Piše: Hanka Vlahovljak
Obradovao nas je svojim dolaskom, rekli bismo više nego ikad do sada. Došao nam je da razgali naše duše i unese radost nakon svih iskušenja koja su nastanila čitavo čovječanstvo i poremetila duševni mir. Podsjetio nas je da je u stanju da iskušenje zasjeni svojom pojavom, da duše oplemeni samim svojim postojanjem, a najvažnije od svega, pružio nam je priliku da i ove godine, u svoj životni i imanski prtljag, spakujemo mnogo dobrih djela. Takav je ramazan.
Ramazan je najvredniji mjesec u godini, samim tim što je u njemu započela objava Allahovog Govora: “U mjesecu ramazanu počelo je objavljivanje Kur’ana, koji je putokaz ljudima i jasan dokaz Pravoga puta i razlikovanja dobra od zla.” (El-Bekara, 185)
Pored te, a i ostalih vrijednosti ramazana, sa sigurnošću možemo konstatirati da je ramazan u životima mnogih ljudi nova stranica i početak koji će biti razlogom da da se taj tempo nastavi i nakon ramazana. Čak, ramazan možemo posmatrati kao onog ko usmjerava one oko sebe da i oni postanu slični kakav je on, drugim riječima, da se ljepota ramazanskog sadržaja prenese i na ostale mjesece u godini.
Ona je, prirodno, nejaka i nježna, ali njen utjecaj je jak
Porodica u ramazanu uspostavlja relacije kakve mimo njega ponekad veoma teško može uspjeti uspostaviti. Njeni članovi se okupljaju oko istog cilja, oni stariji iznalaze načine da omile ramazan onim mlađima; bliža i dalja familija uspostavlja i obnavlja konekciju; supružnici se trude da pruže svojoj djeci podstrek i dovoljno sadržaja kojima će im omiliti ramazanske aktivnosti, no u svemu navedenom, postoji jedna nježna karika, čiji je utjecaj snažniji od svih ostalih članova porodice, a to je žena, ista ona pastirica koju je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, spomenuo u poznatom hadisu: “Svi ste vi pastiri i svi ćete biti odgovorni za svoje stado… Žena je pastirica u kući svog muža i svojoj djeci, i bit će pitana za ono što joj je povjereno.” (Buhari)
Mudra, pametna, strpljiva i blaga žena u stanju je da podstakne sve članove svoje porodice da budu bliži svom Gospodaru, direktno ili indirektno, pa čak bez ijedne izgovorene riječi i sa veoma malo zamora.
Kad čitamo hadise Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem: “Iza sebe ne ostavljam pogubnije iskušenje za muškarce od iskušenja sa ženama” (muttefekun alejhi); “Bojte se žena, zaista je prva fitna u Benu Israilu bila zbog žena” (Muslim), shvatamo moć utjecaja jedne Havine kćerke – žene. Ako je žena u stanju da utječe na okolinu onako kako Allah nije zadovoljan, zašto to ne bi posmatrala iz suprotnog ugla i zašto ne bi istu tu potvrđenu snagu usmjerila ka onome čime je Allah zadovoljan i što će donijeti prosperitet njoj i cijeloj njenoj porodici, jer, da je to u stanju učiniti, dvojbe nema.
Mudrost i suptilnost
Ponekad, ili bismo radije rekli često, direktan savjet ne urodi plodom. Ukoliko ga ponovimo nekoliko puta, naročito ako to uradimo na neadekvatan način ili u neadekvatno vrijeme, savjet zna postati kontraproduktivan. Da stvar bude teža, kad savjet upućujemo sopstvenoj djeci koja imaju u sebi prepreku koja se naziva sukob generacija, ili mužu koji je naš pastir, veoma često savjet ostane zaglavljen na nekoj od brana, nikad ne stižući do željenog nam cilja i nauma. To je, donekle, sasvim normalna pojava. Međutim, umijeće suptilnog, indirektnog, mudrog savjetovanja oduvijek je bila metoda kako ljude ubijediti da trebaju poslušati ono što im želimo reći. Žena muslimanka u svojoj porodici treba primjenjivati upravo takvu taktiku savjetovanja kad je u pitanju vjerski procvat njenih članova.
Uređen, namirisan, posložen i u najljepšem kutku pripremljen prostor za namaz mnogo ljepše i prihvatljivije djeci zvuči od nervozne majke koja iz očaja, u vjerovatno pogrešno odabranom trenutku, pomjera usne govoreći: “Morate klanjati, Allah će vas kazniti ako ne klanjate. Neću vam kupiti to i to ne budete li klanjali.”
Umjesto da verbalno napada supruga i djecu, i pita ih zašto oni, kao mnogi primjeri iz ispravnih prethodnika, ashaba, tabiina i tabi-tabiina, ne čitaju skupa Kur’an tokom ramazana, majka može prva procijeniti u kojem dijelu dana ima mogućnost da okupi cijelu porodicu i da im svima pripremi po primjerak Mushafa, otpočevši nekoliko stranica, a da ih uopće ne pita da li će se pridružiti. Mali broj članova porodice ovome će reći “ne”.
Nijedan suprug neće odbiti suprugu koja je, odjevena u odjeću za namaz, prišla i poklonila ideju da skupa klanjaju dva rekata noćnog namaza, naročito ukoliko porodica svakako provodi noć u budnom stanju i atmosferi.
Bilo koji plemeniti postupak i ideju, žena je u stanju da realizira, uz mudrost, strpljenje, suptilnost i blagost. Ramazan je idealna prilika za to, jer i ostali članovi porodice imaju prirodnu želju da povećaju svoje ibadete i da promijene svoje navike nabolje, za razliku od ostalih mjeseci.
Pokretač djece
Probuditi iskricu imana u djeci ujedno je i težak i lagan zadatak. Težak je jer djeca prije punoljetstva uglavnom ne shvataju suštinski smisao šerijatskih obaveza, zbog čega i nisu obavezna da ih izvršavaju onako kako su to obavezni odrasli, a lagan jer je roditelj, zapravo, samo onaj ko poduzima uzroke do cilja, a krajnji rezultat toga je u Allahovoj moći. Uzvišeni kaže: “Naredi čeljadi svojoj da molitvu obavljaju i istraj u tome! Mi ne tražimo od tebe da se sam hraniš, Mi ćemo te hraniti!” (Ta-ha, 132). Istrajnost u podsticanju djece na ibadete za mnoge roditelje veoma je mukotrpna misija. No, majčino istrajno, mudro i prigodno usmjeravanje djece polučit će rezultate koji će se reflektirati na čitavu porodicu. Ramazan je idealna prilika da djeca stvore navike bez kojih kasnije neće moći zamisliti život i kad ramazan prođe. Prikladno njihovom uzrastu i shodno njihovim interesovanjima, pronicljiva majka je u stanju da probudi uspavani progres kod svoje djece, za što ne postoji univerzalni recept za svaku porodicu i koji svaka majka treba shodno svojoj porodici da oblikuje. Ashabijke, radijallahu anhunne, suočavale su se sa sličnim problemima sa svojom djecom, od njihovih ranih godina djetinjstva, no to ih nije odvratilo od toga da u svojoj djeci počnu usađivati imanske korijene od veoma rane dobi, pa čak i onda kad im post nije bio obavezan. Konkretno, pitanje posta djece spominje se u hadisu koji bilježi imam Buhari od Rubejje b. Muavviz koja kaže: “Mi smo svoju malu djecu učili da poste. I napravili bismo im igračke od vune. Kada bi zaplakala od gladi, mi bismo im dali da se igraju do iftara.”
Zadivila me jedna majka koja mi je, dok nisam imala djecu, ispričala na koji je način objasnila svojoj maloj djeci zašto postimo. Rekla im je: “Zar ne postimo svaku noć? Legnete i ne jedete više od deset sati, ponekad. Eh, za ramazan samo promijenimo noć za dan i neće biti teško, a Allah će vas mnogo nagraditi.” Kaže da joj je to uspjelo sa svom djecom, a imala ih je petero. Doista, svaka majka svojoj djeci može olakšati ibadete, omiliti im na njima shvatljiv i prikladan način, samo ako se malo potrudi i preda tome.
Kako predstavimo, tako će i shvatiti
Porodica, naročito mlađi članovi, razumjet će poruku ramazana onako kako im je odrasli predstave. Ukoliko roditelji, naročito majka, provedu većinu svog vremena na sekundarne ciljeve ramazana, zapostavljajući primarne, ne trebamo se iznenaditi ako dijete prije ramazana pita: “Je li to onaj mjesec kad će se majka mnogo umoriti zbog kuhanja mnoštva jela i kad će biti u stalnoj panici i nervozi?”
“O, ne. Ne daju nam da zaradimo sevap hranjenja postača”, pomislit će neko. Ne, naprotiv. Samo, stomaku je dovoljna umjerena sofra, kako bi majka imala vremena i snage, a i inspiracije da svojoj djeci, svom suprugu, roditeljima i samoj sebi, bude ključ i inicijativa ramazanskog preporoda koji nam je svima toliko potreban, jer majka i žena je neko ko ima čudnu sposobnost da okupi svoju porodicu za soframa imana, baš onako kako to ima moć učiniti ukusnim i raznovrsnim jelima.
Cijela porodica će pamtiti i cijeniti trud najblaže i najmilosnije osobe u domu – majke, što će zasigurno ostaviti dubok trag u njihovim srcima, životima, ali i vjerskom sazrijevanju.
Uključimo se svi
Stariji članovi porodice ujedno su i najdominantniji članovi, koji će, prije svega ostalog, biti pitani kod Uzvišenog Allaha za svoju porodicu. No, nekad predvidimo ideje i mogućnosti onih najmlađih u kući, pa im uskratimo priliku da se uključe u organizovanje i svakodnevnicu ramazanskih dana. Pitajte djecu da i oni daju svoje prijedloge kako uljepšati i obogatiti ramazan. Pitajte ih da oni urede kutak kućnog mesdžida (mjesta gdje ćete skupa obavljati namaz), da oni osmisle iftar, sehur; da oni otpočnu i povedu halku Kur’ana – sve s ciljem da budu formativni dio ramazanske atmosfere. Sve je ljepše graditi s više ruku, pa tako i tokom ramazana. Rijetko će koji suprug i rijetko koje dijete odbiti ideje koje žena i majka predloži ili ih u njima povede, kako bi svi zajedno iskoristili mubarek dane mjeseca ramazana. Žena je stub bliskosti i opstanka sloge jedne porodice i u stanju je da učini nevjerovatne stvari na tom polju.
Časopis El-Asr, br. 96.