Piše: Mr. Osman Smajlović
Vrijednost i koristi vjerovanja u Allaha mnogobrojne su i raznolike. Jedna od njih jeste sigurnost i uputa, kao što je to Uzvišeni Allah rekao: “Bit će sigurni samo oni koji vjeruju i vjerovanje svoje s mnogoboštvom ne miješaju; oni će biti na Pravome putu” (El-En’am, 82).
Povod objave ajeta
Imam Buhari, Allah mu se smilovao, bilježi hadis koji pojašnjava povod objave ajeta: “Kada je objavljen ajet: ‘Bit će sigurni samo oni koji vjeruju i vjerovanje svoje s nepravdom ne miješaju’, to je zabrinulo ashabe Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, pa su upitali: ‘Ko to od nas svoje vjerovanje nije pomiješao s nepravdom?’, a Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, odgovori: ‘Ne odnosi se ajet na to. Zar niste čuli Lukmanove riječi koje je uputio svome sinu: Mnogoboštvo je, zaista, velika nepravda!?’” (Buhari, br. 4776)
Ashabi, drugovi Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, mislili su da se izraz “zulm – nepravda”, koji je upotrijebljen u ajetu, odnosi na grijeh i da se toga niko ne može sačuvati i da na taj način niko neće moći postići obećanu nagradu, sigurnost i uputu. Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, pojasnio je da se u ajetu misli na širk, mnogoboštvo, i naveo je kur’anski ajet koji to potvrđuje.
Značenje ajeta
Onaj koji vjeruje u Allaha i svoje vjerovanje ne miješa sa širkom, mnogoboštvom, bit će siguran i upućen na dunjaluku i ahiretu. Spomenuti iman, vjerovanje, u ajetu obuhvata izvršavanje onoga što su Allah i Njegov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, naredili i klonjenje onoga što su zabranili, i to sve popraćeno strahopoštovanjem, poniznošću i kajanjem Uzvišenom Allahu.
Kontekst ajeta
Ovaj ajet govori o raspravi između Ibrahima, alejhis-selam, i njegovog naroda o Allahu. Ibrahimovi sunarodnjaci prijete Ibrahimu svojim lažnim božanstvima, kojih se Ibrahim odrekao i rekao im: “A kako bih se ja bojao onih koje Njemu pridružujete kada se vi ne bojite što Allahu druge pridružujete, iako vam On za to nije nikakav dokaz dao?” (El-En’nam, 81).
Božanska presuda
Ibrahim, alejhis-selam, upitao je one koji su se sa njim raspravljali o Allahu: “…i znate li vi ko će, mi ili vi, biti siguran?” (El-En’nam, 81), odnosno ko je preči da bude siguran i bezbjedan na dunjaluku i ahiretu: da li muvehid, monoteista, ili mušrik, mnogobožac? Naravno, bezbjedniji je monoteista, onaj koji obožava jedino Allaha, a ne mnogobožac koji obožava različita lažna, živa i neživa božanstva, koja niti čuju niti vide. I Uzvišeni Allah presudio je po tom pitanju rekavši: “Bit će sigurni samo oni koji vjeruju i vjerovanje svoje s mnogoboštvom ne miješaju; oni će biti na Pravome putu” (El-En’nam, 82), tj. na dunjaluku i ahiretu sigurni su istinski vjernici, monoteisti.
Različita tumačenja mufesira
Mufesiri, komentatori Kur’ana, imaju dva stava u pogledu kur’anskoga ajeta: “Bit će sigurni samo oni koji vjeruju i vjerovanje svoje s mnogoboštvom ne miješaju; oni će biti na Pravome putu” (El-En’nam, 82).
Prvi: To su Ibrahimove, alejhis-selam, riječi i Kur’an ih prenosi kao odgovor na pitanje: “…i znate li vi ko će, mi ili vi, biti siguran?” On je sam odgovorio na svoje pitanje i nije čekao odgovor mnogobožaca, jer je priroda odgovora takva da upitana osoba nema izbora osim da na isti način odgovori.
Drugi: Allahove riječi kao potvrda Ibrahimovog, alejhis-selam, govora.
Također, rekli su se da se ovaj kur’anski ajet odnosi:
- posebno na Ibrahima, alejhis-selam, i njegove drugove;
- na muhadžire, one ashabe koji su učinili hidžru u Medinu;
- ajet je općeg karaktera i obuhvata sve ljude.
Obećana nagrada
Allah je obećao sigurnost i uputu, i na dunjaluku i na ahiretu, svakome onome koji bude u Njega vjerovao i vjerovanje svoje s mnogoboštvom ne miješa.
Sigurnost i uputa mogu biti potpune i djelimične. Potpune su ukoliko iman nije pomiješan sa širkom, mnogoboštvom, i grijesima, a djelimične ako je iman pomiješan sa grijesima. I njihova snaga biva shodno jačini imana i ostavljanju grijeha. Što je iman jači i ostavljanje grijeha veće, sigurnost i uputa su jače i potpunije. Čak da sigurnost i uputa muvehida, monoteiste, bude ispunjena strahom ili bude ugrožena, ili bude kažnjen, ipak njemu pripada lijepa završnica, sigurnost i uputa i prebivalište u Džennetu.
Bezbjednost
U tumačenju kur’anskog termina “el-emn – sigurnost, bezbjednost” navodi se više tumačenja: sigurnost od strahota, opasnosti, nesreće, Allahove sržbe, šejtanske zablude, izopačenosoti, poniženja, ružne završnice, Allahove kazne na dunjaluku i ahiretu, Allahove kazne kojom je kaznio mnogobošce i nevjernike i uništio ih na dunjaluku, bezbjednost od patnje u kaburu, bolne kazne na Sudnjem danu i džehennemske vatre.
Uputa
U tumačenju dijela ajeta: “oni će biti na Pravome putu”, tj. izraza “uputa”, navodi se više tumačenja: slijeđenje istine, slijeđenje Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, dobro djelo nakon dobrog djela, Pravi put, uputa u dokazima putem znanja i ispravnosti, put spasa i razboritosti, ispravnosti, sreća, ispravni životni pravac, blagostanje, Allahovo zadovoljstvo, Džennet, visoki stepeni u Džennetu, vjera islam.
Dvije skupine
Osademdeset drugi ajet sure El-En’nam pojasnio je da postoje dvije skupine:
prva, koja vjeruje u Allaha i svoje vjerovanje ne miješa sa mnogoboštvom, i njoj pripada sigurnost i uputa na dunjaluku i ahiretu;
druga, koja ne vjeruje u Allaha ili je svoje vjerovanje pomiješala sa mnogoboštvom i nije se pokajala, i njoj ne pripada sigurnost niti uputa na dunjaluku i ahiretu.
________________________
Korištena literatura
- Muhammed b. Džerir et-Taberi, Džamiul-bejan fi te’vilil-Kur’an.
- Ibn Atijja Abdulhakk b. Galib, El-Muharer el-vedžir fi tefsiri El-Kitabi el-Aziz.
- Ibn Kesir Ismail b. Omer, Tefsirul-Kur’anil-azim.
- Dželaludin Muhammed b. Ahmed i Dželaludin Abdurahman b. Ebu Bekr es-Sujuti, Tefsirul-Dželalejn.
- Muhammed b. Ali eš-Ševkani, Fethul-Kadir.
- Abdurahman b. Nasir es-Seadi, Tejsirul-Kerim Er-Rahman fi Tefsiri Kelamil el-Mennan.
- Ibn Ašur Muhammed Tahir b. Muhammed, Et-Tahriru vet-tenvir.
- Džabir b. Musa Ebu Bekr el-Džezairi, Ejseru et-tefasir li kelamil-Alijj el-Kebir.
- Abdullah el-Gunejman, Šerhu Kitabut-tevhid min Sahihil-Buhari.