- Ibn Abbas, radijallahu anhuma, prenosi da je Alija b. Ebu Talib, radijallahu anhu, (nakon posjete) izašao od Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, koji je bolovao od bolesti od koje će i umrijeti, pa ga ljudi upitaše: “Oče Hasanov, kako je osvanuo Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem?”, a on odgovori: “Zahvaljujući Allahu, osvanuo je zdravo.” Buhari.
Dokumentacija hadisa
Bilježi ga Buhari, Fethul-Bari, 8/142.
Manje poznata značenja
osvanuo je zdravo – ozdravio je.
Propisi, pouke i poruke
– Ukoliko postoji neka zapreka, recimo teška bolesti ili bolesnikovo uzimanje lijekova, te je čovjek onemogućen da lično posjeti bolesnika, onda je pohvalno da se o njegovom stanju raspita kod njegove porodice.
– Lijepo je biti krajnje optimističan u pogledu prognoze o ishodu bolesti drage i mile osobe.
– Onaj ko bude upitan o stanju nekog bolesnika, treba odgovoriti na sličan način kako je to učinio Alija b. Ebu Talib, radijallahu anhu, u citiranom hadisu. Na taj se način drugima daje na znanje da je bolesnik zadovoljan sa stanjem u kojem se nalazi jer je to Allahova volja i odredba, te da on nimalo ne posustaje u iskazivanju stalne zahvale Uzvišenom Allahu i da tegobe i nevolje nisu bile uzrok da posustane u tome, što će, uz Allahovu pomoć, biti uzrok prolaska njegove bolesti i njegovog skorog oporavka.
– Hadis govori i o velikoj brižnosti i pažnji koju su ashabi, radijallahu anhum, iskazivali Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem, pa kao što se on po potrebi raspitivao i vodio brigu o njima, na isti su način i oni vodili brigu o njemu. Dakle, takav vid ponašanja i plemenitog morala preuzeli su i naučili od njega, te su mu davali prednost čak i nad samima sobom.
– Pohvalno je osobu oslovljavati po kun’ji[1] kako su to učinili prisutni rekavši Aliji, radijallahu anhu: “Oče Hasanov”, i to je jedan vid umiljavanja toj osobi.
Poglavlje stotinu četrdeset sedmo
ŠTA TREBA REĆI ONAJ KO IZGUBI NADU U ŽIVOT
- Od Aiše, radijallahu anha, prenosi se da je rekla: “Čula sam Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, kako, naslonjen na mene, govori:
‘Allahummagfirli verhamni ve elhikni bir-refikil-e‘ala!
Allahu moj, oprosti mi, smiluj mi se i pridruži me društvu najuzvišenijih (najodabranijih) drugova!.’” Muttefekun alejhi.
Dokumentacija hadisa
Bilježe ga Buhari, Fethul-Bari, 10/127, i Muslim, 2444.
Propisi, pouke i poruke
– Hadis ukazuje na činjenicu da je Vjerovjesniku, sallallahu alejhi ve sellem, bilo ponuđeno da bira između života i smrti, pa je odabrao smrt jer je ona za njega bila bolja i donijela mu susret s njegovim Uzvišenim Gospodarom.
– Allahovi vjerovjesnici bili su upoznati sa trenutkom svoje smrti. To im je Uzvišeni Allah na neki način dao na znanje ili ih je o tome direktno obavijestio dok su boravili na samrtnoj postelji.
– Bolesnik treba da moli za oprost i milost, i nikako ne smije gubiti nadu u Allahovo milosrđe i oprost, niti smije očajavati i biti skeptičan po tom pitanju.
– Vjernik koji se nalazi na samrtnoj postelji treba još više intenzivirati i povećati činjenje dobrih djela.
– Onaj ko žudi i silno želi susret sa Uzvišenim Allahom, i Allah priželjkuje susret s njim.
- Također, od Aiše, radijallahu anha, prenosi se da je rekla: “Vidjela sam Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, na samrti, a kod njega se nalazila posuda (čaša) s vodom. Svoju je ruku stavljao u nju, a zatim se vodom potirao po licu govoreći
‘Allahumme e-inni ‘ala gameratil-mevti ve sekeratil-mevt!
Allahu moj, pomozi mi i osnaži me za smrtne muke i smrtnu agoniju!’” Tirmizi.
Dokumentacija hadisa
U ovoj verziji hadis je slab. Tirmizi, 978, Nesai, Amelul-jevmi vel-lejla, 1623, Ibn Madža, 1093, Ahmed, 6/64, 70, 77 i 151, Ibn Sa‘d, Et-Tabekatul-kubra, 2/257, i Hakim, 2/465, bilježe ga od Lejsa koji ga prenosi od Ibn Hada, on od Muse b. Serdžesa, on od Kasima b. Muhammeda, koji spomenuti hadis prenosi od Aiše, radijallahu anha.
Za ovaj je hadis Tirmizi rekao da je hasen-garib.
Hakim je kazao: “Lanac prenosilaca ovog hadisa je ispravan, a sa time se složio i imam Zehebi.
Kažem: Njegov lanac prenosilaca je slab i u njemu se nalaze dva nedostatka:
- nepoznatost prenosioca (ar. džehale) jer je Musa b. Serdžes anoniman i njegovo je stanje nepoznato;
- kontradiktornost i suprotstavljanje vjerodostojnijoj predaji (ar. nekare) jer je sadržaj ovog hadisa suprotan tekstu koji je zabilježen u vjerodostojnoj predaji koju bilježi imam Buhari, a u kojoj se navodi da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, na samrti rekao: “La ilahe illallah, inne lil-mevti sekerat – nema boga osim Allaha! Uistinu smrt ima svoju agoniju!” Bez obzira što je direktni prenosilac hadisa isti, a to je plemenita Aiša, radijallahu anha, prenosilac u Tirmizijevom lancu je anoniman, dok je prenosilac u senedu imama Buharija pouzdan.
Stoga je bilo primjerenije da autor (imam Nevevi), Allah mu se smilovao, navede vjerodostojnu predaju, a da zanemari onu koja nije ispravna.
Manje poznata značenja
smrtne muke – žestina i patnje smrti.
smrtna agonija – čas samog nastupanja smrti koji nadvladava dušu i osjećaje, tako da se oni polahko gube i nestaju.
Propisi, pouke i poruke
– Dozvoljeno je koristiti vodu kako bi se barem malo ublažila smrtna groznica.
– Iskreno i ponizno obraćanje Allahu te polaganje svih nada u Njega, olakšava muke i agoniju onoga ko je na samrti.
– U hadisu je pojašnjeno da smrt nosi patnje i agoniju i to u tolikoj mjeri i obimu da su čak plemeniti poslanici, alejhimus-selam, od Uzvišenog Allaha tražili olakšanje i ublažavanje tih muka.
– Onaj ko se nalazi na samrtnoj postelji, takav se Uzvišenom Allahu treba zahvaljivati i srcem i jezikom, i treba u potpunosti biti svjestan da su to njegovi zadnji momenti koje provodi na dunjaluku, stoga se treba maksimalno potruditi da svoj boravak na ovom svijetu okonča na najljepši način, očitujući riječi neprikosnovenog monoteizma (izgovarajući šehadet, tj. riječi la ilahe illallah).
– Onaj kome se smrt približila ne treba jadikovati niti očajavati, a pogotovo se ne smije ružno ponašati, vrijeđati ni govoriti ružne riječi, kao što se isto tako ne smije s drugima raspravljati niti svađati.
____________
Iz knjige “Radost pogleda” komentar djela “Rijadus-salihin”
Autor: Selim b. ‘Id el-Hilali
Preveo: Amir Durmić
Redaktura: Abdulvaris Ribo
Šerijatska recenzija: dr. Safet Kuduzović
_________________
[1] Kun’ja je vrlo proširen i u arapskom svijetu od davnina općeprihvaćen način davanja nadimka nekoj osobi. Naime, običaj je da se muškarcu daje nadimak tako što mu se iza riječi “ebun”, što znači “otac”, uglavnom doda ime njegovog prvog rođenog muškog djeteta, npr. Ebu Hasan (Otac Hasanov), dok se ženi iza riječi “ummun”, što znači “majka”, također uglavnom doda ime prvog rođenog djeteta, npr. Ummu Sufjan (Majka Sufjanova). (op. prev.)