Piše: Iftikhar Gilani
S dramatičnim širenjem talibana u cijelom Afganistanu suočenom sa sve lošijim otporom režima Ashrafa Ghanija, točak istorije obrnuo je pun krug.
Na kraju, 180.000 afganistanskih nacionalnih odbrambenih i sigurnosnih snaga i policijske snage koju čine 150.000 pripadnika, osim zračnih snaga i drugih sigurnosnih krila naoružanih tehnologijom i obučenih od strane SAD-a i NATO-a, pokazali su se neravnomjernim u odnosu na šarolike snage talibana.
Optužujući loše vodstvo i nedostatak logističke održivosti, Ali Ahmad Jalali, bivši ministar unutrašnjih poslova, rekao je da odsustvo operativne i taktičke koordinacije opovrgava toliko raskrinkane tvrdnje o upornosti afganistanskih snaga koje su se brzo srušile pred nadirućim borcima.
Zauzimanje Kabula od talibana moglo bi okončati sukob koji je započeo nakon Saurske revolucije, puča 1978. godine u kojem je komunistička partija Afganistana preuzela vlast, a zatim je otvorila put sovjetskoj okupaciji 1979. Nakon ponižavanja Sovjeta 1989. godine došao je red na SAD, svjetsku velesilu broj jedan, da iskusi muke.
Prvi put u 43 godine, s odlaskom stranih trupa i padom vlade u Kabulu sa “stranom podrškom”, nema razloga niti motiva da se bilo ko nastavi boriti.
Međutim, ako međunarodna zajednica pribjegne izolaciji vlade koju vode talibani umjesto da je angažuje, zemlja će nastaviti tinjati. Postoje takvi pozivi sa različitih strana da se negira talibanski legitimitet.
Scott Worden, direktor programa za Afganistan i Srednju Aziju pri američkom Institutu za mir, pozvao je međunarodnu zajednicu da uskrati privilegije talibanima za putovanja iz Dohe i zatražio od Washingtona i njegovih saveznika da ih ne priznaju kao legitimnu vladu.
Još 17. aprila 1998. godine, američki izaslanik u UN-u Bill Richardson uspješno je uvjerio talibane da dozvole visoko obrazovanje ženama i dozvole zdravstvenim radnicima i ljekarima da liječe žene. Svojim angažmanom takođe je izmamio uvjerenje da će zabraniti uzgoj opijuma u Afganistanu.
Prema knjizi Roya Gutmana “Kako smo propustili priču: Osama bin Laden, talibani i otmica Afganistana”, talibani su čak pristali na prekid vatre i da se pridruže razgovorima sa rivalskim Ujedinjenim frontom ili Sjevernom alijansom.
Sporazum iz Dohe iz 2020. ima slične klauzule, ali ne prije ubistva oko 157.000 ljudi, uključujući 43.000 civila. U sukobu je bilo više od 2.300 američkih vojnika, dok je više od 20.000 ranjeno. Pentagon kaže da je potrošio gotovo 825 milijardi dolara na vojne operacije u zemlji. Prema projektu Costs of War, SAD je ukupno potrošio 2,26 biliona dolara na vrtoglave troškove.
– Angažovanje, a ne izolacija –
Čak i nakon što su potrošili tako ogroman novac, Amerikanci i svijet moraju shvatiti da će angažovanje talibana, a ne njihova izolacija, donijeti mir ratom razorenoj zemlji.
Skoro 20 godina nakon invazije, SAD neće imati mjesto za stolom koji će uticati na budućnost zemlje.
“Istina je da će se najviše slušati oni glasovi koji dolaze iz Pakistana, Irana, Kine i Rusije – svi igrači na koje Washington ima ograničen ili nikakav uticaj”, kaže Nilofar Sakhi, viši saradnik Centra za južnu Aziju američkog istraživačkog centra Atlantsko vijeće.
Juan Cole, profesor istorije Bliskog istoka i Južne Azije na Univerzitetu u Michiganu, predvidio je da za razliku od Sjeverne alijanse, koja je 2001. pobijedila Talibane uz američku vazdušnu podršku, afganistanska vojska neće podnijeti borbu na isti način.
U pismu je također spomenuo da su američke operacije ljude okrenule protiv toga, kao što se dogodilo u Vijetnamu.
“Pobunjenici dolaze iz gradova i sela i tamo imaju prijatelje i rođake. Kad su pobunjenici pogodili američku ispostavu, američke trupe morale su ući u obližnje selo i protresti ga, tražeći gerilce. Noću bi odlazili u afganistanske domove. Nakon toga muškarci u porodici morali su barem pokušati ubiti neke Amerikance ”, napisao je.
Nadalje, američko stavljanje na stranu korumpiranih političara i gospodara rata učinilo ih je još nepopularnijim i povećalo redove i simpatije prema talibanima.
“Nova afganistanska elita pobjegla je od ljudi i za novac je kupila otmjena ostrva oko Dubaija, čak i pronevjerila ih iz banke Da Kabul. Banka Da Kabul je 2008. godine propala, ostavljajući ljude u dugim redovima pred svojim poslovnicama pokušavajući povratiti svoju životnu ušteđevinu”, rekao je Cole.
– SAD prepustio Afganistan Kini –
Štaviše, mnoge regionalne vojskovođe pod demokratskom vladom takođe nisu bili lakši prema ženama ili manjinama od talibana i bili su fundamentalisti drugačijeg ranga.
John Allen, predsjednik Brookings instituta, rekao je da je SAD skoro prepustio polje u Afganistanu Kini.
“Niko nije trebao propustiti eksplicitnu poruku koju su Kinezi uputili u nedavnoj toploj i slavljeničkoj dobrodošlici priređenoj lideru talibana Mullahu Abdul Ghaniju Baradaru u Pekingu. Ta dobrodošlica izgledala je kao sušta suprotnost hladnom prijemu američke izaslanice, zamjenice državnog sekretara Wendy Sherman”, rekao je.
Allen je dodao da će talibanski režim u Kabulu također stvoriti priliku za trgovinski koridor sjever/jug od ruske sfere centralne Azije, preko Afganistana i juga Pakistana do Gwadara, kineske luke na Indijskom okeanu.
– Povratak Rusije i Kine –
Povratak Moskve afganistanskim poslovima takođe se smatra kompletiranjem cijelog kruga i ponavljanjem istorije.
Tokom godina, Moskva je stalno povećavala svoj uticaj na afganistansko pitanje. Bilo dopiranjem do talibana koje je počelo prije nekoliko godina, uključivanjem u Trojku ili proširenim formatom razgovora Trojke, ili čak uspostavljanjem moskovskog formata razgovora, bivša velesila proširila je svoje prisustvo.
Rusija je možda prva zemlja koja je vjerovala da je angažman s talibanima potreban kako bi se zaštitili njeni interesi i spriječilo prelijevanje Afganistana u centralnu Aziju. Rusko Ministarstvo vanjskih poslova primilo je uvjeravanja talibana da “neće prekršiti granice centralnoazijskih okruga”.
Osim toga, “otkloniće prijetnju ISIS-a u Afganistanu i iskorijeniti proizvodnju droge u zemlji nakon završetka građanskog rata”.
Nakon poziva vlade Ashrafa Ghanija za dodatnu zračnu podršku SAD-a, pa čak i vojnu pomoć Indije u svjetlu brzog napredovanja talibana, Rusija je započela ratne igre duž granica Afganistana s Uzbekistanom i Tadžikistanom.
Bilo je i zajedničkih rusko-kineskih vojnih vježbi na sjeverozapadu Kine, istočno od Xinjiana, regije koja dijeli usku granicu s Afganistanom.
Iako u novonastaloj situaciji postoji pravi test za Rusiju i Kinu u upravljanju situacijom, njihovi vojni manevri ipak su poslali poruku regionalnim silama da se ne miješaju vojno u Afganistan.
Kina vjeruje da joj talibani mogu pomoći u postizanju dva ključna cilja. Prvo, želi da talibani uskrate prostor grupama neprijateljskim prema Pekingu i dozvole infrastrukturne investicije kako bi doveli Inicijativu Pojas i put u Afganistan.
– Povratak kralja –
Događaji koji su se odvijali u Afganistanu imali su sposobnost ponavljanja još od anglo-afganistanskog rata. Kada su Britanci započeli vojnu kampanju za preuzimanje Kabula 1839. godine, cilj je bio ukloniti neprijateljskog Dosta Mohammeda i postaviti svog saveznika Shaha Shuju za kralja.
No ubrzo su Afganistanci uzvratili i ubili većinu britanskih vojnika. Prema škotskom historičaru i piscu Williamu Dalrympleu, povlačenje iz Kabula bila je najgora vojna katastrofa koju su Britanci ikada pretrpjeli.
Odmazda je poslana, koja je potpuno zbrisala grad Kabul i sve ostalo na što su naišli.
“Silovali su žene. Ubijali su djecu. Bio je to užasan primjer zla koje je uzgajalo zlo, pa nije iznenađujuće što su neki od britanskih oficira dočekani u Indiji jer su pobjednički heroji bili toliko užasnuti od srama da im je bilo teško odgovoriti na odgovarajući način”, piše Dalrymple u knjizi “Povratak: Bitka za Afganistan”.
Nakon sve te pljačke, Britanci su bili prisiljeni vratiti se Dostu Mohammadu, moleći ga da preuzme Kabul 1842. godine, kada je Shah Shuja ubijen. Nakon dugih pregovora, vratio se kao kralj, ali ne prije nego što je britanska invazija u tri godine usmrtila 20.000 vojnika i desetine hiljada civila.
Povratkom talibana u Kabul nakon istjerivanja 2001, istorija Afganistana se ponavlja. Da bi se istorija odmorila, svjetska zajednica treba da stupi u kontakt s talibanima kako bi im omogućila da razumiju državnički rad, a ne da vode državu poput medrese ili bogoslovije. Novi vladari u Kabulu moraju poštivati i promovisati ljudska prava, štititi prava žena i živote ljudi kako bi donijeli stabilnost u svoju zemlju, koja prijeti miru u regiji od 1978. godine.
*Mišljenja izražena u ovom članku su autorska i ne odražavaju nužno uređivačku politiku Anadolu Agency (AA).