Put do čiste duše

Musaid

Piše: Medin Mušić  (student na Islamskom univerzitetu u Medini)

Slavljeni Allah kaže: “Uspio je onaj ko je očisiti, a izgubio je onaj ko je zapostavi.” (Eš-Šems, 9–10) U tumačenju ovih ajeta, Ibn Kesir, Allah mu se smilovao, rekao je: “Riječi Uzvišenog: ‘Uspio je onaj ko je očisti’ odgovor su na zakletvu, tj. uspio je i spasio se onaj ko sebe očisti imanom i pokornošću, pa postane čist sa blagodatima Dženneta. ‘A izgubio je onaj ko je zapostavi’, tj. propao je ko sam sebe onečisti, zanemari svoju dušu u nevjerstvu i griješenju. Kaže se da je značenje: ‘Uspio je onaj koga Allah očisti’, tj. Allah popravi njegovu dušu i očisti je od grijeha i na bogobojaznost je usmjeri. ‘A propao je onaj ko je zapostavi’, koga Allah ostavi, tj. Allah ga napusti i prepusti ga samom sebi, u zabludi ga ostavi, sve dok se ne oda grijehu.” (Tefsiru Ibn Kesir)

Jedna od dova Poslanika, alejhis-selam, bila je i: “Allahu, daj mojoj duši bogobojaznost, očisti je, jer Ti si onaj koji je najbolje može očistiti, Ti si njen zaštitnik i gospodar.” (Muslim) Zato, najbolje čime se čovjek može zaposliti jeste njegova duša, jer je ona sklona zlu.

Kako spoznati mahane svoje duše

Ibn Kudama el-Makdisi, Allah mu se smilovao, u svom djelu Muhtesaru minhadžil-kasidin rekao je: “Ko želi da spozna mahane svoje duše, ima četiri načina za to:

  • Da sjedi pred učenjakom koji zna mahane duše, koji će mu ukazati na njegove mahane i kako ih izliječiti. Takvih je učenjaka danas vrlo malo, pa ko ga nađe, našao je vrsnog doktora i ne treba ga napuštati.
  • Da nađe iskrenog, pametnog i pobožnog prijatelja i da traži od njega da mu nadzire dušu, da ga upozorava na ružne osobine i postupke. Vođa pravovjernih Omer b. Hatab, Allah njime bio zadovoljan, govorio je: “Neka se Allah smiluje onom ko nam ukaže na naše mahane.” Prve generacije voljele su onoga ko im ukazuje na njihove mahane, dok danas, nažalost, većina nas ne voli takve ljude.
  • Da spozna mahane svoje duše kroz riječi svojih neprijatelja, jer oči nezadovoljnih otkrivaju mahane, pa čovjek tako ima više koristi od neprijatelja koji ga ogovaraju nego od prijatelja koji mu laskaju i skrivaju njegove mahane.
  • Da se druži s ljudima, jer sve loše što vidi među njima, treba izbjegavati.

Čišćenje duše

Četiri su faze čišćenja duše:

  • Popraviti srce, jer ako je srce ispravno, ispravno je i cijelo tijelo, kao što je rekao i Poslanik, alejhis-selam: “Zar u tijelu nema komad mesa, ako je on zdrav, zdravo je i cijelo tijelo, a ako je on bolestan, bolesno je i cijelo tijelo? To je srce.” (Buhari) Zato što su organi odraz srca, oni govore šta srce osjeća i skriva. U tom je kontekstu jedan od prethodnika rekao: “Čovjek je onakav kakva su mu dva organa: srce i jezik.”
  • Popraviti svoje ponašanje, jer lijepo ponašanje neophodno je na ovom putu i zbog toga je islam posvetio veliku pažnju uljepšavanju ponašanja muslimana, jer je to znak njegovog posvećenja vjeri. Allah, džellešanuhu, kaže: “A onaj koji se bude bojao stajanja pred svojim Gospodarom i odvraćao dušu svoju od strasti, zaista će Džennet nastaniti.” (En-Naziat, 40–41)
  • Priprema tijela na lijepo ponašanje, jer ispravno srce i ponašanje nesumnjivo utječu na ostale čovjekove organe i oni trebaju biti pravilno pripremljeni kako bi se uskladili sa ispravnošću srca i ponašanja.
  • Priprema duše za obavljanje svoje uloge u društvu, jer musliman živi kako bi obavljao svoju ulogu, a ne da bi samo jeo, spavao i umro kao životinja. Kur’an je opisao takve ljude kao one bez cilja, pa je rekao: “Oni su poput stoke, čak i gori” (El-A’raf, 179). Zato islam obavezuje muslimana da obavlja svoju ulogu u društvu, svaki prema svojim sposobnostima. Poslanik, alejhis-selam, rekao je: “Svaki musliman treba da da sadaku.” Ashabi su upitali: “A ako ne nađe?” Na to Poslanik reče: “Neka radi svojim rukama, koristi sebi i daje sadaku.” Ashabi ponovo upitaše: “A šta ako ne može?”, a Poslanik reče: “Neka pomogne onome ko je u potrebi.” “A šta ako ni to ne može?”, upitaše ashabi, a Poslanik odgovori: “Neka poziva da se čini dobro.” “Ako ni to ne može?”, ponovo upitaše. “Neka se kloni zla, jer je i to sadaka”, odgovori Poslanik. (Buhari i Muslim)

Hasan el-Basri, Allah mu se smilovao, rekao je: “Sreo sam ljude koji nisu imali mahana, pa su govorili o tuđim mahanama, a onda je Allah i njima dao mahane. A sreo sam ljude koji su imali mahana, ali su šutjeli o mahanama drugih, pa je Allah i njihove mahane sakrio.”

Zaokupljenost stvarima koje nas se ne tiču

Mnogi ljudi budu iskušani na način na koji nisu ni svjesni, jer su bili u Allahovim blagodatima, ali su se zabavili stvarima koje ih se ne tiču. Svako ko je zaokupljen tuđim stvarima, slab je u sebi, jer ne može da se suoči sa sobom, da otkrije svoje mahane.

Budi iskren prema sebi, spasi se, teži ka tome i nemoj se baviti nečim čime te Allah nije obavezao, a posebno ne onim što ti je zabranio.

Mustafa es-Sibai u svojoj knjizi Ovako me naučio život rekao je: “Kada ti duša poželi da učini grijeh, ti je podsjeti na Allaha, pa ako je to spriječi, zahvali se Allahu. Ako se pak ne pokaje, podsjeti je na ćud ljudi, i ako je to spriječi, zahvali se Allahu. Ako se i tada ne pokaje, podsjeti je na sramotu koju će doživjeti ako drugi saznaju, i ako je to spriječi, zahvali se Allahu. Ako se i tada ne pokaje, to je znak da je tvoja duša nakon toga postala poput životinje.”

Neke duše zaustave se na Allahovim granicama odmah nakon što ih podsjetiš na to, odmah nakon najblažeg savjeta. Njihovo stanje kaže: “Ne gledaj koliko je mali grijeh, već na veličinu Onoga Kome griješiš.” Ovakve duše žive na velikom stepenu u pokornosti Allahu, obožavaju svoga Stvoritelja kao da Ga vide, a iako Ga ne vide, znaju da On njih vidi. Druge duše pate od bolesti, želje za statusom i moći, njihov fokus je na tome šta drugi misle o njima, kako se prema njima odnose i koliko ih cijene. Takve duše trude se da zadive ljude svojim riječima i postupcima, a drugi im pomažu tako što se na njih obaziru i laskaju im.

Slijeđenje strasti

A postoje i duše koje su preplavljene svojim strastima i željama pa su ih odvele u živo blato zla i moralnog propadanja, sve dok se svojim postupcima, slijeđenjem svojih strasti nisu izjednačile sa životinjama. A, blago se onima čije su se duše uzdigle iznad svojih strasti i želja, kako bi se približili stepenima meleka, pa čak ih i nadmašili – njima se Allah ponosi pred melekima. Najjasniji primjer za to jeste okupljanje na Arefatu, gdje se sastaju svi vjernici iz cijeloga svijeta. Na ovaj veličanstveni dan, Allah se ponosi pred Svojim melekima i pita šta to oni žele, kako se navodi u hadisu koji bilježi imam Muslim.

Svi smo osjetili gorčinu grijeha, kad nam je tama obuzela srce. A, mnogi su osjetili Allahovu blagodat u osjećaju pokornosti i bliskosti sa Allahom. Ali jesmo li ikad osjetili slast ostavljanja grijeha?

Imam Ebu Abdullah el-Kahtani rekao je:

Kada se u tami s grijehom osamiš,

i duša te pozove da grijeh učiniš.

Dušo moja, reci joj, Boga se stidi,

Onaj Ko je stvorio tamu me vidi.

Svi znamo da je ovo naše vrijeme ispunjeno iskušenjima, čak da svaka minuta koja prolazi nosi sa sobom neko iskušenje kojim nas Allah stavlja na ispit. Ako ti se na putu nađu grijeh i iskušenje, osjeti tu slast ostavljanja grijeha. Poslušaj svoj unutrašnji glas kako vapi i kazuje: “Allahu moj, Ti znaš da ovaj grijeh nosi samo trenutnu slast, ali sam ga ostavio samo radi Tebe. Niko me ne vidi osim Tebe, niko ne zna moja djela osim Tebe. Moji grijesi su me umorili, udaljili od Tebe, umorio sam se od daljine od Tebe, želim Tvoju blizinu. Želim Tvoje zadovoljstvo.”

Allah će usaditi u tvoje srce svjetlost, mir i slast s kojom se ne može ništa porediti, posebno slast onog grijeha da si ga uradio.

Sjeti se riječi: “Doista je duša sklona zlu” (Jusuf, 53), pa ako te tvoja duša na grijeh navodi, suprotstavi joj se i odvrati je od toga. Nema ničeg važnijeg što trebaš držati pod kontrolom od tvoje duše, ništa nije važnije da se obuzda od tvog jezika i očiju, jer oni zahtijevaju čvrste uzde kako bi se s njima upravljalo.

Sjeti se: “Kako možeš biti nepokoran Allahu, a pri tome očekivati Njegovu milost?” Zar se ne stidiš Allaha? Zar se ne stidiš tražiti nešto od Njega? Zar se ne opominješ da ćeš se Njemu vratiti? Kako postupaš, tako ćeš i biti nagrađen, a nagrada je srazmjerna djelima. Tvoj Gospodar nikoga neće nepravedno kazniti.

Sjeti se: “Koliko je strasti na trenutak donijelo dugotrajni sram?” Koliko je grijeha oduzelo mogućnost noćnog namaza godinama? Koliko je jedan pogrešan pogled oduzeo svjetlosti u srcu? Dovoljne su riječi Vuhejba b. Verda koji je na pitanje: “Da li osjeća pokornost onaj koji griješi?”, rekao: “Ne… ni onaj ko samo pomisli na grijeh.”

Najveća kazna za grijeh

Najveća kazna za grijeh je uskraćivanje slasti pokornosti, iako je čovjek može zanemariti zbog slabosti svoje duše, slabog imana ili bolesnog srca. Ibn Dževzi je prenio riječi jednog učenjaka iz Benu Israila: “O Gospodaru, koliko Ti ja griješim, a Ti me ne kažnjavaš?” Na to mu je rečeno: “Koliko te kažnjava, a ti to i ne osjećaš? Zar ti nije uskraćena slast razgovora sa mnom?”

Sjeti se govora prvih generacija o grijesima:

  • Ibn Abbas, radijallahu anhu, rekao je: “Doista grijeh ostavlja crnilo na licu, tamu u srcu, slabost i manju opskrbu, te mržnju drugih ljudi.”
  • Fudajl b. Ijad rekao je: “Koliko smatraš malim svoj grijeh, toliko će on biti veliki kod Allaha. A onoliko koliko ga ti smatraš velikim, on će kod Allaha biti manji.”
  • Jahja b. Muaz er-Razi rekao je: “Čudim se čovjeku koji u svojoj dovi kaže: ‘Allahu, nemoj dozvoliti da se neprijatelji raduju mojim nevoljama’, a zatim on sam sebi donese radost svog neprijatelja. Pitali su ga: ‘Kako to?’, a on im je odgovorio: ‘On griješi prema Allahu i time će na Sudnjem danu dati priliku svakom svom neprijatelju da se raduje njegovoj kazni.’”
  • Jedan od dobrih prethodnika rekao je: “Allah je stvorio meleke s umom bez strasti, stvorio je životinje bez uma sa strastima, a potom je stvorio čovjeka sa umom i strastima. Pa ko bude koristio svoj um protiv strasti, bolji je od meleka, a onaj ko slijedio svoje strasti nad umom, gori je od životinje.”

I na kraju

Digni ruke svome Gospodaru, iskrena srca i suzna oka uputi Mu dovu. Obrati se Onom Koji nikada ne razočara onoga koji se nada, niti odbija onoga koji Ga moli. Traži od Njega neka ti podari slast u ibadetima i neka tvoje srce i tvoju dušu ispuni tom slašću, jer On je taj koji odgovara na dovu onoga koji je u nevolji kada Ga doziva.

 

El-Asr, br. 126.

 

Share This Article
Leave a comment