Piše: mr. Osman Smajlović
Da li bi neki imperator bio zadovoljan da mu se u njegovoj vlasti pripiše ortak i to apsolutni anonimus? Da li bi on to doživio kao nepravdu? Kako to da ja imperator dijelim vlast sa nekim anonimusom?!
Ukoliko prethodno navedeni primjer ne priliči jednom ovosvjetskom imperatoru, pa kako se onda širk, pripisivanje sudruga, može činiti Uzvišenom Allahu? Kako se jedno nemoćno stvorenje može pripisati kao ortak, sudrug ili partner Allahu, svemoćnom, sveznajućem, živom, vječnom, apsolutnom vladaru…
Plemeniti Kur’an obavijestio je cijelo čovječanstvo da je širk, pripisivanje Allahu sudruga, najveća nepravda:” Kada Lukman reče sinu svome, savjetujući ga:’ O sinko moj, ne smatraj druge Allahu ravnim, mnogoboštvo je, zaista, velika nepravda.”(Lukman, 13)
Širk je najveća nepravda, jer predstavlja pokušaj uzrupiranja isključivog Allahovog prava. Mušrik, mnogobožac, ima ubjeđenje da postoji istinsko božanstvo mimo Allaha i svojim obožavanjem pripisuje tome božanstvu isključivo Allahovo pravo i na taj način čini neprevadu. Suština nepravde je da se određena stvar, u ovom slučaju ibadet, stavi na mjesto koje mu ne pripada.
Abdurahman Se’adi, Allah mu se smilovao, rekao je u kontekstu pojašnjena da je širk velika nepravda: “Širk je opisan kao velika nepravda zbog toga što nema ništa ružnijeg i odvratnijeg od toga da se izjednači onaj koji je stvoren od prašine sa Allahom, apsolutnim vladarom. I da se izjednači onaj koji ništa ne posjeduje sa Onim koji sve posjeduje. I da se izjednači onaj koji je pun nedostataka sa savršenim, potpunim i neovisnim Gospodarom. I da se izjednači onaj, koji nije podario nikakvu blagodat sa Onim koji je podario stvorenjima svaku dunjalučku i ahiretsku blagodat, materijalnu i vjerske i otklonio od njih svako zlo. Da li postoji od toga veća nepravda?! I da li postoji veća nepravda od toga da onaj koga je Allah stvorio radi Njegovog obožavanja i jednoće ponizi sam sebe najvećim poniženjem i učini svoju dušu robom onome koji ništa ne vrijedi? I na taj način sam sebi učini veliku nepravdu.” (Tefsir Se’adi)
Rekao je Ez-Zedždžadž, Allah mu se smilovao, u komentaru 13 ajeta sure Lukman: “To znači da je Allah, Onaj koji daje život i smrt, opskrbu i blagodati, Jedini koji nema sudruga. I ako mu se pripiše sudrug, pa to je najveća nepravada. Jer su se blagodati pripisale nekome drugom mimo Allaha – Onoga koji je njihov vlasnik.”(Me’anil-Kur’an ve i’arabuhu)
Spomenuo je Maturidi, Allah mu se smilovao, u komentaru istog ajeta različita mišljenja: “Učinili su sami sebi nepravdu. Postavili su sami sebe na mjesto koje im ne priliči i gurnili se u propast. I to nakon što ih je Allah stvorio u najljepšem obliku i izgledu. A najveća nepravda je rad i djelovanje na samouništenju i samoponiženju. Ili je pak širk najveća nepravda zato što su učinili nepravdu prema Allahovim blagodatima, na taj način što su zahvaljivali nekome drugom mimo Onoga koji je darovao te blagodati. Ili nisu prihvatili pokazatelje Allahovog gospodarstva i obaveznosti Njegovog obožavanja, iako u njihovom stvaranju i izgledu postoje dokazi za to, kao što postoje i u svakom stvorenju dokazi Allahovog gospodarstva i obaveznosti Njegovog obožavanja.” (Tefsir Maturidi)
A najveća pravda je Allahova jednoća i Njegovo obožavanje.