Piše: mr. Hajrudin Tahir Ahmetović
Između akaida/islamskog vjerovanja i ahlaka/islamskog ponašanja postoji čvrsta i neraskidiva veza. Sa ahlakom, islamsko vjerovanje se povećava ili smanjuje, jača ili slabi, ovisno o samom ponašanju.
Na vezu akaida i ahlaka Kur’an mnogo ukazuje. Tako govori o vjerničkom ponašanju koje svaki vjernik mora imati pri sebi, kao što govori i o nevjerničkom ponašanju kojeg vjernik mora odbaciti od sebe.
Ahlak, ponašanje, moral, karakter, ophođenje, nisu sekundarno pitanje vjere islama, već su od neophodnih dijelova vjere svakog muslimana. Karakter muslimana je upravo odraz njegova vjerovanja u srcu, pokazatelj njegove čvrstine. Nemoguće je tvrditi i pozivati se na čvrsto ubjeđenje u srcu, a pri tome biti prost i vulgaran, druge ismijavati i omalovažavati, a sebe uzdizati i hvaliti. To nisu osobine istinskog vjernika, u Allaha čvrsto ubijeđenog!
Zar Uzvišeni Allah nije rekao: “Reci: ‘Ako tvrdite da Allaha volite, onda mene slijedite, pa će i Allah vas zavoljeti i grijehe vam oprostiti, a Allah je Onaj koji mnogo prašta i koji je milostiv!’” (Ali Imran, 31)
Pogledaj kako se ne može tvrditi da se Allah voli, bez istovremenog slijeđenja Njegova Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, u svemu!
Ahlak, lijepo ponašanje rezultat je i pokazatelj ispravnog vjerovanja. Tako, Svevišnji Allah navodi osobine istinskih vjernika, onih koji će ući u Džennet i naslijediti ga, u njemu vječno ostati, pa kaže: “Ono što žele – vjernici će postići, oni koji molitvu svoju ponizno obavljaju, i koji ono što ih se ne tiče izbjegavaju, i koji milostinju udjeljuju, i koji stidna mjesta svoja čuvaju – osim od žena svojih ili onih koje su u posjedu njihovu, oni, doista, prijekor ne zaslužuju – a oni koji i pored toga traže, oni u zlu sasvim pretjeruju – i koji o povjerenim im amanetima i obavezama svojim brigu brinu, i koji molitve svoje na vrijeme obavljaju – oni su dostojni nasljednici, koji će Džennet naslijediti, oni će u njemu vječno boraviti.” (El-Mu’minun, 1-11)
Ajeti otpočinju sa obećanjem vjernicima da će uspjeti na Sudnjem danu, što je potvrda njihova ispravnog i istinskog vjerovanja. Zatim se spominju osobine koje su proizašle kod vjernika iz njihova čvrstog vjerovanja. U svojim namazima su skrušeni, jer su njihova srca čvrsto vezana sa Uzvišenim Allahom. Oni se udaljavaju od svakog beskorisnog govora, djela, jer ne dolikuje odgojenim osobama da se bave njime. Svojim imecima – po Allahovoj naredbi u Kojeg čvrsto vjeruju – pomažu potrebne. Kao što vode brigu o svojoj vjeri, čuvajući njen stub – namaz, i kao što vode brigu o svojim imecima, također vode brigu i o svojoj časti, svojim stidnim mjestima, te svoje potrebe zadovoljavaju samo na dozvoljen način. Ukoliko im neko nešto da u povjerenje, na čuvanje, oni to prihvaćaju kao jednu od svojih najvećih obaveza, te isto čuvaju i nazad predaju kako su i primili. Ako pak, oni čvrsto obećaju da će nešto uraditi, oni iza svojih obećanja stoje i ispunjavaju ih na najbolji način. I u svemu tome oni ustrajavaju kao što ustrajavaju u redovnom obavljanju pet dnevnih namaza.
Do ovakvog ponašanja moglo je doći samo usljed čvrstog imana i nikako drugačije. Sve to ukazuje na jaku vezu vjerovanja i ponašanja.
Zatim, pogledajmo na drugoj strani kako loše ponašanje ukazuje na pomanjkanje vjerovanja, pa čak i na nevjerstvo.
Zar Uzvišeni Allah nije rekao: “Vidiš li ti onoga koji Sudnji dan poriče?! To je onaj koji grubo od sebe odbija siroče i koji da se nahrani siromah ne podstiče!” (El-Mā‘ūn, 1-3) Jasno se iz ajeta zaključuje da nevjerovanje podstiče na loše ponašanje, kao što je i loše ponašanje pokazatelj i dokaz nevjerovanja. Uzvišeni Allah nije ovdje, govoreći o poricanju Sudnjeg dana, spomenuo poricanje proživljenja, obračuna, nagrade i kazne, već loše ophođenje prema nemoćnima i potrebnima!
Također, Svevišnji Allah osobu lošeg ponašanja poredi sa licemjerom koji ne vjeruje u Allaha i Sudnji dan, pa kaže: “O vjernici, ne poništavajte svoje sadake prigovorom i vrijeđanjem, kao što to čini onaj koji udjeljuje svoj imetak radi ljudi, a u Allaha i drugi svijet ne vjeruje.” (El-Bekara, 264)
Činiti dobra djela iskreno radi Allaha i vrijeđati pri tome druge, ne može se objediniti kod jednog vjernika! Osoba koja je iskrena prema Allahu, skromna i ponizna prema Njemu, ona je takva i prema Njegovim robovima.
Slično kaže i Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, za osobu lošeg ponašanja da je licemjer, da ne može s takvim ponašanjem biti iskreni vjernik, ma koliko to on prizivao sebi. Rekao je Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem: “Ko bude imao pri sebi četiri svojstva, taj je čisti licemjer, a ko bude imao jedno od tih svojstava, taj i ima jedno svojstvo licemjerstva sve dok ga se ne oslobodi. Ta svojstva su: kada govori laže, kada obeća iznevjeri, kada raspravlja drsko i bestidno govori, i kada sklopi ugovor, pronevjeri ga.” (El-Buhari, br. 34; Muslim, br. 58) U Muslimovom citatu stoji dodatak: “pa makar postio i klanjao i tvrdio da je musliman.”
Pogledaj, zar se sve spomenute osobine licemjera u hadisu ne tiču njegova ponašanja, ophođenja s drugima?! Kada se obraća drugima laže! Kada im obeća nešto, to ne ispuni! Kada se raspravlja s drugima, drzak je i bestidan! Kada sklopi ugovor s ljudima, pronevjeri ga!
Neka nam ovaj hadis bude pouka da ljude ne zanima naš ibadet kojeg činimo Allahu, već ih interesuje kako se ophodimo prema njima! A vidimo, također iz ovog hadisa, da i Allah naše ophođenje mnogo uzima u obzir. Dokaz tome su i sljedeći kur’anski ajeti: “Šta vas je dovelo u Sekar?” Odgovorit će: “Nismo bili od klanjača, niti smo podsticali na hranjenje siromaha, i u besposlice smo se s besposličarima upuštali, i u Sudnji dan nismo vjerovali!” (El-Muddessir, 42-46) Svevišnji Allah u ovim ajetima kao razlog ulaska u Džehennem ne spominje samo namaz i poricanje drugoga svijeta, već navodi i nedolično ponašanje: izbjegavanje siromaha i bavljenje besposlicama. Koliko su bitni namaz i vjerovanje u ahiret, toliko je bitno i lijepo ophođenje prema drugima!
Uzvišeni Allah, podstičući nas na mnoge lijepe i neophodne osobine, doziva nas po imanu. Tako kaže: “O vjernici, budite strpljivi i izdržljivi, na granicama bdijte i Allaha se bojte, da biste uspjeli!” (Ali Imran, 200) “O vjernici, ispunjavajte svoje obaveze!” (El-Maida, 1) “O vjernici, klonite se mnogih sumnjičenja, jer su uistinu neka sumnjičenja veliki grijeh!” (El-Hudžurat, 12) Sve što nam se nakon riječi “O vjernici” naređuje ili zabranjuje, sigurno je da utječe na naš iman.
Slično islamskom vjerovanju, akaidu, i ibadet ima čvrstu vezu sa islamskim ponašanjem. Jedno je uvjetovano drugim, jedno proizilazi neminovno iz drugoga, ukoliko se bude iskreno!
Tako nalazimo u Kur’anu da ispravno i iskreno obavljen namaz udaljava vjernika od grijeha i lošeg ponašanja. Kaže Uzvišeni: “Uistinu namaz odvraća od razvrata i loših dijela!” (El-Ankebut, 45) Iskreno obavljanje ibadeta ne može a da ne rezultira lijepim ophođenjem.
Slično kaže Uzvišeni za zekat: “Iz njihovih imetaka uzmi zekat kojim ćeš ih očistiti i odgojiti!” (Et-Tevba, 103) Iskreno, iz ubjeđenja dat zekat na imetak ne može a da ne odgoji dušu vjernika, pa da se suosjeća s potrebnima, nemoćnima, prezaduženima; ne može a da ne očisti njegovo ponašanje od loših navika jer on ostavlja i daje ono što najviše voli – imetak, pa kako da se ne ostavi drugoga! Stoga iskreno izdvajanje zekata doprinosi i čišćenju imetka, te njegovom uvećavanju i postizanju bereketa u njemu.
Na drugoj strani, lijepo ponašanje je pokazatelj ispravnosti ibadeta, te dokaz da će se od ibadeta na drugom svijetu imati koristi i postići nagrada. Onaj koji ibadet čini ali istovremeno uznemirava svojim riječima i djelima druge ljude, bojati se da od svoga ibadeta neće imati koristi na drugome svijetu – ibadet će mu biti poništen.
Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, upozorio je na to svoj ummet, pa je rekao: “Znate li ko je propalica?” Odgovorili su: “Propalica kod nas je onaj koji nema niti dinara, niti imetka!” Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, je rekao: “Uistinu, propalica iz moga ummeta je onaj koji dođe na Sudnji dani s namazom, postom i zekatom. Doći će, a opsovao je ovoga, onoga je potvorio, ovome je bespravno uzeo imetak, onome je prosuo krv, ovoga je udario. Pa će se jednome dati od njegovih dobrih dijela, pa će se dati i drugome od njegovih dobrih dijela. Ukoliko se potroše njegova dobra djela prije negoli se nasilje izmiri, uzet će se od loših dijela drugih i stavit će se na njega, a zatim će biti bačen u Vatru!” (Muslim, br. 4678)
I ovakav slučaj je sa cijelom našom vjerom i svim našim ovodunjalučkim ponašanjem! Stoga je Uzvišeni Allah za Svoga Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, koji je bio najbolje vjere i najljepšeg ponašanja i rekao: “I ti si, zaista, veličanstvenog morala!” (El-Kalem, 4)
Od Ibn Abbasa, radijallahu anhuma, se prenosi da je za ove riječi Uzvišenog Allaha rekao: “I ti si, zaista, veličanstvene vjere!” (Vidjeti: Ibn Džerir et-Taberi, Džami‘ul-Bejan, 23/150)
Dakle, vjerovanje i činjenje ibadeta Uzvišenom Allahu bez lijepog ponašanja poput je stabla koje ne rađa, ne daje plodove, niti se od njega ima neka druga korist!
Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, na početku svoga poziva, u Mekki, jasno je dao do znanja da je došao da ljude pozove u ispravno vjerovanje i lijepo ponašanje. Kada ga je Amr b. Abese, radijallahu anh, upitao: “Ko si ti?” – odgovorio je: “Vjerovjesnik!” – “A šta znači to vjerovjesnik?!” – ponovo je Amr upitao. Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, je odgovorio: “To znači da me Allah poslao!” Amr je tada upitao: “A sa čime te je poslao?” Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, je odgovorio: “Poslao me je s naredbom da se održavaju rodbinske veze i da se polome kipovi, da se obožava Allah jedini i da Mu se niko ne smatra ravnim!” (Muslim, br. 832) Pogledaj kako je Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, zajedno spomenuo održavanje rodbinskih veza i rušenje kipova, te na kraju sve to obuhvatio iskrenim pbožavanjem samo Allaha, Jednog, Jedinog!
Krajnje je vrijeme da shvatimo koliko je neophodno da popravimo svoje ponašanje i ophođenje s drugima!
Šejtan i njegovi sljedbenici, neprijatelji islama, upravo preko ponašanja, kvareći ga kod muslimana, kvare i njihovu vjeru. Muslimansku omladinu podstiču na nemoral, alkohol, nasilje, čime ih udaljavaju i od vjere islama, jer je nemoguće činiti ova gnusna djela i opet biti privržen vjeri. Muslimanske učenjake podstiču na rasprave, svađe i sukobe, usljed čega dolazi do udaljavanja jednih od drugih, te slabljenja muslimanske snage!
Kao što se podučavamo vjeri, njenim osnovama, podučimo se također makar i osnovnom lijepom ponašanju!