Piše: Muhamed Ikanović
Još nam traje predizborna kampanja, pa i predizborna inspiracija ne jenjava. Opet osjetih potrebu da nešto napišem u tom duhu. Dugo smo govorili o potrebi da ta čestita i poštena raja – džamijska raja, počine ozbiljnije da ulazi u politiku i daje svoj doprinos u popravljanja stanja. Kao nikada do sada, na ovim izborima se to počelo dešavati stihijski. Kao da se političke partije nadmeću koja će imati kandidata sa što dužom bradom i što više pokrivenih muslimanski. Valjda skontali da je nezanemariv broj te glasačke populacije, koja je u stalnom porastu. I što bi rekli mašallah, stvari idu nabolje.
Odgajajući se u vjeri, musliman i muslimanka se konstantno bore da budu iskreni i dobronamjerni. Ta iskrenost često zna da pređe u naivnost koju neki vukovi znaju dobro da iskoriste. I sam sam imao takvih situacija, dok nisam shvatio da se nalazim u jednoj maloj bari sa mnogo krokodila, a ako uspijem da pobjegnem iz te bare, čeka me šuma puna vukova.
Kada vidim ovu kampanju ne znam ni šta bi rekao tačno, da li je dobro što se ta džamijska raja tako brzo i nespremna uvukla u politiku, ili nije. Po izbornim plakatima i nastupima situacija nije dobra. Koliko samo mržnje u tim istim džamijskim safovima. Pribjeglo se formi, a zapostavila suština.
Ulema veli da je šejtanu draža novotarija od grijeha, a to je zbog toga što čovjek čineći novotariju misli da čini dobro i ne misli to prekinuti, dok je za grijeh svijestan da je grijeh, makar ga i činio. Kao što ljudi znaju iskoristiti naivnost vjernika, tako to i šejtan još bolje zna. Veliki je problem kada šejtan vjerniku predstavi borbu za lične interese borbom za opće dobro. Tada on svim raspoloživim kapacitetima, srčano, napada i bori se protiv neistomišljenika, smatrajući da je on na strani dobra, a drugi su neprijatelji toga.
Vidimo kako se pozivaju na to da oni imaju Allaha, a eto kao drugi ne znam šta imaju. Navode se i citaraju ajeti i hadisi. Stičemo utisak da je vrijeme novih mesija, kao kada je Musa, alejhis selam, rekao: „…”Gospodar moj je sa mnom, On će mi put pokazati.”(eš-Šuara 62)
Zaboravljaju da je politika nazvana prostitukom, onom koja trguje svojom čašću. I još su pripisali da je to najstariji zanat, kao da ljudi nisu znali prije toga da se bave normalnim stvarima. Ali insan nekako može razumjeti da se trguje čašću, ne odobravajući to, jer nečija čast ima cijenu, kao i što prostituka ima cijenu, ali nikako ne možemo prešutjeti trgovanje vjerom!
Međutim, to mogu shvatiti i prihvatiti oni kojima lični interesi nisu zamutili toliko pamet da još vide i mogu da prihvate dobronamjeran savjet.
Davno je narod govorio: jami se dijete ćorava posla, nije to za tebe!