a jedan od načina putem kojih se stiče takvaluk i bogobojaznost jeste i post – bilo onaj obavezni tijekom mjeseca Ramazana, ili dobrovoljni post drugim prilikama, što nam Allah dž.š., potvrđuje riječima: “O vjernici, propisuje vam se post, kao što je bio propisan generacijama prije vas – ne bi li ste bogobojazni bili!” (el-Bekare, 183.)
Iz ovog ajeta se da razumjeti to da je post veoma bitna komponenta u opisu vjerničke ličnosti jednog muslimana! Post je posebna vrsta apstinencije i ustezanja od posebno naznačenih stvari, u posebno određenom vremenu, uz posebno određene uslove i šartove. Post mjeseca Ramazana je stavljen u obavezu muslimanima druge godine po hidžri, dok je zekat bio propisan prije bitke na Bedru.
Post je odskočna daska takvaluka i bogobojaznosti zbog toga što sadrži u sebi pravu borbu sa svojim nefsom i svojom dušom, i zbog toga što je post voda koja gasi rasplamtjele pohote i strasti kod ljudi.
Ebu Hurejre r.a., prenosi da je Allahov Poslanik s.a.w.s., rekao: “Allah dž.š., kaže: “Svako djelo koje čovjek učini pripada njemu izuzev posta! Post pripada meni i Ja za njega posebno nagrađujem! Post je štit pa kada neko od vas zaposti neka se ostavi spolnog uživanja i neka ne priča mnogo, a ako ga neko bude psovao ili se bude htio sa njim tući, neka kaže: Ja postim. Tako mi Onoga u čijoj je ruci Muhammedova duša, zadah iz ustiju postača sigurno je kod Allaha bolji od mirisa mošusa. Postač ima dva veselja kojima se raduje: veseli se kada iftari i veselit će se svome postu onka kada se bude susreo sa svojim Gospodarem!” (Muttefekun ‘alejh)
Poslanik s.a.w.s., je rekao: “Islam je sastavljen od pet stvari: šehadeta i svjedočenja da nema drugog boga osim Allaha – la ilahe illalah, i da je Muhammed Allahov Poslanik – Muhammedun Resulullah, od klanjanja namaza, davanja zekata, obavljanja hadždža i posta mjeseca Ramazana!” (Muttefekun ‘alejh)
Dakle, islam se osim šehadeta svjedoči i potvrđuje namazom, postom, zekatom i hadždžom, što bi svaki, imalo svjestan musliman, trebao da uzme u obzir, i da svoju kuću islama kompletira sa svih strana!
Post je ibadet koji ima svoj smisao i cilj. Post je regeneracija za ljudsku dušu i tijelo. Postom odgajamo našu dušu i činimo je spremnom da se nosi sa svim nedaćama života na ovome svijetu. Post koji utiče na svakog pojedinca ponaosob u isto vrijeme utiče i na cijelu zajednicu ljudi zbog toga što je zajednica ljudi sastavljena od pojedinaca! Postom čovjek staje na put šejtanu i sužava mu prolaz kojim se inače navikao kretati – a to je ljudska krv. Poslanik s.a.w.s., je rekao: “O omladino, ko je od vas u mogućnosti da se ženi neka se ženi, a ko nije u stanju oženiti se neka posti – to vam je lijek!” Ovaj hadis nam ukazuje na to da je post jedan od lijekova i štitova kojima ćemo čuvati našu vjeru – šehadet i namaz!
Allah dž.š., je rekao: “Post je moj i samo Ja za njega posebno nagrađujem!” Islamski učenjaci komentarišu ovaj hadis time da su razne vrste ibadeta poput klanjanja, ruku’a, sedžde, dove, kurbana, sadaka itd., bile poklanjanje nekom drugom mimo Allaha dž.š., raznim kipovima i idolima, koje su ljudi obožavali klanjajući im se, prinošeći im žrtve, moleći im se itd., ali ono što se nikako ne bilježi jeste to da niko od nemuslimana-idolopoklonika, nije postio radi svojih božanstava i kipova, pa je zbog toga post jedna od glavnih odlika muslimana, mu’mina pravih muwehhida.
Pored toga što je post lično Allahov dž.š., ibadet, u čemu mu se niko ne miješa, post je ujedno pošteđen pretvaranja i licemjerstva, jer se sastoji od apstinencije, uskraćivanja i samo-zabrana, koje se golim okom ne mogu vidjeti. Ljudi ne mogu imati uvid u nečiji post osim da čovjek sam drugima obznani da posti, a što se samog posta tiče on se ne može vidjeti niti osjetiti.
Post je specifičan po tome što čovjek izgladnjuje svoju nutrinu, ožedni i ostavlja sve svoje strasti i pohote ni zbog koga drugog do radi Allaha dž.š.. Allahov Poslanik s.a.w.s., je rekao: “Svako djelo sina Ademovog pripada njemu lično. Dobro djelo se nagrađuje od deset do sedam stotina puta. Allah dž.š., je rekao: „Osim posta – jer je on striktno radi Mene i Ja za njega posebno nagrađujem. Čovjek ostavlja hranu radi Mene, ostavlja piće radi Mene, ostavlja slasti radi Mene, i ostavlja uživanje sa ženom radi Mene…” (Ibnu Huzejme)
Na kraju, moramo dati i jedno javno upozorenje od Allahovog Poslanika s.a.w.s., svima onima koji neopravdano ne poste dane mjeseca Ramazana, koji je rekao: “Ko bude neopravdano jeo samo jedan dan od mjeseca Ramazana – neće ga moći naknaditi pa makar i cijeloga života postio za taj dan!” (Buhari)
Molimo Allaha dž.š., da nas uputi pravome putu, i da nam olakša postizanje svih počasti i blagodati mjeseca Ramazana.
Amin ja rabbel-‘alemin!
Priredio: Sead ef. Jasavić, prof.fikha
Imam „Sultanija“ džamije, Plav, CG