Piše: Muhamed Ikanović
„Mi smo sinove Ademove, doista, odlikovali…“ (el-Isra 70)
Čovjek kao razumno biće je odlikvona na drugim bićima na zemlji. Njegov Stvoritelj mu je dao posebno mjesto i učinio ga namjesnikom na zemlji.
„A kada Gospodar tvoj reče melekima: “Ja ću na Zemlji namjesnika postaviti…” (el-Bekare 30)
Gospodar je prirodu potčinio čovjeku i da mu mogućnost da priskrbi sebi raznorazne korisiti.
Ali taj isti čovjek, koji je odlikovan od strane Stvoritelja, konstanto se trudi da omalovaži drugo ljudsko biće. Ako pratimo predizbornu kampanju, mnogi se samo trude da obeščaste i pljunu na drugog. Glavnina aktivnostoi se svodi na međusobna omalovažavanja. I onda se pitamo čemu sve to?!
Koji nam je krajni cilj svega? Govorimo o brizi za druge, za domovinu i vjeru, a onda rušimo sve to. Rušimo granice vjere pljujući po drugima, i uništavamo ono što je ustvari pravo bogastvo jedne zemlje-njen narod. Učimo se da se nakon razilaženja u mišljenu mrzimo, gajimo nepoštovanje prema drugome. Uništavamo ono što treba da radi i gradi. Skrnavimo najodabranije biće na zemlji-čovjeka.
Od Ebu Hurejre, radijallahu anhu, prenosi se da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Ne zavidite jedni drugima, nemojte lažno povećavati jedni drugima cijene robe, ne mrzite se, ne okrećite jedni drugima leđa, nemojte se jedni drugima nametati u kupoprodaji i budite, Allahovi robovi, braća. Musliman je brat muslimanu: ne čini mu nasilje, ne ostavlja ga na cjedilu, ne laže ga, ne omalovažava ga. Bogobojaznost je ovdje!” – pa je pokazao na svoja prsa tri puta. “Dovoljno je zla čovjeku da omalovaži svoga brata muslimana. Muslimanu su zabranjeni krv, imetak i čast drugog muslimana!” (Bilježi Muslim, 2564.)