Nepobitni dokazi da je Kur’an Božija riječ

Piše: Irfan Hajrudin Klica, prof. šerijatskih nauka i dipl. psiholog

 Allah je iz Svoje neizmjerne mudrosti odredio da se uputa jasno razlikuje od zablude, tako da ljudi bez poteškoće mogu prepoznati pravi put i stranputicu. Otuda je Allah Svojim poslanicima davao razne dokaze i mudžize kako bi to bio nepobitan argument istinitosti njihovog poslanstva, koji će ljudima ukazati na to da se radi o istini, jer, u suprotnom, bilo ko od ljudi mogao bi tvrditi da je Božiji poslanik i da ga je Allah poslao.

S obzirom na to da je Muhammed, sallallahu alejhi ve sellem, posljednji Božiji poslanik, poslan čitavom čovječanstvu, i poruka koju je on dostavio važeća je do Kraja svijeta, najveća mudžiza, Kur’an plemeniti koji mu je dat, može da se ispituje, a ljudi svih vremena nakon njegove objave mogu da ga provjeravaju i izučavaju. Prema tome, Kur’an je univerzalna objava, primjenjiva u svakom vremenu i na svakom prostoru.

Dakle, postoje jasni dokazi, za razumom obdarene, da je Kur’an Božija riječ. Kao dokazi, u Kur’anu se navode naučne činjenice iz raznih oblasti koje čovjek u to vrijeme, prije više od 1400 godina, bez objave nikako nije mogao znati. Pored naučnih činjenica, koje se i dan-danas otkrivaju, Kur’an obavještava o nekim dešavanjima koja su se dogodila onako kako su i najavljena, a i sam kur’anski stil jedan je od nepobitnih dokaza da je Kur’an Allahova objava koja je izazov ljudima do Sudnjeg dana. Usto, kur’anski savršeni sistem uređenja svih aspekata čovjekovog života, nenadmašni je dokaz božanskog porijekla posljednje objave. O svemu tome ispisani su mnogobrojni tomovi knjiga i nastavljaju se ispisivati. Ukratko, Kur’an je najveća mudžiza.

Najracionalnije objašnjenje za mnoge jedinstvene i čudesne aspekte Kur’ana jeste da može biti jedino od Boga. Uzvišeni kaže: “A zašto oni ne razmisle o Kur’anu? Da je on od nekog drugog, a ne od Allaha, sigurno bi u njemu našli mnoge protivrječnosti.” (En-Nisa, 82)

Naučne činjenice spomenute u Kur’anu

Za nas muslimane Kur’an je kriterij suđenja ili rastavljanja dobra od zla, i on je ujedno i naše mjerilo istine. Međutim, za jednog obrazovanijeg čovjeka, koji je ateista, naučno znanje je univerzalni test u koji on vjeruje. Stoga ćemo ovdje navesti neke ajete iz Kur’ana koji govore o naučnim činjenicama, otkrivenim u modernom dobu. Uzvišeni Allah kaže: “Mi ćemo im pružati dokaze Naše u prostranstvima svemirskim, a i u njima samima, dok im ne bude jasno da je Kur’an istina.” (El-Fussilet, 53)

• Širenje kosmosa. Uzvišeni Allah kaže: “Mi smo nebo snagom sazdali, i Mi smo, uistinu, proširitelji” (Ez-Zarijat, 47). Stiven Hoking u svojoj knjizi A Brief History of Time kaže: “Otkriće da se kosmos širi bila je jedna od najvećih intelektualnih revolucija dvadesetog stoljeća.”
• Sunčevo kretanje. Uzvišeni Allah u više ajeta govori o kretanju Sunca, a u jednom od njih kaže: “I Sunce se kreće do svoje određene granice, to je odredba Silnoga i Sveznajućeg” (Jasin, 38). Uvjerenje da je Sunce nepokretno u centru Sunčevog sistema i da se planete okreću oko njega bilo je široko rasprostranjeno sve do 20. stoljeća. Međutim, danas je ustanovljena naučna činjenica da Sunce nije statično, već da se i ono kreće, a o čemu nam je Kur’an govorio još prije 1400 godina.
• Nemiješanje mora. Uzvišeni Allah kaže: “Pustio je dva mora da se susreću, između njih je pregrada i ona se ne miješaju” (Ez-Zarijat, 47). Ovu Kur’anom potvrđenu karakteristika mora – da se međusobno dodiruju, a da se njihove vode ne miješaju – u nedavnoj prošlosti otkrili su okeanografi.
• Tama u dubinama okeana. Uzvišeni Allah, govoreći o djelima nevjernika, kaže: “…ili su kao tmine u dubokom moru koje prekrivaju talasi iznad kojih su drugi talasi, a iznad kojih su oblaci; sve tmine jedne iznad drugih. Ako bi izvadio ruku skoro da je ne bi vidio – a onaj kome Allah ne da svjetlo, neće svjetla ni imati” (En-Nur, 39–40). Ljudi nisu u stanju da bez pomoći rone više od dvadeset-trideset metara, i ne mogu preživjeti u okeanskim dubinama većim od 200 metara. Stoga su naučnici tek u novije vrijeme bili u stanju da, pomoću moderne opreme, potvrde da je u dubinama mora tama.
• Razvoj embriona čovjeka. Uzvišeni Allah kaže: “Mi smo, zaista, čovjeka od uzorka gline stvorili, zatim činimo da kao kap sjemena u stanište pripremljeno dospije, pa onda kap sjemena ugruškom stvorimo, zatim od ugruška zakvačak stvorimo, pa od zakvačka kosti stvorimo, a onda kosti mesom zaodjenemo, i poslije ga, kao drugo stvorenje, oformimo, pa neka je uzvišen Allah, Najbolji Stvoritelj!” (El-Mu’minun, 12–14). Jasno je da su ove tvrdnje morale doći od Allaha zbog toga što gotovo sve navedene naučne činjenice nisu bile otkrivene ni mnogo stoljeća nakon objavljivanja Kur’ana.

Kur’ansko obavještavanje o budućim događajima koji su se obistinili

Uporedo sa naučnim činjenicama, koje nije mogao znati nijedan čovjek tog vremena, Kur’an govori i o budućim događajima koji su se obistinili, što je, također, dokaz da je Kur’an od Sveznajućeg Allaha.

• Pobjeda Bizantinaca. Uzvišeni Allah kaže: “Bizantinci su pobijeđeni, u susjednoj (najnižoj) zemlji, ali oni će poslije poraza svoga sigurno pobijediti, za nekoliko godina” (Er-Rum, 2–4). Ovi ajeti objavljeni su nakon što su Perzijanci žestoko porazili Bizantince (Rimljane), toliko da je Rimska imperija došla do tačke raspadanja. Međutim, nakon sedam godina, 627. godine, dolazi vijest o velikoj pobjedi Bizantinaca nad Perzijancima.
• Obavijest o tome da će Ebu Leheb umrijeti kao nevjernik. Uzvišeni Allah kaže: “Neka propadne Ebu Leheb, i propao je! Neće mu biti od koristi imetak njegov, a ni ono što je stekao, ući će on sigurno u vatru rasplamsalu, i žena njegova što drvlje nosi; o vratu njenu bit će uže od ličine usukane” (El-Leheb, 1–5). Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, imao je amidžu koji je bio poznat po nadimku Ebu Leheb. On je bio jedan od najžešćih neprijatelja islama. Uzvišeni Allah objavio je suru u kojoj se govori o tome da će Ebu Leheb i njegova žena biti stanovnici Vatre. Oni su živjeli dugo godina nakon objave ove sure i umrli su kao nevjernici. Nisu mogli čak ni licemjerno da prihvate islam. A sve što je trebao Ebu Leheb jeste da samo kaže da je prihvatio islam i time bi mogao reći da je Kur’an pogriješio i da nije od Boga. Međutim, i pored toga što je od objave te sure prošlo dugo vremena, desetak godina, i borbe protiv islama na sve načine, on to nije mogao, jer Kur’an je istina od Allaha Sveznajućeg.

Nenadmašni jezički stil Kur’ana

Arapi su od davnina bili poznati kao vrsni pjesnici i govornici, izuzetno su cijenili književnost, pjesništvo i govorništvo, i upravo je jedna od najvećih nadnaravnosti Kur’ana to da su Arapi ostali nemoćni pred njegovim jezičkim savršenstvom. Niko od njih nije mogao doći ni sa čim sličnim, iako je Kur’an sačinjen od istih slova i riječi koje svakodnevno izgovaraju Arapi. Uzvišeni Allah kaže: “Zar oni da govore: ‘Izmišlja ga!’ – Ne, nego oni neće da vjeruju; zato neka oni sastave govor sličan Kur’anu, ako istinu govore!” (Et-Tur, 33–34). Neki od aspekata koji ukazuju na nenadmašni jezički stil Kur’ana su:

• Jezik Kur’ana je najjasniji, punoznačan, razumljiv, nenadmašan, nadnaravan.
• Ne odstupa od istine i odlikuje se jezgrovitošću, ritmom i stilom koji je apsolutno drugačiji od ljudske poezije i literature.
• Jezik Kur’ana je najsadržajniji i najsveobuhvatniji sa aspekta značenja.
• Kur’an se ne obraća samo ljudima koji imaju određene intelektualne ili duhovne sposobnosti, nego se obraća svim ljudima.
• Kur’anski ajeti često se ponavljaju, ali to nimalo ne umanjuje ljepotu njegovog stila, nego se na taj način iznova otkrivaju neiscrpne kur’anske mudrosti. I, to je jedan od aspekata u kojima se Kur’an razlikuje od govora ljudi: ponavljanje u govoru ljudi ukazuje na loš stil i izaziva zasićenost, dok ponavljanje u Božijem govoru ukazuje na neiscrpnu riznicu mudrosti i značenja.
• Slušanje Kur’ana na arapskom jeziku ima snažan utjecaj. Iz tog razloga mnogi, koji čak nisu Arapi i koji ne znaju ni govoriti ni pisati arapski, ganuti su kada slušaju Kur’an. U milozvuku Božije riječi leži snaga koja dotiče dubinu duše i kod mnogih izaziva suze, čak i ako se ne razumiju značenja kur’anskih riječi.

Matematički fenomen u Kur’anu

Jedan od aspekata nadnaravnosti Kur’ana koji je otkriven u novije vrijeme, i još uvijek se istražuje, jeste matematički fenomen. Primjera ovog fenomena jeste da su određene riječi u međusobnom odnosu. Navest ćemo neke primjere za to.

• Riječi dunjaluk (ovaj svijet) i ahiret (onaj svijet) ponavljaju se po 115 puta.
• Korijen riječi meleki spominje se 88 puta, a isto tako se korijen riječi šejtani spominje 88 puta.
• Riječ sedam nebesa spominje se 7 puta.
• Riječ salavat, što znači namazi, ponavlja se 5 puta, koliko je i obaveznih dnevnih namaza.
• Sura Nuh je 71. sura u Kur’anu, ima 28 ajeta. Ako oduzmemo od rednog broja sure (71) broj ajeta (28), dobit ćemo broj 43. Nuh je 43 puta imenom spomenut u Kur’anu. Ukupno 43 sure prije sure Nuh ne spominju Nuha. Zatim 43 sure poslije sure Nuh ne spominju Nuha.
• Sura En-Neml je 27. sura u Kur’anu, ima 93 ajeta, i počinje sa dva slova t i s (Ta-Sin). Ako izbrojimo koliko je puta slovo t upotrijebljeno u cijeloj suri, dobijemo da je to 27 puta, a ako brojimo koliko je puta upotrijebljeno slovo s, dobijemo 93 puta, baš kao redoslijed sure 27 i broj ajeta 93.
• Uzvišeni Allah kaže: “Primjer Isaov (Isusov) doista je kod Allaha isti kao i primjer Ademov: od zemlje ga je stvorio, a zatim rekao: ‘Budi!’ – i on bi.” (Alu Imran, 59). Božiji poslanik Isa sliči Ademu u mnogim aspektima. I Adem i Isa stvoreni su bez oca, bili su Božiji vjerovjesnici, i u rađanju obojice nalazi se mudžiza i dokaz Allahove savršene moći. Međutim, mnogo je više sličnosti između njih dvojice na koje se ukazuje u Kur’anu. Tako je Isaovo ime u Kur’anu spomenuto 25 puta, a isto tako i Ademovo ime spomenuto je 25 puta, a do tog ajeta obojica su spomenuti po 7 puta. Slavljen neka je Allah!

Ovakvih zadivljujućih primjera je mnogo. Istraživanja na ovom polju još uvijek traju, jer kur’anske su nadnaravnosti neiscrpne.

Kur’an kao sveobuhvatni sistem života

Veličanstveni Kur’an došao je sa savršenim vjerozakonom čijom se primjenom od ljudi otklanja svaki oblik štete, a pribavlja im se ono što im koristi i što je dobro za njih. To je vjerozakon koji je izveo najbolji narod koji se ikada pojavio među čovječanstvom. On obuhvata sve aspekte života, od uređenja najviših instanci vlasti do najobičnijih svakodnevnih poslova. On daje ili upućuje na rješenje svakog problema u različitim mjestima i vremenima. U njemu je naša životna uputa i ključ spasa na onom vječnom svijetu.

Na kraju, jedina logična mogućnost, koje se nameće sama od sebe, jeste da kur’anske nadnaravnosti ukazuju na njegovo božansko porijeklo, kao što Allah kaže: “Objavljivanje Knjige od Allaha je Silnog i Mudrog! Mi ti (Muhammede) doista objavljujemo Knjigu, sa Istinom…” (Ez-Zumer, 1–2).

El-Asr, br. 108.