Zakidanje – zločin koji je izbrisao narod

Musaid

Priredio: Haris Osmanagić

Islam je vjera pravde. Jedan od najvećih aspekata naše vjere jesu “mekasidi” tj. veliki ciljevi koji se našom vjerom žele uspostaviti. Tako Uzvišeni Allah u jednom ajetu spominje slanje knjige i uspostavljanje terazija, jedno uz drugo:

Mi smo izaslanike Naše s jasnim dokazima slali i po njima knjige i terazije objavljivali, da bi ljudi pravedno postupali.[1]

U drugom ajetu, ogromna konstrukcija nebesa iznad nas i uspostavljanje terazija su spomenuti zajedno:

“a nebo je digao. I postavio je terazije da ne prelazite granice u mjerenju” [2]

Sa druge strane, nepravda je “mnoštvo tmina na Sudnjem danu”[3]. U ovom članku ću sa vama podijeliti jedan od najtežih ali i najčešćih vidova nepravde koji učenjaci ubrajaju u velike grijehe a to je zakidanje (tatfif).

Oni koji pri mjerenju zakidaju su oni koji vraćaju drugima manje nego što im trebaju vratiti, bilo to kroz prevaru, obmanu, laž ili bilo kakav drugi način. Cijeli narodi u prošlosti su uništeni zbog ovog grijeha, poput Šu’ajbovog, alejhis-selam, naroda. Vjerovjesnik Šu’ajb, alejhis-selam, je višestruko upozoravao svoj narod:

“Pravo mjerite na litru i ne zakidajte, a na kantaru ispravnom mjerom mjerite i ljudima prava njihova ne umanjujte i zlo po Zemlji, nered praveći, ne činite… “ [4]

No, njihovi poslovi su se samo pogoršali. Kao što su se pogoršali i njihovo podrugivanje i prkos. Stoga, kada je njihova kazna konačno došla, imala je tri oblika: potres, vrisak i crni oblak. Uzvišeni Gospodar kaže o toj kazni:

“a to je bila kazna jednog strašnog dana.” [5][6]

Upravo zbog ovoga je jedan od prvih prioriteta Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve selleme, nakon dolaska u Medinu, bio da osigura da poslovanje na pijacama bude pravično. Ibn Abbas, Allah bio zadovoljan sa njim i sa njegovim ocem, kaže: “Kada je Poslanik, sallallahu alejhi ve selleme, došao u Medinu, njeni stanovnici su bili najgori po pitanju mjerenja. Stoga je Uzvišeni Allah objavio sure ‘Teško onima koji pri mjerenju zakidaju’ pa su postali odlični nakon toga!”[7]

Ustvari, “tatfif” ima takav efekat na kidanje tkiva zajednica i naroda da je Uzvišeni Allah objavio cijelu suru na ovu temu: suru El-Mutaffifun. Snaga ajeta kojima počinje ova sura ne ostavlja nikakve sumnje:

“Teško onima koji pri mjerenju zakidaju, koji punu mjeru uzimaju kad od drugih kupuju, a kad drugima mjere na litar ili na kantar – zakidaju.”

Dakle, kada su oni ti koji primaju, traže svoja prava u cjelosti, radilo se o novcu, usluzi ili bilo čemu drugom. Međutim, kada su oni ti koji daju, onda “zažmire”, zakidaju druge, daju manje, varaju, kradu, vagaju manje, ne učine obećanu uslugu ili ne ispunjavaju ugovoreno. Nakon ovih ajeta slijedi strogo upozorenje:

“Zar ne misle takvi da će oživljeni biti na Dan veliki, na Dan kada će se ljudi Gospodaru svjetova dići!” [8]

Drugim riječima, da je vjerovanje u Sudnji dan bilo ukorjenjeno u njihovim srcima, ne bi zakidali. Vrijedno je napomenuti da se ova sura nalazi između dvije sure kod kojih je fokus u potpunosti na Sudnjem danu: El-Infitar (82. Sura, tj. sura prije) i El-Inšikak (84. Sura, tj. sura poslije). Doista, (vjerovanje u) Sudnji dan je ultimativno sredstvo za ubrzavanje sopstvenog preporoda i pokajanja od takvih djela.

Štaviše, u prirodi “tatfifa” jeste suptilna obmana. Sama riječ “tatfif” aludira na nešto sićušno (kao i riječ tafif/طفيف), te su stoga trikovi varalica u uzimanju onoga što nije njihovo veoma diskretni. Ibn ‘Arebi bilježi da su učenjaci arapskog jezika rekli “Oni koji na mjeri zakidaju (el-mutaffifun, tj, ljudi od tatfifa) su oni koji zakidaju na mjeri i vagi, a dobili su ovaj naziv jer uzimaju sićušne količine (tafif).”[9]

Stoga, ako je Uzvišeni Allah uputio ovakvu prijetnju onima, koji po definiciji uzimaju sićušne količine onoga što nije njihovo, šta je tek sa onima koji su prevarama stekli stotine, hiljade pa i milione?

Do sada, spominjali smo zakidanje u kontekstu varanja drugih u mjerenju te da se to radi na najdiskretnije načine. Ono što je, pak, najvažnije, jeste da zakidanje nije ograničeno na mjerenje i da se odnosi na sve stvari u životu. Imam Malik, rahimehullah, je rekao: “Davanje prava ljudima (vefa’) i zakidanje (tatfif) se odnosi na sve stvari.” [10]

Ebu Hamid El-Gazali je rekao: “Zakidanje (tatfif) se može odnositi na sve stvari. Da, onaj koji radi sa stvarnim vagama je uključen u ovu prijetnju. No, svaki musliman – mukellef na neki način radi sa vagama, bilo kroz djela, govor ili misli, i stoga se ova prijetnja odnosi i na njega kada pređe granice pravde.”[11]

Dakle, naše poimanje zakidanja ne treba da uključuje samo očigledni primjer trgovca na pijaci koji je svoju vagu podesio da pokazuje veće ili manje brojeve. Kancerozno tkivo bolesti zakidanja može zahvatiti svaki aspekt života: finansijski, vjerski, fizički, verbalni, ponašajni, društveni, bračni, politički ili bilo koji drugi. Razmislimo o sljedećim primjerima:

  • Zakidanje u vjeri

Selman el-Farisi, radijallahu anhu, je rekao: “Namaz je poput mjerice: sa onima koji ispravno mjere bit će lijepo postupljeno. A oni koji zakidaju – pa znate šta je Allah rekao o onima koji na mjeri zakidaju.” [12]

Huzejfe ibn el-Jeman, radijallahu anhu, je primjetio manjkavosti u namazu jednog čovjeka. Huzejfe ga je upitao, koliko dugo klanja na taj način, na što mu je taj čovjek rekao: “Četrdest godina.”. Huzejfe odgovori: “Četrdeset godina ti nisi klanjao i da umreš na ovakvom namazu, ne bi umro na fitri Muhammeda, sallallahu alejhi ve sellem!”[13]

Zakidanje u vjeri je i da se namaz odgađa bez validnog razloga ili da musliman koji je obavezan doći u džamiju klanja u kući.

Jednom je Omer ibn el-Hattab, radijallahu anhu, nakon ikindije sreo čovjeka koji nije bio na ikindiji. Omer ga je pitao šta ga je spriječilo da dođe namaz i, iako mu je taj čovjek naveo razlog, Omer mu je rekao: “Zakinuo si sam sebe.”[14]

Zakidanje može postojati u svakom dijelu vjere jednog pojedinca i njegovog odnosa sa Uzvišenim Gospodarom. Npr. osoba može tražiti svoja “puna prava” od Allaha: vazduh, sunčevu svjetlost, zdravlje, stabilna primanja, hajirli supružnika itd. No, kada ta ista osoba treba da Uzvišenom Allahu dâ Njegova prava onda je lijena, uvijek traži prečice i odlaže činjenje dobra. Ovo nije ništa drugo do zakidanje, a tim osobama savjetujemo onako kako i Uzvišeni Allah savjetuje: “Zar ne misle takvi da će oživljeni biti na Dan veliki, na Dan kada će se ljudi Gospodaru svjetova dići!”

  • Zakidanje u finansijama

U ovo spadaju:

  • Konsultanti u poslovnim poduhvatima, koji skrivaju mahane ili rizike dok ističu pozitivne strane prilike ili, čak, preuveličavaju potencijale. Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve selleme, je rekao: “Savjetnik mora biti povjerljiv.” [15]
  • Poslovni ljudi koji zaokružuju nagore kada uzimaju svoja potraživanja, ali zaokružuju nadolje kada drugima daju njihova potraživanja.
  • Radnici sa fiksnom platom koji potražuju svaki fening svoje plate, ali ne provode svo svoje radno vrijeme radeći jer troše dio tog vremena na online kupovinu, odvođenje i vraćanje djece iz škole te dolaze kasnije na posao ili odlaze ranije.
  • Oni koji prodaju kopije proizvoda kao originalne.
  • Prodavači štofa koji rastegnu materijal kada ga prodaju, kako bi bili sigurni da ne daju više nego što prodaju, a koji materijal drže labavo kada ga kupuju, kako bi dobili više materijala za manju cijenu.[16]
  • Radnici u mesnicama koji mesu daju lažnu sliku svježine, dodaju više kostiju kako bi uvećali masu pri prodaji, koji sakrivaju smeđu boju mesa, koji tvrde da je meso domaće ili organsko a ono to nije, koji koriste magnete na vagama ili koji tvrde da im je meso halal a ono to nije.
  • Nastavnici koji namjerno kasne na čas, puštaju učenike ranije, podučavaju djecu bez entuzijazma, napuštaju učionicu bez potrebe, igraju se sa telefonima, završavaju privatne obaveze tokom časa, dok sve to potkopava kvalitet nastave. Svo to vrijeme je isključivo za učenike i sve manje od toga je zakidanje.
  • Poslodavci koji unajme radnika te ugovore određeni iznos plate a koji nakon obavljenog posla ne isplaćuju puni iznos, umanjujući ga ili nikako ne davajući. Ne samo da je ovo zakidanje, već je Uzvišeni Allah rekao u hadisi-kudsiju: “Tri su vrste ljudi kojim ću Ja biti parničar na Sudnjem danu: čovjeku koji se na nešto obavezao zaklinjući se sa Mnom, pa to iznevjerio; čovjeku koji je prodao slobodna čovjeka i novac od njega pojeo i čovjeku koji je unajmio radnika i posao od njega primio, a nije mu dao njegovu (zasluženu) nagradu.”[17]
  • Radnici koji prihvate posao skrivajući da u stvari nemaju potrebne kvalifikacije ili vještine za taj posao.
  • Vozači taksija koji svjesno voze dužim rutama kako bi uvećali cijenu vožne.
  • Mehaničari koji vrebaju ljude koji ne znaju šta se nalazi ispod hauba, znajući da većina ljudi ne zna razliku između karburatora i alternatora. Takvi kažu “komplikovano je to” ili “ne razumijete se vi u to” da bi “popravili” ili zamjenili ono što i nije pokvareno. U to potpada i to da zadržavaju automobil danima kako bi naplatili više sati “rada”, iako su potrošili svega sahatak-dva. Čak iako mušterije “padnu” na to, to je, kao zakidanje, kažnjivo kod Uzvišenog Allaha.

Pravilo je, pak, da sve ove prečice ka zaradi na kraju završe sa gubitkom, makar i postojala privremena iluzija dobiti. Poslanik, sallallahu alejhi ve selleme, je rekao: “Ukoliko jedan narod počne zakidati na kantaru i vagi, bit će im ukinuta opskrba.” [18]

Kako da savjetujemo one koji učestvuju u zakidanju u finansijama? Savjetujemo ih onako kako i Uzvišeni Allah savjetuje: “Zar ne misle takvi da će oživljeni biti na Dan veliki, na Dan kada će se ljudi Gospodaru svjetova dići!” [19]

  • Zakidanje u porodičnim stvarima

Ovo uključuje:

  • Muževe koji traže sve i zadnje pravo od svojih supruga, obasipajući ih kišom dokaza iz Kur’ana i Sunneta, no, kada dođe vrijeme da oni ispunjavaju svoje obaveze, oni su nezainteresirani, lijeni, škrti ili zauvijek “u obavezama”. Abdullah ibn Abbas, da Allah bude zadovoljan sa njim i njegovim ocem, je rekao: “Volim da se sredim svojoj ženi kao što volim da se ona meni sredi, jer Allah, dž.š., kaže: ‘One imaju onoliko prava koliko i obaveza’.[20][21]
  • Žene koje kada se, u rijetkim situacijama, desi da njihovi muževi ne ispune nešto, kažu: “Nikada nikakva dobra od tebe nisam vidjela.” Kada je Poslanik, sallallahu alejhi ve selleme, upitan zašto će većina stanovnika Džehennema biti žene[22] rekao je: “One se loše odnose prema svojim muževima i niječu dobročinstvo. Kada prema nekoj od njih budeš dobar cijeli svoj život, a ona doživi bilo šta loše od tebe, kaže: ‘Ja od tebe nisam vidjela nikakva dobra!'”[23]

    Konačnica ovakog zakidanja je Džehennem.

  • Roditelje koji djeci daju različite količine ljubavi i pažnje.
  • Djecu koja, nakon što su iscrpili roditeljsko zdravlje i novac, negiraju njihovo dobročinstvo pa kažu “Šta si to ikad uradio/la za mene?!”.
  • One koji za svoje prijatelje i sopstvenu rekreaciju izdvajaju glavninu vremena, dok suprugama, djeci, roditeljima i drugima kojima je Allah dao pravo kod njih, daju samo ono što ostane.

Kako da savjetujemo one koji zakidaju na takav način? Savjetujemo ih onako kako i Uzvišeni Allah savjetuje: “Zar ne misle takvi da će oživljeni biti na Dan veliki, na Dan kada će se ljudi Gospodaru svjetova dići!” [24]

Zaključak

Živimo u vremenu kada se muslimani žale na neprijatelje iz reda muslimana češće i sa više bijesa nego li na druge. Muslimanski vladari, koji su ugušili svoje sopstvene narode, zatvaraju oči pred nedaćama susjednih muslimanskih zajednica, aktivno se boreći protiv svakog pokušaja reforme, kakva god ona bila. No, ovo se dešava upravo zbog zakidanja. Rekao je Poslanik, sallallahu alejhi ve selleme: “Nisu zakidali na vazi, a da ih nisu zadesile nerodne godine, tegoban život i nasilni vladari” [25]

Na Danu polaganja računa, oprost našeg Uzvišenog Gospodara može pokriti svaki grijeh između nas i Njega[26]. Međutim, što se tiče grijeha koji su između nas i drugih – Svevišnji Allah neće opraštati u tuđe ime. Zakidanje može značajno zakomplicirati polaganje računa na Sudnjem, makar se radilo i šehidu.

Jedan čovjek je jedne prilike pitao Poslanika, sallallahu alejhi ve selleme: „O Allahov Poslaniče, šta kažeš za mene ako poginem na Allahovom putu, hoće li mi biti oprošteni moji grijesi?“ Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve selleme, reče: „Da, ako budeš ubijen na Allahovom putu, a strpljiv si i usredsređen prema neprijatelju, i nisi u bijegu od njega.“

Poslanik, sallallahu alejhi ve selleme, potom je upitao: „Kako si ono pitao?“ Čovjek je ponovio pitanje, a Poslanik, sallallahu alejhi ve selleme, ponovo na isti način odgovorio i dodao: „Da, ako budeš ubijen na Allahovom putu, a strpljiv si i usredsređen prema neprijatelju, i nisi u bijegu od njega, osim duga. Tako me je obavijestio Džibril, alejhis-selam.“[27][28]

Šta onda reći o nekome ko sretne Uzvišenog Allaha sa godinama i godinama zakidanja svoje porodice, prijatelja i mušterija?

Stoga, budite oprezni i ne manipulišite vagama. A, kako smo to saznali, svaki musliman se svaki dan susreće sa nekom vrstom vage i svaki dan treba da se čuva zakidanja. A ako budeš iskušan pa se budeš dvoumio/la da manipulišeš vagama na svom poslu, u svojoj kući ili, pak, u svojoj vjeri, sjeti se vaga koje će Allah postaviti na Sudnjem danu i da njima tvoje djelo neće umaći:

I postavit ćemo tačne tezulje za vaganje kad Kijametski dan bude, pa se nikome neće zulum učiniti. A ako nešto bude teško koliko zrno gorušice, Mi ćemo to iznijeti navidjelo. Dovoljni smo da račune svodimo. [29]

Izvor: https://www.islam21c.com/finance/a-crime-that-eradicated-a-nation/, pristupljeno: 12.8.2020.

 

Bilješke:

[1] Kur’an, 57:25

[2] Kur’an, 55:7-8

[3] Muslim, putem Džabira radijallahu anhu

[4] Kur’an, 26:181-183

[5] Kur’an, 26:189

[6] Tefsir Ibn Kesira

[7] Ibn Madže

[8] Kur’an, 83:1-6

[9] Ahkamul-Kur’an

[10] Muvetta’

[11] Ihjau ulumid-din

[12] El-Istizkar, Ibn Abdil-Berr

[13] En-Nesai

[14] Muvetta’

[15] Et-Tirmizi, putem Ummu Seleme. Op. ur.: Onaj od koga bude zatražen savjet mora biti povjerljiv i nikome ne smije otkrivati povjereno.

[16] Spomenuto od strane Ibn Hadžer el-Hejtemija, a zabilježeno on strane El-Kurtubija u njegovom Tefsiru.

[17] El-Buhari, putem Ebu Hurejre

[18] Muvetta’, putem Ibn Abbasa. Op. ur.: Pod “zakidanjem na kantaru” se misli na zakidanje prilikom mjerenja zapremine.  Pod “zakidanjem na vagi” se misli na zakidanje prilikom mjerenja težine.

[19] Kur’an, 83:1-6

[20] Kur’an, 2:228

[21] Musannef Ibn Ebi Šejbe

[22] Očigledno je ove riječi Poslanika, sallallahu alejhi ve selleme, nisu odobrenje već jedno, itekako potrebno, upozorenje na osnovu onoga što je vidio u Džennetu i Džehennemu.

[23] El-Buhari i Muslim

[24] Kur’an, 83:1-6

[25] Ibn Madže, putem Ibn Omera

[26] Sa izuzetkom kufra

[27] Muslim, putem Ebu Katade

[28] Ukoliko takve duge ne otplati neko drugi ili ukoliko zajmodavac ne otpiše dug

[29] Kur’an, 21:47

 

Share This Article
Leave a comment