Kod definiranja onoga što je počinjeno u Srebrenici – genocida, ne može biti relativiziranja, umanjivanja, niti “odokativnih” procjena. Tim prije jer postoje pravosnažne presude u kojima je vrlo jasno definisano ko je odgovoran za genocid, iz kojih se jasno vidi da je u tom zločinu učestvovao veliki broj ljudi, političkih i vojnih lidera, i institucija.

– Danas sam se u Potočarima poklonio srebreničkim žrtvama! Upisao sam se u knjigu žalosti: 11.07.1995. godine ovdje su pojedinci iz mog naroda počinili genocid nad nevinim civilima iz mog naroda – napisao je Mijatović, pa dodao:

– Ova rečenica je teška na koji god svjetski jezik da je prevedete.

Ova rečenica prvenstveno je laž, na koji god jezik da je prevedete.

Genocid u Srebrenici nisu počinili nikakvi “pojedinci”. Nije to bila neka neorganizirana šaka pojedinaca koja je presuđivala nevinim civilima. Preobiman je to “posao” za “pojedince”. Takva tvrdnja o “pojedincima” umanjuje razmjere podstrekivanja, planiranja, organiziranja, izvršenja…, općenito odgovornosti za genocid koji je počinjen nad jednim narodom – Bošnjacima, u UN-ovoj “zaštićenoj zoni Srebrenica i Žepa”.

Zločin genocida utvrđen je brojnim presudama, naročito onima u Hagu. I tamo se vrlo jasno precizira ko ga je počinio, planirao, ko je odgovoran.

Između ostalog, kaže se da je Radovan Karadžić bio inspirator i čelnik projekta koji je doveo do masovnih stradanja i etničkih progona u BiH i okrunjen genocidom koji su počinili pripadnici vojske i policije pod njegovom vrhovnom komandom.

Više od 8.000 bošnjačkih civila 1995. godine u Podrinju ubila je Vojska Republike Srpske (RS) pod komandom Ratka Mladića, komandanta Glavnog štaba VRS-a. Mladić je osuđen pred Haškim tribunalom na doživotni zatvor zbog genocida i drugih ratnih zločina. U genocidu nad Bošnjacima Podrinja učestvovala je i Policija RS-a, čiji su pripadnici dobili dugogodišnje kazne zatvora.

Presudama za genocid i/ili druge ratne zločine obuhvaćen je gotovo kompletan politički i vojni vrh RS-a, kao i ključni ljudi tadašnje policije.

Za zločine u Srebrenici, što je bio vrhunac brutalne agresije na BiH i masovnog pokolja nesrpskog stanovništva, kriva je i država Srbija, njeno tadašnje političko i vojno rukovodstvo, njene vojne i paravojne formacije, sigurnosne službe. Sve se to može iščitati u brojnim presudama.

Međunarodni sud pravde je dokazao da je država Srbija prekršila Konvenciju o sprečavanju i kažnjavanju zločina genocida time što nije učinila sve što je bilo u njenoj moći da spriječi genocid. Precizno: Utvrđeno je da Srbija ništa nije preduzela da spriječi ubijanje više od 8.000 bošnjačkih civila 1995. godine u istočnoj Bosni. Rješavajući po tužbi Bosne i Hercegovine protiv tadašnje Savezne Republike Jugoslavije, sada Srbije, ICJ je upravo i tom presudom direktnim izvršiocima genocida označio vojsku i policiju RS-a.

Više od 700 godina zatvora na domaćim, regionalnim i međunarodnim sudovima presuđeno je za genocid i druge zločine u Srebrenici 1995. godine. Kada je u pitanju sud Ujedinjenih nacija, genocid u Srebrenici je potvrdilo 34 sudaca iz 29 zemalja, sa pet različitih kontinenta, u 12 precizno obrazloženih presuda, podsjetio je danas Carmel Agius, predsjednik Međunarodnog rezidualnog mehanizma za krivične sudove (IRMCT).

Haški tribunal je, između ostalog, konstatirao kako je zločin genocida planiran s vrha, da su najodgovorniji članovi Glavnog štaba VRS-a.

– Vijeće naziva masakr u Srebrenici njegovim pravim imenom – genocid. Oni koji su za njega odgovorni, nosit će žig i on će služiti kao upozorenje drugima koji pomisle da počine jedan tako jeziv čin – kazao je sudija Theodor Meron na izricanju presude Radislavu Krstiću, načelniku Štaba Drinskog korpusa VRS-a, gdje je precizirano:

– Učešće tako velikog broja jedinica pokazuje do koje je mjere proces bio isplaniran...

Ovaj detalj samo iz te presude govori u prilog tvrdnji da se ne može govoriti o “pojedincima” koji su počinili genocid, već da se rad o stotinama direktnih izvršilaca i nalogodavaca.

Činjenica koja kaže da su genocid počilnili tadašnja vojska i policija RS-a, presude koje kažu ko je genocid planirao, ko ga je sproveo u djelo i iz kojih se vidi o kojem obimu učesnika se radi, ne ostavljaju prostora za proizvoljne ocjene kako se radi o “pojedincima”. Čak i ovih nekoliko ovlaš poredanih navoda iz presuda za genocid pokazuju da SDP-ov Vojin Mijatović, svjesno ili ne, obmanjuje kada cijelu organizaciju i realizaciju genocida svodi na “pojedince”.

(Faktor.ba)