Benu Mustalik je ogranak velikog arapskog plemena Huzaa, koje je bilo nastanjeno u Kudejdu, dolini između Meke i Medine, a kako se na njihovoj teritoriji nalazio izvor Murejsia, ovaj je pohod poznat i kao Pohod Murejsia. Nakon što je do Vjerovjesnika, sallallahu alejhi ve sellem, pete hidžretske godine, doprla vijest da su se članovi ovog klana organizirali s ciljem da ratuju protiv njega i da su na rat huškali i neka druga plemena i klanove, te da su stacionirani kod izvora Murejsia, on povede vojsku protiv njih. Muslimani su ih iznenada napali i brzo porazili, te zarobili veliki broj idolopoklonika i članova njihovih porodica. Među zarobljenima bila je i Džuvejrija, kćerka njihovog vođe Harisa b. Ebu Dirara. (Buhari, 2541, i Muslim, 1730)
Žena koja je najviše koristila svom narodu
Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, ponudio je Džuvejriji brak, na što je ona i pristala. Kada su muslimani čuli da se Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, oženio Džuvejrijom, rekoše: “Naši su zarobljenici sada tazbina Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, pa kako da ih još uvijek držimo u ropstvu?!”, pa ih sve oslobodiše. Zbog ovog je događaja Aiša, radijallahu anha, običavala kazati: “Ne znam da je ijedna žena svome narodu donijela toliko koristi i blagoslova kao što je to učinila Džuvejrija! Zbog nje je ropstva oslobođeno stotinu porodica iz klana Benu Mustalik.” (Ebu Davud, 3931)
Bitka protiv saveznika
Ova za muslimane teška i iscrpljujuća bitka odigrala se pete godine po Hidžri, kada se pod jednu zastavu ujedinilo oko deset hiljada mekanskih idolopoklonika i pripadnika nekih beduinskih plemena, te su, potpomognuti jevrejima iz Medine, koji su prekršili dogovor i iznevjerili Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, zajednički krenuli ka Medini s jednim ciljem – da je osvoje i u potpunosti unište muslimane i njihovu državu.
Kopanje hendeka
Kopanje jarka, rova, s jedine strane sa koje Medina nije bila okružena prirodnim preprekama, pokazalo se kao izuzetno mudar i plodonosan strateški potez, koji je, Allahovom voljom i milošću, bio jedan od ključnih faktora koji su doveli do propasti spletki združenih neprijatelja i do odbrane Medine. Ovaj je potez Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem, predložio vrli i časni ashab Selman el-Farisi, radijallahu anhu. U kopanju tog rova učestvovao je i Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, koji je svojim plemenitim rukama kopao zemlju, nosio kamenje i ćerpiće, pomažući tako svojim drugovima. Imajući u vidu da su bili u oskudici i da je vladala glad, Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, znao je na stomak privezati kamen kako bi ublažio glad. Dok je sa ashabima odnosio iskopanu zemlju, Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, glasno je recitirao stihove Abdullaha b. Revahe, radijallahu anhu, koji glase:
Da Allaha nije, na Pravom putu ne bismo bili,
milostinju ne bismo davali nit’ namaz obavljali!
Gospodaru naš, Ti na nas smiraj spusti,
a ako do sukoba dođe, korake nam učvrsti!
Neprijatelji nasrću i žele nam nasilje učiniti,
oni smutnju žele, al’ mi ćemo je odbaciti!
(Buhari, 4101, 3034, i Muslim, 2039, 1803)
U gostima kod Džabira
Džabir, radijallahu anhu, više nije mogao gledati kako Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, kopajući rov, trpi nesnosnu glad, pa je otišao kući i naredio svojoj supruzi da pripremi nešto hrane, a nakon toga pozvao je Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, i nekolicinu ashaba na jelo. Nemalo se iznenadio kada je vidio da je Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, pozvao sve one koji su radili na kopanju rova, a hrane je bilo samo malo. Međutim, tada je došla do izražaja još jedna Poslanikova, sallallahu alejhi ve sellem, mudžiza, kako bi bila samo još jedan u nizu jasnih i očitih pokazatelja istinitosti njegovog poslanstva. Tom prilikom svi prisutni, a bilo ih je više od hiljadu, dobro su se najeli i zasitili, a kada su završili, hrane je ostalo kao da je niko nije ni dotakao. (Buhari, 4102, i Muslim, 2039)
Dova protiv saveznika
Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, uputio je Uzvišenom Allahu dovu protiv združenih neprijatelja, govoreći: “Allahu moj! O Ti koji si Knjigu spustio i koji brzo račun svodiš! Allahu moj, porazi saveznike! Allahu moj, porazi ih i dobro ih potresi i uzdrmaj!”, pa mu je Allah primio dovu. (Buhari, 2933, i Muslim, 1742)
Poraz saveznika
Svevišnji Allah osnažio je Svoju vojsku, pomogao Svome robu i porazio saveznike, a vjernike poštedio borbe. O tome je Allah objavio: “O vjernici, sjetite se Allahove milosti prema vama kada su do vas vojske došle, pa smo Mi protiv njih vjetar poslali, a i vojske koje vi niste vidjeli – a Allah dobro vidi šta vi radite” (El-Ahzab, 9); “Allah je nevjernike pune srdžbe odbio – nisu nimalo uspjeli – i vjernike je Allah borbe poštedio, Allah je, uistinu, moćan i silan!” (El-Ahzab, 25)
Benu Kurejza
Dok su saveznici držali Medinu pod opsadom, jevreji iz plemena Benu Kurejza prekršili su dogovor koji su sklopili sa muslimanima, čime su još više otežali vjernicima i doveli ih u još nepovoljniju situaciju od one u kojoj su se svakako nalazili. Zbog toga je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, odmah nakon što je porazio saveznike, odlučio da zavjerama i spletkama plemena Benu Kurejza konačno stane ukraj: držao ih je pod opsadom više od dvadeset noći, nakon čega su se predali. U ovoj situaciji opet je do izražaja došla pravednost Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, koji je odredio da plemenu Benu Kurejza presudu izrekne plemeniti ashab Sa‘d b. Muaz, radijallahu anhu, sa kojim su prije islama bili u savezu. Kada je Sa‘d izrekao svoju presudu, Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, reče: “Presudio si im po sudu Allaha, Apsolutnog Vladara!” (Buhari, 3043, 4122, i Muslim, 1768, 1769)
________________
Iz knjige:
Upoznaj Poslanika u nekoliko minuta
Naslov originala: اَلسِّيرَةُ النَّبَوِيَّةُ فيِ دَقَائِقٍ / Es-Sīretun-nebevijja fī dekāik
Autor: Dr. Nasir b. Musfir el-Kureši ez-Zehrani
Prijevod: Amir Durmić
Recenzija: Prof. dr. Zuhdija Hasanović i prof. dr. Fuad Sedić